Biografija
Zvonimir Stjepanović (Županja, 24. 2.1964.), pjesnik, publicist, kritičar. Uvrštavan u monografije i antologije (Šokadija i Šokci, Pjesnička polja, Šokačka čitanka, Poetika buke, Panonizam hrvatskog pjesništva). Poeziju i tekstove objavio u Županjskom vijencu, Županjskoj Posavini, Obrani, Županjskom listu, Županjskom zborniku, Zborniku Narodne zaštite, Hrvatskom slovu, 40 Šokačkih sijela u Županji, Zborniku Đakovačkih susreta, Hrašću, Hrvatskom karnevalistu, Cvelferici, Književnoj riječi, 60 godina Udruge ekonomista, računovođa i financijskih djelatnika Županja, Reviji Đakovačkih vezova, Lirskoj minijaturi „Vladimir Rem“, Susretu pjesnika u Posavini, Kolivci, Motrištima, Maruliću, Književnoj reviji, Savezu povijesnih postrojbi Hrvatske vojske.
Djela: Slavonska ispovijed, Savski brodolomi, Svjetlosne njive, Tamo duž Save, Izmaglice, Stanarska kazivanja, Sjedinjavanje, Ravničarski otkucaji, 20 godina Konjogojske udruge „Stari graničar“ u Županji, Dom zdravlja Županja, Potop (suautor), Savska zapljuskivanja, Livadski puteljci, Panonski nanosi, 100 godina „Graničara“ iz Županje i 140 godina igranja nogometa u Hrvatskoj, Stišavanje, Kod konjarskih vatri, Šum šume, čežnje, Prvo igranje nogometa u Hrvatskoj/The first football playing in Croatia, Petnaest godina Udruge stanara šokačkih stanova „Đeram“ Županja (suautor), 30 godina Konjogojske udruge „Stari graničar“ u Županji (suautor).
Dobitnik je Povelje uspješnosti Julija Benešića i Priznanja fra Martina Nedića. Član je Društva hrvatskih književnika.
Izbor iz djela
Pupoljak
Sklanjaju se pritegnuti prostori
pred nevinim čulom starih običaja.
Gdje god grmljavina jake rastvori
tu pupoljak živi prije uviđaja.
Zapisana su opipljiva ubojstva
na izlaznim grebenima budne faze.
Namještam istančane upute ropstva
i ne dam da me propusti šibom maze.
Puštam se snalažljivom pohađanju,
zbunjenom obraćanju tankih zareza
i obećanje držim u odgađanju.
Zaklonjeno se žarim pored krivine
i ljubim kruh što se korisno nareza
da bi nam ljubomore bile mizerne.
Vrč
Gase me oglašene slabosti i strpljenje.
Zaluđujem ledeno vrijeme i pronalazak pada,
isprepadanost ukletog jada i pratećeg grča.
Upuštam se u oslađivanje stidljivog svemira,
upletenih nemira i prijesnih vladara.
Ubijene su duše stražara i nošeni zadah mrča.
Rđavi su savršeni proglasi i slomljene ptice.
Skrivam ukočeno lice i trunjavi oči
od isprazne moći i razbijenih kapi vrča.
Topli zapećak
Snijeg ustrajno sipi
i kao da ne misli skoro stati.
Vjetar se svija, uvija
i po krošnjama raščupano uspinje.
Uplašeni zec hitro pretrčava
smrznuti poljski put.
U neobrane kukuruze bježi.
Zima toplinu snažno guta!
Podrhtavajući od hladnoće
nisam gunđao, ali sam zato
u jednom trenu, kad me groznica stresla,
ubrzano koraknuo kako bih što prije
u toplu koljebu stigao, uz štednjak
se smjestio i smrzle ruke ogrijao.
Ima li zimi veće sreće
provesti dan pa i večer
uz topli zapećak?
E, kad bi Bog dragi čovjeku dao
da tako, tijelu toplo i srcu milo, bude stalno!
Lasta i Beba
Ukućani su kukuruz kopali,
a mene su malenoga
u hladovinu sklonili.
Otac je Lastu i Bebu ispregnuo
i za zadnji dio platona svezao.
Bacio im je navilak djeteline,
a one su pomamno u dahu jele.
Braneći se od muha, mušica,
komaraca, stršljena, obada i osa,
repovima su mahale.
Bilo mi je lijepo s njima se družiti
pa sam zviždukao, pjevušio i poneku
pjesmu iz sveg glasa zapjevao.
Šumarak je odjekivao!
Ime
Sada kada sam
u godine zašao
i mnogima svoje
mjesto ustupio,
vrt sam bogato
zasadio.
U njemu provodim
slatke sate, dočekujem
i ispraćam četiri
vjetra nebeska.
Znajući da će i mene
jednog dana nestati
i zaborav prekriti,
gledam njivu rodnu
koja će tu zauvijek
ostati.
Nadam se da će,
i nakon što se
tijelo od nje odijeli,
disanje i let moje duše
osjetiti i ponekad mi
ime izgovoriti.