Barbieri Veljko

Posted on by DHK

    Barbieri Veljko

    Biografija

    VELJKO BARBIERI , rodjen je1950. u Splitu. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je i studirao na Filozofskom fakultetu. Prozaik je, autor brojnih romana, zbirki pripovijedaka, i eseja. kazališnih, radio i tv dramskih dijela, u kojima se bavi i obradjuje europsku i sredozemnu baštinu, posebice Dalmacije, njezinu sposobnost nasljeđivanja, prepletenu sa nepromjenjivošću ljudske sudbine na cikličkim raskršćima epoha i vremena.Romani su mu prevedeni na nekoliko svjetskih jezika, a pripovijetke zastupljene u raznim domaćim i stranim antologijama proze.Svojim prozama sudjelovao je u suradnji sa raznim slikarima i grafičarima na stvaranju nekoliko grafičkih mapa.   Dobitnik je više značajnih književnih nagrada, a 2006. njegov roman „Dioklecijan“ nagrađen je nagradom Matice Hrvatske za najbolju knjigu godine. Pa ipak, odlučio se još jednom okušati u istoj biografskoj književnoj temi, pa napisao je 2008. novu verziju romansirane biografije cara Dioklecijana pod imenom „Ja Dioklo-Jupiterov sin“ koja je također konkurirala značajne hrvatske književne nagrade, a objavljena je nedavno u Mađarskoj dok se njemačko i talijansko izdanje očekuju ove godine. Najpoznatiji roman „Epitaf carskog gurmana“, objavljen mu je na nekoliko svjetskih jezika u visokim nakladama, a  isti je roman, u biblioteci deset najznačajnijih romana hrvatske književnosti XX stoljeća, tiskan  tiraži od 200 000 primjeraka što je rekord jednog izdanja proznog djela u povijesti hrvatske književnosti. Kao pisac Barbieri od 80-tih godina sve do danas surađuje u mnogim hrvatskim i talijanskim, u posljednje vrijeme i slovenskim tjednicima i časopisima,  a od svojih kolumni u tjedniku „Nacional“ nastali su i „Kuharski kanconijeri“, bestseller hrvatske gastroliterature u četri knjige, objavljen do sada u pet izdanja, na nekoliko jezika, kao što se slijedeće godine očekuje i izdanje njegove knjige na slovenskom „Bogovi v loncu“ nastale od tekstova i kolumni koje već tri godine objavljuje u „Slovenskim novicama“. Njegova zbirka pripovijedaka „134 male priče o hrani“ na sajmu knjiga u Barceloni 2003. nominirana je za najbolju knjigu, a prolašena kao pobjednik u konkurenciji književnosti o hrani. U veljači 2005. u Grythamu u  Švedskoj, Barbierijevi „Kuharski kanconijeri“ podijelili su prvu nagradu za najbolju knjigu o Sredozemlju, – „Gourmand best  Mediterannean book in the World“, između 5000 naslova. Već godinama Barbieri na Hrvatskoj televiziji svaki tjedan vodi svoj serijal o povijesti hrane kao povijesti civilizacije pod nazivom „Jelovnici izgubljenog vremena“, a koji se emitira i na satelitskom programu HTV-a za Europu, a stalni je suradnik hrvatskih i europskih časopisa i tjednika. Knjiga „100 koraka po šumi“ prva mu je zbirka poezije u prozi u kojoj autor pokušava proniknuti jezikom šume i šumskih bića, a ne jezikom i semantikom ljudskih obrazaca, prodrijeti u tajne, smiso života i postojanja žive i nežive prirode.

    Bibliografija

    Knjige:

