Maretić Tomislav
Biografija
Rođen u Zagrebu 1951. gdje je završio Klasičnu gimnaziju, Medicinski fakultet, poslijediplomski studij iz imunologije i znanstveni magisterij te specijalizaciju iz infektologije. Specijalist je infektolog u Klinici za infektivne bolesti „Dr Fran Mihaljević“, a uže područje djelovanja mu je HIV/AIDS bolest i Lyme-borelioza.
Više od 40 godina piše poeziju, većinom u formi sitnopjesni te se afirmirao kao haiku pjesnik u domovini i inozemstvu. Osim toga piše slobodni stih, a sudjeluje u našoj i međunarodnoj kolaborativnoj poeziji, formi „lančanog pjesništva“ (renga), koja je u nas započela 1988. (Marulić, br. 3.) zajedničkom suradnjom autora, Vladimira Devidéa i Zvonka Petrovića, te od 2018. u formi Nexus Haiku.
Nagrađivan je na inozemnim međunarodnim i tuzemnim natječajima više od 100 puta, a njegove su haiku pjesme predstavljene u više od 50 svjetskih i domaćih antologija, almanaha i zbornika (izvan onih vezanih za natječaje). Pjesme slobodnog stiha također su uvrštene u nekoliko hrvatskih antologija.
Član je DHK, Matice hrvatske, HKLD-a te tri međunarodne haiku udruge.
Bibliografija
Samostalne pjesničke zbirke:
1990. „Čamac u šašu“, urednik Milijan Despotović, Požega (30 haiku, bibliofilsko izdanje).
2002. „Naplavine“, naklada Felsina&T.Maretić, urednik Tvrtko Klarić.
2011. „Leptir nad pučinom“, Sitnopjesni, izdanje Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, urednica izdanja Maja Peraica.
2012. „Šešir pun uspomena“, (haiku) nakladnik i urednik Nikola Đuretić.
2014. „Nebo u rukavcima“, (haiku) nakladnik i urednik Nikola Đuretić.
2021. „Mutne svjetiljke“, urednik Nikola Đuretić, nakladnik Studio Moderna d.o.o., Zagreb i Tomislav Maretić. Tisak: Studio moderna d.o.o. 2021. Zagreb
Zajedničke zbirke:
1995. „Renge“ Vladimir Devidé, Tomislav Maretić, Zvonko Petrović; Sipar Zagreb.
1995. Vukovarsko zvono, nakladnik Grafos, izabrao Zijad Duraković.
1996. Lijet sarmatskog orla , nakladnik Grafos, izabrao Zijad Duraković.
1999. Sat bezvremena, nakladnik Grafos, izabrao Zijad Duraković.
2000. Sedam putova/Seven ways. S. Bilankov, T. Maretić, D. Matas, B. Nazansky, D. Plažanin, R. Stopar, M. Žegarac-Peharnik.
2021. „NEXUS haiku“, Michael Dudley, Tomislav Maretić, Dejan Pavlinović, dvojezična zbirka (hrvatski, engleski). Urednici: Michael Dudley, Tomislav Maretić, Dejan Pavlinović, Tisak: Grafomark, Zagreb.
Izbori iz djela
NA TEMELJU OTPRILIKE
Na temelju otprilike
ali sigurno:
Svemir, naša sjajna sveljudska tajna
buja u glavi kao Um,
tresući počela i srž
sa svim ledenim zvijezdama,
sa svim vrelim suncima.
Malo krova da se pokrijemo do peta.
svjetlucavo Mistično Tijelo
zove u kotač,
u kotač!
Zuji božanskom amplitudom
između makakvi, možda
sigurno
i eto!
Na crtovlju vjere svatko
kao notu
ispisuje svoju visinu.
Neznanim prostorima
krstare brodovi
od mašte.
Dječji crtež zamahnu u bezdan!
Ako to povežeš s Odisejom
i rastućim vijugavim poljanama,
sve će ti biti jasno.
KRUG NA VODI
Promatrajući
mjesečinu na jezeru,
tko li je odvezao čamac?
