Zekanović Tomislav
Biografija
Tomislav Slavko Zekanović rođen je 7. veljače 1945. godine u selu Krneza (općina Zadar). Odrastao je u krajoliku koji omeđuju Velebit, otog Pag, Ljubački zaljev, predivno polje s puno vinograda, smokava i žutih brnistra u blizini grada Nina i grada Zadra. Osmogodišnju školu završava u Krnezi i Ljupču, ribarsku školu u Zadru i gimnaziju u Zadru. Poslije toga završava Ekonomski fakultet u Zagrebu. Poeziju je počeo pisati već u nižim razredima osnovne škole. Jedan je od autora zbirke pjesama “Koraci”, a zastupljen je i u antologiji suvremene poezije Ružice Orešković “Tužim državu bilo koju na planetu”. Na Goranovom proljeću 2011. godine dobio je prvunagradu “Svatko može pet minuta”. 2015. godine osvojio je prvo mjesto na natjecanju za najbolju ljubavnu poeziju u organizaciji Udruge umjetnika “August Šenoa” iz Zagreba. Član je udruga “Jutro poezije”, “Vjekoslav Majer” i udruge umjetnika “August Šenoa” iz Zagreba. Intenzivno piše i dalje i priprema sljedeću zbirku.
Izbori iz djela
VOLIM NA IZVORU
Ona voli svoju kuću,
puževi joj u vrtu
i kos jedan širi rep.
Izvor joj iz stijene
žubori i smiješi se
i ona se veseli
kako je njen izvor lijep!
Lozica i još jedna
i druf+ge vrste drže se za prste
moje su misli čvrste
da zavolim sve, a najviše nju.
LJETNA TIŠINA
Prava ljetna tišina…
Dvije grlice stoje na vršcima čempresa,
more… sunce zasjajilo im je tijela
od zapada…
melodijom bubnja pokušao sam da
ptice odlete, gledale su prema zapadu
a i smo se divili ovom trenutku,
plava ljetna tišina, visoki čempres i
na vrhu dvije grlice
tišina
planina u daljini
mirisi trava i grmova
boje mora
ispuni mi želju jednu
mali lahor
veličanstveno ljeto
ja mislim
na tebe.
SVJETIONIČAR (MORSKA LJUBAV)
Bio sam svjetioničar samo
Jednu noć i dan.
Ona je bila pomoćnica moja.
Ona koju sam najviše volio
i tu jednu noć i taj jedan dan.
Vjetar je prestao i nije bilo valova.
Svjetla svjetionika i točkice svijetle
(Od nekih kukaca, zrikavaca, riba i trava)
U nama sus e gnijezdile, palile, i želje se rađale.
I tu jedinu noć i taj jedan dan Ona se ljubila i s morem.
I ribe su na svjetlu od svjetionika zaplesale.
kamene hridi, trave, grmlja, sve se ljubilo i
Nebo i zvijezde, sve je plovilo i sve je bilo puno, puno
ljubavi
Za sreću svjetioničara i pomoćnice njegove.
(2010.)
ZAGRLJAJ
Da postojimo,
da smo se sreli
sreća je.
Koji svemir i koje zvijezde
i nebo zemaljsko susret nam odrediše
ne znamo,
niti znati želimo
dok trak sudbine uživamo.
Znamo samo da volimo,
ljubav je prisutna,
voljeti mogu samo ovako i nikako više.
Sviraj na instrumentu
koji ti je najviše drag,
ja ću prosuti travu cvjetnu
za ljubav i poeziju,
za naš zagrljaj
zrakom obgrljen.
VELEBITSKA DEGENIJA
Zaželim druženje,
Mirno je u tvome zavičaju
Hod oblaka čujem.
Sad sam sâm, Anija. Degenija se
Rascvjetala i ozelenjela je.
Tamo ispod planine prijeđe se more
I cestom tiže se poljem do brežuljaka.
Brnistre su tamo, o njima sam ti puno pričao.
Mirisi od zimzelena i
Boja od nebesa stopili se.
I želje moje prepliću se.
Pokazat ću ti sve još za dana.
Velebitska degenija spušta lišće i cvjetove,
Ja debljinom olovke mjerim
Visinu sunca i sjaj mora kroz raširene prste ruke.
Vidim, ti gledaš grlice iznad livada.
Sva si od sunca rascvjetana.