    • PRIČA O GOSPODINU ZAKU, roman, Matica Hrvatska, Zagreb 1972.
    • NOVČIĆ GORDIANA PIA, pripovijetke, CDD, Zagreb 1975.
    • ZATVOR OD OLEANDROVA LIŠĆA, roman, CDD, Zagreb 1977.
    • TROJANSKI KONJ, roman, August Cesarec, Zagreb 1980., Rilindija, Priština, 1988.(2 izdanja)
    • EPITAF CARSKOGA GURMANA, roman. August Cesarec, Zagreb 1983.,AGM, Zagreb 1998., Večernjakova biblioteka 2004.. Volk und Welt, Berlin1986., 1988., Fischer Taschenbuch Verleg, Frankfurt am Main 1991., Ingenium verlag Styria Gratz. 2007., Wieser verlag, Klagenfurt 2008 (8 izdanja)
    • ODISEJEV EROTIKON, roman, Naprijed, Zagreb 1984., Slobodna Dalmacija, biblioteka „Knjiga mora“ 2005.(2 izdanja)
    • MAKARSKO PRIMORJE, monografija, IP Motovun 1990.
    • DALMACIJA – LEGENDA O SVIJETLU, eseji i pjesme, Turistkomerc, Zagreb 1991.
    • TKO JE SA MNOM PALIO KUKURUZ – Pakrački dnevnik, dnevnička proza, Naklada DHK, Zagreb 1996.
    • SPLIT – ROMAN STAROGA GRADA, roman, AGM, Zagreb 1997.
    • HVAR – KANTILENE I KARTOLINE, zbirka pripovijedaka, eseja i pjesama, AGM, Zagreb 2000.
    • KUHARSKI KANCONIJER –  Gurmanska sječanja Mediterana  I., eseji,  Profil, Zagreb 2002., 2003..2004.2005.(5 izdanja)
    • PRIČE IZ VINOTEKE BORNSTEIN, bajke, Edicija Bornstein, Zagreb 2002.
    • 134 MALE PRIČE O HRANI, bajke i pripovijetke, Profil, Zagreb 2003.
    • KUHARSKI KANCONIJER – Gurmanska sječanja Mediterana II., eseji, Profil, Zagreb 2003., 2004.(2 izdanja)
    • KUHARSKI KANCONIJER – Gurmanska sjećanja Mediterana III., eseji, Profil, Zagreb, 2004.,2005. (3 izdanja)
    • DIOKLECIJAN, roman, Profil, Zagreb 2006.
    • KUHARSKI KANCONIJER – Gurmanska sjećanja Mediterana IV, eseji, Profil, Zagreb 2007..
    • JA DIOKLES JUPITROV SIN, roman, AGM, Zagreb 2008.
    • 100 MITOVA O HRANI, eseji, mitovi i bajke, Profil, Zagreb 2008.
    • 100 KORAKA PO ŠUMI, pjesme u prozi, Matica Hrvatska, Zagreb 2009.
    • VRIJEME JE ZA GOZBU, Profil, 2013.
    • RAT ZA PETI OKUS, Profil, 2015.
    • ELIKSIR ISTINE, Profil, 2016. 
    • STO ŠESNAEST VALOVA; prir. Tonko Maroević, Matica hrvatska,2016.
    • SFINGA, V.B.Z, 2019. 


    Grafičke mape :

    • HEKTOROVIĆ (s F. Vejzovićem), EA, Zagreb 1987.(proza)
    • HVAR( s raznim likovnim umjetnicima),  Studio Politeo, Zagreb 1988.(poezija u prozi)
    • SPLIT ( s raznim likovnim umjetnicima), Studio Politeo, Zagreb 1994.(poezija)
    • TEMPESTAS (  s raznim likovnim umjetnicima), Studio Politeo, Zagreb 1996.(poezija)
    • HANIBAL LUCIĆ (s F. Vejzovićem), EA, Zagreb 1999.(proza)
    • ZAPISI DUHA I TRBUHA (s Vatroslavom Kulišem), EA, Zagreb 2004.(pripovijetke)

