Slivar Senka

Posted on by DHK

    Slivar Senka

    Biografija

    Senka Slivar rođena je u Hercegovcu, općina Garešnica, Moslavina,  10.12.1962. godine.

    Djetinjstvo je provela u Moslavini i Hrvatskom zagorju. Nakon završene Srednje medicinske škole u Bjelovaru, diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1987. Specijalistica je (od 1997.) i primarijus (2011.) fizikalne medicine i rehabilitacije. 2010. postaje doktoricom znanosti. Završila je Master studij pri Fakultetu za sport i turizam u Novom Sadu (2007.).

    Radila je u Domu zdravlja Garešnica, jedno je desetljeće živjela i u Kutini. Od 1993. radi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik (Toplice Lipik) gdje je pročelnica.  Autorica je i koautorica brojnih stručnih i znanstvenih radova iz područja balneologije, kineziološke rehabilitacije i neurorehabilitacije oboljelih od multiple skleroze.

    Članica je stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu te prirodne ljekovite činitelje i lječilišnu medicinu. Kroz svoj rad u rehabilitaciji njeguje multidisciplinarnost, holistički pristup, podržava primjenu prirodnih ljekovitih činitelja (balneohidroterapije), energetsku medicinu, zagovornik je poetske terapije.

    Aktualna voditeljica i aktivni sudionik od I.-X. znanstveno-stručnog Balneološkog skupa „Dr Ivan Šreter“ u Lipiku. Recenzentica stručnih časopisa.

    Rekreativno se bavi aerobnim aktivnostima u prirodi. Živi u Pakracu. Majka.

     

    BIBLIOFRAFIJA

    Objavila je pet samostalnih knjiga poezije:

    2014. Eros u jutarnjim vrtovima, vlastita naklada;

    2015. Zlatovez ljubavi, vlastita naklada;

    2019. Čipkasta oaza sna, nakladnik Hrvatska udruga za neurorehabilitaciju i restauracijsku neurologiju;

    2019. Kantice u pijesku, nakladnik Ogranak Matice hrvatske u Garešnici;

    2022. Buket od kopriva, nakladnik Ogranak Matice hrvatske u Garešnici.

    Senkina poezija je uvrštena u e-Antologiju Hrvatske ljubavne lirike IX.-XXI. stoljeća po izboru Ane Horvat, u XIX. Kolu objavljena je njezina e-knjiga Bol za koju se vrijedi dati.

    Pjesme su joj objavljene u časopisu Riječi (1/2, 2022.), Alternator (3/4, 2022.), Forum (1-3, 2024.), raznim zbornicima i zajedničkim zbirkama.

    Dobitnica je priznanja „Književni pleter“ Sisačko-moslavačke županije za najbolje poetsko ostvarenje 2019. u organizaciji Zajednice kulturno umjetničkih udruga SMŽ.

    Dobitnica Sisačke poetske putovnice za 2019. godinu, udruge SUPAUK.

    Prvonagrađena za kratku priču – svjedočanstvo žene u Domovinskom ratu „Žena u crvenoj haljini“, na natječaju Palijativnog tima LiPa “Žena – braniteljica u ratu i  miru“, 2022.

    Članica je Matice hrvatske Ogranak u Garešnici, Hrvatskog sabora kulture, Udruge amaterskih slikara i pisaca Požeško-slavonske županije „Matko Peić“ iz Požege, Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture (SUPAUK), Udruge ukrajinsko-hrvatskog prijateljstva.

    Izbori iz djela

    Pitali su me kako zamišljam pjesnika

     

    Definirala sam pjesnika

    kao onoga koji znade cijepati drva.

     

    Za mene je to uzvišen akt.

    Moći veliku cjepanicu

    pretvoriti u treščicu,

    treščicu u vatru,

    vatru u mogućnost

    da se mrzlo jutro pretvori u toplinu,

    ovije ponjavom,

    pa uz čaj

    soba zamiriše na jabuke,

    a stopalo žene klizne na pod

    bosonogo.

     

    I stane na naušnicu.

     

     

    Noćna ptica

     

    Imaš lijep krevet u svojoj sobi

    i veliko okno u prizemlju.

    Mogu te cijele noći gledati kroz prozor

    dok bdiješ

    i oko dva ti nježno

    kvrcnuti po staklu

    tek toliko da digneš glavu

    i osluhneš.

     

    Pomislit ćeš da se ptica zaplela u šaš,

    šašava ptica,

    u gluho doba noći

    izići ćeš van.

     

    Ako ne zažmirim, izdat će me oči.

    Ako zažmirim,

    neću vidjeti da stojiš ispred mene.

     

    Leći ću na zemlju

    i pokriti se kosom.

    Neću biti kriva

    jer ću se praviti da spavam.

     

     

    Noći

     

    Postoje noći tamne kao ugljen

    skrivenog mjeseca

    bez treptaja zvijezda

    stopala zagrljenih tijelom psa

    Uzbibane noći u trbuhu lađe

    glasne od glasova pjesme iz daljine

    omamljene grožđem hmeljom i travama

    Noći u kojima prazne postelje mijauču

    kao mačke u veljači

     

    Postoje i one druge noći

    noći zapaljene munjama

    što haraju nebom

     

    U takvoj

    pošla sam s Hrabrim na rijeku

    namočila haljinu

     

    Jahačica

    Noćas sam zajahala zvijezdu,

    spustila glavu na snažni vrat,

    ukopala prste u grivu.

     

    Dok letimo nebom dubokim

    razgrćući sjajne nabore,

    raspršuju se divlje boje kao vatromet,

    vrtoglavo padaju zvijezde repatice

    i mi za njima u bezdane.

     

    Prelila se prepuna čaša vode s neba.

    Piješ me željan,

    proždireš

    kao datulju s libanonske obale.

    Dragocjena sam noćas ja, kap sladora,

    neobuzdana jahačica nebeska.

    Nosim grimizno-crveni pečat

    na koži bedara.

     

    Tragovi bijesnih ugriza po meni,

    crvene se

    posvuda.

     

     

    Prapočetak

    Kada zadovoljiš
    sve svoje strasti
    kada ih isprobaš sve
    vratit ćeš se
    na prapočetak
    uz vatru
    i ognjište

    Nisam ni ja tebe čekala

    Među tuđa bedra
    kose uplitala
    tresla se
    i jecala

    No

    Postoji bol
    za koju se vrijedi dati