Matasović Siniša
Biografija
Siniša Matasović (Sisak, 1980.), apsolvirao je strojarstvo na Zagrebačkom sveučilištu. Piše poeziju, prozu, haiku poeziju, književnu kritiku, a bavi se i uredničkim radom. U sisačkom ogranku Matice hrvatske moderira i vodi poetska okupljanja poznata pod nazivom Stihovnica Siska, a tri godine je bio aktivan i kao zamjenik glavne urednice časopisa Riječi.
Stručni je suradnik za područje književnosti pri Sisačkoj udruzi za promicanje alternativne i urbane kulture, urednik njihove nakladničke djelatnosti i pokretač biblioteke Teatar piva. Pri udruzi je također glavni i odgovorni urednik međunarodnog časopisa za književnost, kulturu i umjetnost Alternator.
Tri godine je radio kao vanjski suradnik HRT-a (dramatizacija) na emisiji pod nazivom ”Radio roman”. Od 2018. godine je voditelj književne tribine ‘’Siniša Matasović vam predstavlja’’ u Narodnoj knjižnici i čitaonici Vlado Gotovac Sisak. Organizator i suorganizator brojnih književnih festivala i manifestacija: Kvirinovi poetski susreti, Književni kompas Sisačko-moslavačke županije, Književni tabure u Novskoj, 50 Poems for Snow…
Njegove pjesme i haiku prevođeni su na strane jezike: engleski, ukrajinski, slovenski, njemački, mađarski. Uvršten je u niz antologija i panorama suvremenog hrvatskog pjesništva.
Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika HZSU, Matice hrvatske MH i Društva hrvatskih književnika DHK.
Predsjednik je Ogranka DHK Sisačko-moslavačke županije.
Bibliografija
Sisak se uspješno pretvara da spava, zbirka poezije, 2015.
Nećak, roman, 2016.
Tvoj novi dečko, zbirka poezije, 2018.
Noću za šankom, zbirka haiku poezije, 2020.
Izbori iz djela
na pučini
posljednji sam se iskrcao.
jedanaest su me sati izvlačili iz majčine utrobe.
nikamo mi se nije žurilo i
odmah je postalo jasno –
svjetionike će podignuti netko drugi.
nagovaranje, umiljavanje, vakuum,
ginekološka kliješta
(suvremena znanost počiva na mehanici),
neprimjerena sila,
deformacija tjemena koju će s vremenom prikriti kosa;
barbarski geni,
zubi bez karijesa, nepoderivi ligamenti,
otuđenost od svijeta jer
srodna me duša pretekla ili je ostala
zarobljena u prethodnom životu;
svakodnevica kao kazna,
ravnodušnost, melankolija,
sardine u biljnom ulju jer povrće ne podnosim –
zabluda kao i tolike druge;
i još jedan korak da i sama shvatiš
pretpostavljam
sve u životu ostavim
nedovršeno
počeo sam pisati pjesmu
o trenutku kada si mi spustila
desnu ruku na rame i namrštila
čelo pa sam odustao
– ne bi bilo zgodno da me
proglase desničarom –
i tako sam propustio ustvrditi
da si mi dala nogu
– volim tvoju nogu –
odbijam napisati koju jer
je opće poznato da u današnje
vrijeme i zidovi imaju uši
volim ih obje,
volim i tvoje uši i nos i trepavice i…
– i je davno otpjevana pjesma –
usnuo sam da se opeke
izrađuju u obliku prepoznatljivih
slova povezanih s uredom
premijera ili predsjednika
– svejedno –
obojica bi me optužili da sam nacionalist
i da imam nešto protiv nekoga,
pretpostavljam da znam i što
protiv koga
proljetnim su se mrazevima
oduprle samonikle višnje i jabuke
koje su svoje grane usmjerile ni prema
nebu ni prema zemlji
baba se još jednom nije probudila mrtva
pa je predložila djedu da zakuha kavu
i nahrani zečeve i patke
viličarenje
ne mogu se oteti dojmu
da je najjednostavniji posao na svijetu
posao plaćenoga ubojice.