Jedan val
podiže cvjetove i grančice
uz sprud,
odlazi tiho od moje obale
k onoj sakrivenoj
u tami šipražja
na drugoj strani Svemira.
Što li se to događa
između jezera i Mjeseca,
između tebe
koja nestaješ
i mene kojega još nema?
BJEŽEĆI ZA TIM
Bježeći za tim što nestaje,
pred okom se pomračuje
u trg od Ništa.
Praznoća
prostora ostavljena
nikom.
Bježeći za tim što nikada
nije ostajalo
toliko
da se upamti,
da se obilno shvati
i prenese u tragove,
spotaknem se
o vlastito
napušteno truplo.
PROROK
Od zore plav, šumama naklonjen
Vikač prema vječnim brdima
Ostavlja svetu jeku bližnjima.
BUĐENJE
Bacam sić u ponor
bunara.
On usporeno prolazi
pokraj rubnih stijena,
polako se okreće u padu,
postaje sve manji,
postaje sve veći
(leteć k našim licima).
On pada ususret
tamnoj zelenoj vodi,
tankoj granici svjetova,
ulazi u sliku glatke površine
koja ga guta
obuhvaća radoznalo
sa svih strana
sve dublje,
sve sretnije,
sve bliže
svjetlucavoj plohi sna.
Potka se raspada na djeliće!
Slika se razlijeva u boje
uz pucanj pjenušca na slavlju.
Zvonki voluminozni
glavinjajući
o d j e k
leti,
obujmljuje plahovito
crni cilindrični prostor.
Prozirni slapovi u lukovima
skaču podivljalo.
odraz se raspada –
naša lica s oblacima u krošnjama
iznad naših glava.
OSLUŠKUJUĆI
Dva nevidljiva trabakula
u jutarnjoj tišini.
Na bonaci utrkuju se
zvukovi njihovih motora.
SITNOPJESNI
najednom
kratka pjesma grmuše –
smiješe se brda
gle, forzicija!
pustoš tek dotaknuta
kistom proljeća
vatromet munja
u proljetnoj noći! –
cvijeće na kiši
jak proljetni dažd –
pod svilom kišobrana
fina svježina
kosov fićuk –
gospodar i njegov gazda
okreću glave
brdska stazica –
zakljubljen tetrijeb
ne da nam proći
odjednom tunel –
na časak nestaje
proljetni pjzaž
trešnje u cvatu –
šetnja na mjesečini
produžuje se
dolaze gosti –
treba li pomesti
sa staza latice
zamagljen mjesec –
slavuj se u kanjonu
natječe s jekom
proljetni suton –
između dva laveža
kosova pjesma
kasno topljenje –
lonac na glavi snješka
postaje veći
gasi se, pali…
krijesnica u letu
osvjetljuje put
večernja šetnja
umjesto razgovora
glasovi jeseni
prve kapljice
kiše…
miris prašine
pomrčina sunca –
cvrčci oko zaljeva
prestaju pjevati
sunčana postaja –
dječak čuči u sjeni
majke trudnice
jesenska plavet –
vrana napada škanjca,
koji ne haje
sljez –
jedini putokaz
pokraj ceste
ulična lampa –
svaka pahulja pada
u svoju sjenu
kuća lutaka –
moja kćerkica stalno
mijenja odluku
zora na tržnici –
netko hrče u kombiju
s patlidžanima
i poslije svega
njen pas mi maše repom
kad se sretnemo
zvijezde u zoru…
kroz svjetlost farova
beskrajni autoput
glazba kafića
prestaje u ponoć –
nastavljaju šturci
prolazi oblak –
dugine boje oko
punog mjeseca
pauk križar njiše se
na trapezu paučine –
cvat hortenzije
grm sljezolike –
crn-bel pjeva, iza
kojeg cvijeta?
otac kraj jelke
dijeli darove – naš pas
isto nestrpljiv
dijete stresa
prvi snijeg s ljuljačke –
tiho je jutro