U Osnovnoj školi Ksavera Šandora Gjalskog u Zaboku u subotu 25. listopada dodijeljena je Nagrada “Ksaver Šandor Gjalski”, a dobitnik je Robert Međurečan za roman Tako neka bude, u izdanju nakladničke kuće Sandorf. Odlučio je tako žiri u sastavu Strahimir Primorac, Dunja Detoni Dujmić, Sofija Keča, Ingrid Lončar i Kristian Novak kao predsjednik žirija, donosi Zagorje.com.
Robert Međurečan rođen je 1969. godine u Zagrebu. Iza sebe ima objavljenih pet romana. Prvi roman Prodajem odličja, prvi vlasnik objavljen je 2008. i odmah postao vrlo zapažen – prikazao je Domovinski rat i branitelje na drukčiji način od plošnih medijskih napisa. Te je godine roman bio nominiran u svim natječajima za roman godine. I njegovi sljedeći romani – Kad jaganjci utihnu u Zdihovu (2011.), Krletka za glinenog goluba (2019.) i Domovina to go (2022.) redovito su uvrštavani među romane godine.
Profesorica Sofija Keča, članica prosudbenog povjerenstva, pročitala je obrazloženje i proglasila dobitnika književne nagrade. Za nagradu su ove godine bile prijavljene 74 knjige, a u uži je izbor izabrano 15 naslova.
“Roman Tako neka bude na jedinstven način ujedinjuje vrhunski povijesni realizam i hrabar intelektualni izazov koji gađa izravno u suvremeni hrvatski kontekst. Roman vješto rekonstruira Galileju prvog stoljeća, jezik, običaje, političke sile i okrutnost rimskog okupatora opisuje se dokumentarnom točnošću, ali pripovijest istovremeno nosi napet trilerski tempo koji čitatelja drži u stalnom iščekivanju. Međurečan ne igra na sigurno, daje slobodnu reinterpretaciju konteksta Novog zavjeta, koja će zasigurno uznemiriti one koji polažu pravo na ekskluzivno tumačenje Kristovog nauka. Roman raskrinkava kako političke i vjerske elite instrumentaliziraju mesijanske ideje, ali paralelno otvara i dublju, prijeko potrebnu refleksiju o onome što bi temelj kršćanstva trebao biti. Upornost u ljubavi, oprostu i dostojanstvenom odnosu prema drugom”, rekla je Keča.
Hrvojka Mihanović-Salopek, predsjednica Društva hrvatskih književnika, istaknula je da Društvo ove godine 125 godina svog utemeljenja i kontinuiranog rada tijekom kojih su objavljene stotine knjiga i utemeljene razne nagrade. “Ova nagrada, Gjalski, je jedna od najznačajnijih nagrada unutar našeg Društva i općenito unutar hrvatske književnosti i kulture. Brojni su autori bili dobitnici ove nagrade, renomirani autori koji tvore kanon hrvatske književnosti. Lani je bio Kristian Novak, predstavnik mlađe generacije i to je ono što nam je posebno drago, da ova književna nagrada polako sjeda na mlađu generaciju, koja će dalje nositi snagu hrvatske književnosti. Jako me impresioniralo kod Roberta da je u svom izrazu neposredan, izravan, da piše bez dlake na jeziku. Ovaj roman je aktualan jer živimo u vremenu nesigurnosti, prigušenog iščekivanja, promjena”, istaknula je Mihanović-Salopek.
Robert Međurečan zahvalio je žiriju na ukazanoj časti i povjerenju. “Kroz sve svoje tekstove nastojim progurati ideju znatiželje i hrabrosti. Mislim da su to dvije najvažnije osobine nekog umjetnika i pritom ne mislim samo na umjetnost u onom uskom smislu. Umjetnik može biti bilo tko, tko u svom polju djelovanja dosegne vještinu na razini duhovnosti. Umjetnik mora biti znatiželjan, to je dječji poriv da se zagleda iza kulise i promišlja. Da nađeš neki novi smisao, neki novi način izvan zadanog okvira, a hrabrost je sposobnost da to što je smišljeno daš van. Umjetnik mora biti spreman da bude usamljen. Biti usamljen, ne znači da nisi u pravu. I umjetnik ne smije gaziti utabanim stazama. Umjetnik mora znati postavljati odlična i najbolja pitanja, znati rasvjetljavati stvari, zagaziti barem korak iza granica očekivanog, u nepoznato. Komad po komad na taj način oslobađati nove teritorije slobode, znanja i iskustva. Mora igrati život bijelim, napadačkim figurama, osvjetljavati stvari, demistificirati mrak. Što god radite u životu, budite lučonoše, nosite iskru sa sobom i svijetlite, ljudi – poručio je Međurečan, prenosi Zagorje.com.
Fotografije: Krapinsko-zagorska županija