potrebno je samo
osloboditi se skrupula u određenoj mjeri i
odstranjivati ljude
koji su toliko prokleto predvidljivi
to je najbolje uočljivo noću kada sjedneš na bicikl
pa se voziš ulicama otvorenih očiju
na svakoj su kući osvijetljeni uvijek isti prozori:
na kućnom broju 18 prednji prozori u prizemlju i
jedan na katu okrenut prema broju 17,
na 20 b nijedan,
a ulaz odmah pored, na 20 c, jedan prigušene svjetlosti
u prizemlju, koju isijava televizor i
tako dalje i tako dalje,
ne trebaš ih ni uhoditi
s vremenom bi postalo monotono kao
rad na tvorničkoj traci:
Marijana trpa udžbenike u kartonske kutije,
Predrag ih zatvara i lijepi,
Filip ih slaže na palete koje kasnije odvozi viličar i
na viličaru Stjepan, ako je Stjepan u noćnoj smjeni.
ako nije Stjepan, onda je netko drugi
o trigliceridima i frižideru
u Sisku nema babilonskog dvorca,
pojasnio sam joj kada me obavijestila
da bi voljela posjetiti slapove Niagare.
u Sisku nema tramvaja,
nepreglednih polja makova ni alkohola
koji će ostati neopredijeljen.
Sisak je govno od grada i u Sisku uopće nije loše,
ovisi kako na to gledaš i
koliko je prijatelja sjelo s tobom na kavu pa ste naručili pivo.
”hoćemo na kavu?”, u Sisku se to samo tako kaže
kao opravdanje da bi se naručilo sve osim kave.
nitko ne misli ozbiljno, promašen smo grad i narod.
ponekad i nešto narežemo što će odmoći
u suzbijanju triglicerida i kolesterola.
počesto, često, redovito nešto narežemo i
govorimo da će biti bolje. a ne treba.
uvijek se možeš pomokriti s mosta u Kupu i
slušati psovke ribiča odozdo kao da si se olakšao
skupini turista po glavama dok fotografiraju slapove.
svaka je postelja dovoljno udobna
ako si izdvojio zadovoljavajuću sumu novca za madrac.
ja sam izdvojio. zato prestani o slapovima.
idemo u krevet.
ujutro ću ti prepustiti da ustaneš prva i odeš do wc-a;
upitati te jesi li za kavu, pa kada potvrdno odgovoriš,
usmjeriti te glavom – frižider ti je tamo,
otvori i meni jedno, prija mi kada je hladno,
naučit ćeš
boeing*
pogledao sam visoko u nebo i
Boeing mi je padao ravno na glavu – Boeing 747.
ups. otelo mi se, netko je u Sisku pucao na Boeing –
na Boeing 747,
ali nisam opazio nikakav bljesak,
prasak čuo nisam i ne, nije, nitko u Sisku nije pucao
na Boeing.
u Sisku nema terorista i nitko nema protiv nikoga ništa.
da je netko i pucao, promašio bi.
i ja bih promašio.
u Sisku uvijek nešto promašujemo –
ljubav svog života ili onu nestašnu rupicu u koju
se umeće pedeseta svijećica na torti,
a odgovorni tvrde da nam je sve to od alkohola
(naravno da nam je od alkohola)
nagnuo sam pivo i promatrao
gada
dok mi je padao na glavu pa sam se
pomaknuo nekoliko koraka u stranu i začuo jedan
odriješiti ”PLUMP!”.
uronio je u oranicu natopljenu od kiše i
putnici su izašli neozlijeđeni.
smeće se jednostavno zabilo u tlo i
to je bilo to,
sirove sam krumpiriće učinio prženima i pozvao te
da sjednemo za stol
sjeli smo
(boeing* – u prenesenom značenju karcinom)