    Izbori iz djela

    ULOMAK IZ ROMANA „ JA DIOKLO JUPITROV SIN „

        Iz Sfingina tijela u koje sam se uvukao, osjećam kako mi se u utrobi kovitla moja zmija i kako prijeteći sikće želeći me još jedanput, zadnji put zaštititi. Ali zlatna zmijo moja uzaludan ti je sav trud i otrov protiv moći tvoje majke. Jer već čujem kako doista klizi poklopac na sarkofagu, a onda kao posljednji, najveći car rimski bivam položen u porfirij, kao prošlost u budućnost, moćniji nego ikada prije u svom dugom životu. Moji svevidni lavlji kapci zatvaraju vrata šutnje, a upaljene oči Jupitrova sina sklapaju se kao ugasli dijamanti i geme na mom plaštu i potapaju zagonetku Dioklecijana i Diokla, tog Dvoglavog Jarčića i Dvoglavog Nedonoščeta, u hladni mramor sarkofaga.
        Iznenada na samom kraju, sve se neočekivano potresa. Sfinga me izbacila iz svog crnog tijela i hladne granitne utrobe i ja ostajem ležeći, kao ponovo rođen u svojoj smrti. Zapalili su se opet svi čempresi na obzorju, od Rima do Salone, Aspalatosa, Nikomedije, Antiohije i Aleksandrije, dok Sfinga iz daljine opasno reži.
    – Ne umišljaj, ti nisi ja. Čak ni tvoj sarkofag nije trajniji, ne može se po trajnosti mjeriti ni s najmanjim djelićem moga tijela. Uskoro će udariti čekićem po njemu, sarkofag će puknuti dok se bude razlijegala graja osvetoljubive svjetine. Onda, od iznenadnog prodora svjetla, opet ćeš prokrvariti. Ali ne krvlju, nego pepelom. Proparat će se tvoj grimiz i tvoja gemema urešena carska odora i plašt tako da će na vidjelo izači samo tvoje bijelosmeđe, gotovo već smrvljene kosti. I ne će se opet dobro vidjeti imaš li jednu ili dvije glave, jesi li Dioklo ili Dioklecijan. Dvoglavi rob ili Dvoglavi Jarčić. Tek tada  ćeš biti konačno mrtav, premda zapamćen na čudan način. Sam u svojim snovima i svojoj snovitoj javi.
     Jer zapamti, u tvojim snovima i prikazama zapaljenih čempresa još se nešto krije. Budući da čempres sporo raste, a još sporije i teže gori, sva sreća i sva nesreća, baš kao jučerašnjost i sadašnjost, vrlo sporo snalaze i sustižu onoga tko je često sanjao čemprese iz djetinjstva.

     

    XVIII

    Kostur   jazavca  proviruje iz crnog i bijelog

    krzna. Mrtvi šumski šaman.Ali njegova smrt  

    mrmlja     proročkom   mudrošću    šume.   I

    jezikom  mijena  od  kad   je još bila  kamen.

    Pa   potom   grmlje  i    niska  stabla. A onda

    je sve krenulo uvis.  To je bilo doba  mudrih

    jazavaca,   snažnih   čeljusti i  oštrih    kanđa.    

    Pravih vladara stare šume.Iz vremena kada je

    još bilo vukova. Hajduka s planine.    

     

    XXVIII.

    Špilje  imaju  vratnice. Kad  se u njih propada

    otvara  ih  okno.  Ali  ulaz  u  ponor  često   je

    neprimjetan.  Uzak   grlić   koji    čuva   blago

    praznine.  Jame  nazubljene  okaminama vode

    sa stropova i podnica.Tu su okvačena gnijezda

    samoubojica, netopira    i   vampira. Zbog njih

    kroz  ponor  teče  potok. Nema  čistije vode.U 

    njoj  se  peru  i  časkaju  sa čovječjim ribicama.

    Ponekad popiju  i  malo prozirne krvi

     

    XL.

    Iskušava    šuma    svojim    znakovljem   od

    aromatičnog  bilja.   Opojan   je  jezik njenih 

    mirisa.   Niježnih    niti    koromača  i  listića  

    majčine    dušice. Ona    sitna  krzna  kadulje

    došuljale  s  planine  još  za  doba  snijegova.

    Oštri  dah  metvice  i utjeha mažurane.Miriše

    tako šuma onima koji razumiju  to znakovlje.

    Smislom kojeg  ima i  nema. Jer postoji i zlo.

    Među  šumskim  biljem. 

     

    LIV.

    Pravi   demoni   i   mitska  bića  ne  lete,   niti se  

    šuljaju  po gaju.  A  poznaju  ga  i  posvuda   su.

    Mijenjaju oblik kako se mijenja šuma.Čak i kad

    neki  dio  zamre, oni ne trunu. Rastu zajedno. U

    dračama  su  zloćudni,  u  travi  i bilju znaju biti

    blagi.Mudri šute u  jezgri kamena Tek oni vedri

    proroci iz bršljana,zatočeni u čelijama od opojnih

    boba  , hvastaju  se kako   baš  oni  pletu šumsku

    kob. I ponekad,osobito u proljeće,budu u pravu.

     

    XCVIII.

    U  granama  muk   jer   nema    više   grana. U

    krošnjama  tišina  jer  nema više krošnji.Među

    stablima  utiha  jer  nema  više stabala. U šumi

    gluho jer  nema  više  šume. Nitko ne zna kada

    je nestala, ali više je nema. A  jednom su ovdje

    mrsili vjetrovi u lišću i iglicama, stabla su plesala

    i znala  letjeti,  šaptale  su   vlati,  mirisalo  bilje.

    Brbljali su, zavijali, siktali i režali šumski ljudi.

    I plakali pod nestalim krošnjama od tišine.