Tomislav Ketig (Nova Gradiška, 17. rujna 1932.) je hrvatski književnik, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, dramaturg, enciklopedist i esejist iz Vojvodine. Pisao je studije iz povijesti i književne kritike. Rodio se u Novoj Gradiški, u Hrvatskoj. Za vrijeme drugog svjetskog rata je živio u Beloj Crkvi. Do studija je živio i u Bjelovaru. Gimnaziju je pohađao u Novom Sadu, koji mu je poslije postao stalnim boravištem. Poslije je apsolvirao na beogradskom Medicinskom fakultetu, a nakon toga je studirao je filozofiju u Novom Sadu. Radio je u izdavačkim kućama i novinsko-izdavačkim poduzećima u Novom Sadu. Surađivao je na enciklopedijskim projektima. U Enciklopediji Jugoslavije je objavio preko 100 članaka. 1992. je otišao u mirovinu. I nakon umirovljenja se bavi enciklopedističkim radom. Danas je glavni urednik Enciklopedije Vojvodine pri Vojvođanskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Djela su mu prevedena na albanski, francuski, mađarski, makedonski, nizozemski, njemački, slovački, slovenski, rumunjski, ruski, rusinski, švedski i talijanski. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva književnika Vojvodine i hrvatskog PEN-centra.
Djela
Prometej u povratku, 1962.
Vozačev nokturno, 1964.
U cara Trajana kozje uši, 1965. (velik uspjeh u inozemstvu)
Posljednji dani Sirakuze, 1967. (velik uspjeh u inozemstvu)
Pomračenja, 1969.
Lude godine, 1973.
Sanjari i fotografi zore, 1975.
Kulosfera, 1978.
Amanet, 1981. (dobitnica nagrade “Stražilovo”)
Poeme i balade, 2002.
Velebitski orao (roman) – 2007.
Duga senka svitanja I. i II. (roman) – 2007. (na srpskom)
Rakova djeca (roman) – 2007.
Nagrade
Nagrada Stražilovo 1981. za zbirku pjesama Amanet
Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim zracima
Oktobarska nagrada Novog Sada 2002.
Nagrade za životno djelo “Balint Vujkov – dida” 2014.