BIOGRAFIJA
Branko Tompić, Hrvat i katolik, rođen je u Zagrebu 22. 8. 1965. godine. Osnovnu školu završio je u Zaboku. Srednju školu pohađao je u Oroslavju i Konjščini, gdje je i maturirao (Srednja prometna škola). Od 1985. do 1987. godine zaposlen u „Regeneraciji Zabok“.
1987. godine, nakon vjenčanja, doselio se u Sisak (zaposlen u „Autoprometu“, te kratko u „Graditelju“ kao vozač C i E kategorije do 1991.).
Od 1991. do 2009.godine zaposlen u MUP-u RH (policajac specijalac, operativni djelatnik za opći kriminalitet, krim.tehničar, dokumentarist).
Dragovoljac, veteran, RVI.
Nakon umirovljenja 10. 4. 2009. bavi se pisanjem kratkih crtica vezano uz Domovinski rat te poezijom na istu temu.
Piše na standardnom hrvatskom književnom jeziku, te kajkavskom i čakavskom narječju). Teme: vjera, Domovinski rat, zavičaj, društvo, haiku.
Član Matice hrvatske, ogranak Sisak, Hrvatskog sabora kulture te Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture.
BIBLIOGRAFIJA
Radovi su objavljivanu u zbornicima autora u Hrvatskoj: Zbornik Ogranka Matice Hrvatske u Vukovaru 2015., zbornicima kajkavske poezije Krapina 2016. i 2020., Zbornik domoljubne poezije 4.gardijske brigade Split 2016., Zbornik radova duhovnog stvaralaštva „Vrelo nadahnuća“ Ludbreg 2016., Zbornik radova „Stihovnica Siska“ 2017., Zbornik recitala suvremenog kajkavskog pjesništva „Dragutin Domjanić“ Sveti Ivan Zelina 2018., 2020. i 2021., zbirka autora „Zlatna kočija stihova na putu za očaravanje“ 2018.
2019.godine u nakladi ogranka Matice Hrvatske Sisak objavljena je zbirka pjesama „Granice kretanja“, 2023. u nakladi Društvo hrvatskih književnika (nagrada Korzo slova) objavljena je zbirka poezije „Peme jemput“.
2025. u nakladi Udruge za promicanje alternativne i urbane kulture objavljena je zbirka poezije „Kun izvora s Izvoron“.
IZBOR IZ DJELA
Peme jemput
Peme jemput,
bum te vuodil,
tak da vidiš kaj te znači
gda se popneš na vrh piclja,
kak Zagorje srce zrači.
Peme jemput,
budeš videl,
gde h gorica živi duh,
kak su stari njega zvali
od milja Potepuh.
Peme jemput skroz do Sutle,
Krapinčice i Horvatske,
pak da vidiš žile naše,
kraj njih vrba kaj nam maše.
Peme jemput,
same jemput,
vu mislima k staroj hiži,
da joj mahnem,
ju pozdravim
i da dušu si ozdravim.
Peme jemput,
če bum mogel
barem da joj vidim vugel
i da čujem tu popievku
kaj mi z huste veter nosi,
rane h jutre
gda bum buos ciepietal po muokroj rosi.
Peme jemput da pokažem tuo dvorišče
gde sam zrasel,
se te brege i tranike
na tera sam krave pasel.
Peme jemput da dokažem
da je se ostale čiste
i da h mojem srcu
Zagorje bu naviek iste!
Ne gasi još lanterne
Ne gasi mi lanternu
prin vrimena
još uja u njoj čuvan
torkulanog
za škure noći
šta dohodu
Ne gasi mi svitlost
prin vengo zvizdu ne vidin
na me što čeka
da u porat Tebi dojden
Brez priše mi odriši grihe
…unda ju ugasi
Barbetu odriši i lumin upali na punistri svoga doma
…da znan dohodit
baren do kantuna
ako san zavridi
Nemoj samo da me ni
da ostanen nindi
samo slani kamin
na pustoj hridi!
Presuda
Pred ikonama gube smisao
sve skrivene zastave ponosa
izgubljenim idealima zatamnjeni
kristali umjetnih boja
prelijevaju se od istoka ka zapadu
od izlaska do zalaska sunca
Nebrušeno drago kamenje
prodano ispod cijene i pojasa, kradom,
za nepostojeći dug.
Zaboravljeni porušeni mostovi mladosti
u snovima
i prijelazi porušeni za povratak,
bez bitke,
gdje svatko stoji na svojoj obali i čeka spasenje.
Uzaludan i neshvatljiv
sud pravednosti
uništenim životima
rijetke važnosti,
tek tren si u vremenu i prašina svemira
smirenog nemira!
Zbogom GENERALE i doviđenja…