DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Miki Bratanić
Miki Bratanić rođen je 31.7.1970. u Vrbanju na otoku Hvaru gdje završava osnovnu školu. Nakon završene srednje elektrotehničku škole u Splitu, obrazovanje nastavlja na splitskom fakultetu elektrotehnike strojarstva i brodogradnje, na kojem dobiva diplomu inženjera strojarstva. Profesionalni put odveo ga je u IT sektor u kojem danas radi kao konzultant za primjenu informacijskih tehnologija u hotelijerstvu. Dugo godina radio je u jednoj od najvećih svjetskih informatičkih korporacija, što mu je omogućilo stjecanje poslovnog iskustva i vještina, te putovanja i upoznavanja ljudi. U privatnom životu u slobodno vrijeme bavi se pisanjem i objavljivanjem knjiga, te sudjelovanjem u raznim kulturnim događanjima. Aktivno djeluje i u javnom životu publicirajući članke i kolumne.
Objavio je sljedeća djela:
“Kad sve umukne govorićedu stine” (Criteria 2000.),
“Kojin jazikon i Quo vadis” (Naklada Bošković 2003.),
“Svitlo na kraju” (Književni krug Split 2005.),
“U kloncu” (vlastita naklada 2006.),
“Ruzarij za Hrvatski križni put” (Glas Koncila 2009.),
“Rič za jubav” (Naklada Bošković 2010.),
“Četiri štajuna” (vlastita naklada 2010.),
“Priča o poštaru Gricku” (Naklada Bošković 2010.).
„Konoba“ (Književni krug Split 2010.)
„La Konoba“ (talijanski prijevod Konobe, vlastita naklada 2011.)
„The Konoba“ (engleski prijevod Konobe, vlastita naklada 2011.)
“Sjećanje na ljeto” (vlastita naklada 2014.)
“Priča o konobi” ( vlastita naklada 2014.)
“Story of the konoba” (vlastita naklada 2014.)
“Razgovor s tišinom” (vlastita naklada 2014.)
“Priče iz konobe za djecu” (vlastita naklada 2018.)
“Korijeni” (vlastita naklada 2018.)
“Priručnik za život u Hrvatskoj” (vlastita naklada 2021.)
“Otok u plamenu” (vlastita naklada 2021.)
“Priče iz konobe za starije” (vlastita naklada 2021.)
Njegova životna preokupacija je projekt “Priča o konobi”, osobno autorsko djelo u kojem raznim aktivnostima kroz prizmu konobe govori o našim prepoznatljivostima, običajima, tradiciji i baštini. U sklopu tog projekta objavio je četiri knjige na temu konobe: “Konoba”, “Priča o konobi”, edukativnu dječju slikovnicu “Priče iz konobe za djecu”, te zbirku kratkih priča “Priče iz konobe za starije”.
Svoju priču o konobi uobličio je u multimedijalnu prezentacijsku formu sa zanimljivim fotografijama, tekstovima i glazbom kojima s različitih aspekata prikazuje što je konoba značila nekad, ali i što znači danas. Na poseban način ukazuje kako su mnoge naše prepoznatljivosti kao što je klapska pjesma, povezane s konobom. Priča o konobi predstavljena je diljem svijeta počevši od Hvara i Splita, pa do Bostona, New Yorka i San Francisca.
Dugogodišnji rad s ovom tematikom potaknulo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske da njegovu obiteljsku konobu proglasi “Zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske”.
Dugi niz godina prikupljao je i odabirao za potrebe snimanja bogatu sakralnu pučku pjevačku građu svog Vrbanja na otoku Hvaru, na tragu Ljube Stipišića Delmate i njegove ostavštine.
Sa svojim pučkim pjevačima iz Vrbanja na otoku Hvaru ukupno je zabilježio 127 vrijednih i jedinstvenih pučkih crkvenih napjeva. Producent je i nakladnik triju nosača zvuka pučkih pjevača iz njegova rodnog Vrbanja na otoku Hvaru: “Obredi Velike sedmice i procesija Za križen”, “Kroz godinu – Kroz godine”, te “Kralju kojemu sve živi”, koji je nominiran za glazbenu nagradu Porin u kategoriji Najbolji album duhovne glazbe.
Čitavo desetljeće svog slobodnog vremena laički je istraživao zločine Jugoslavije proučavajući rijetko dostupnu dokumentaciju i literaturu, ali i upoznao mnoge žive svjedoke s kojima je obavljao razgovore, te prikupljao vrijedne informacije. Posebno se zanimao za masovne zločine koje je jugoslavenska komunistička vlast počinila, a koja su ostala sakrivena i nepoznata za javnost. Na tom tragu objavio je zbirku poezije i razmišljanja naslovljenu “Ruzarij za Hrvatski križni put”, te roman “Korijeni”, u kojem ističe potrebu nacionalnog suočavanja s prošlošću i otkrivanja istine. Objavljene kolumne u kojima jednostavnim jezikom malog čovjeka progovara o nekim našim nikad rasvijetljenim povijesnim temama, javno ustanovljenim lažima i manipulacijama, sakupio je u svojevrsnu zbirku kolumni nazvanu “Priručnik za život u Hrvatskoj”.
Na tragu njegovh interesa i znanja o povijesti objavio je knjigu “Otok u plamenu” u kojoj javnost upoznaje s najvećom tragedijom, ali i najvećom humanitarnom akcijom u povijesti otoka Hvara, iz vremena Drugoga svjetskog rata, kada su talijanski fašisti i njemački nacisti nanjeli veliko zlo otoku, a otočani pokazali da dobro uvijek pobjeđuje zlo.
Od 2014. godine član je Društva hrvatskih kniževnika.
Za dugogodišnji kontinuirani doprinos u promicanju i očuvanju kulturne baštine autorskim stvaralaštvom i stručnim radom dodijeljena mu je “Osobna nagrada” Grada Starog Grada na otoku Hvaru.
Dobitnik je prestižne nagrade medalje Marko Polo za postignuća u promociji Hrvatske u turizmu, a koja mu je u organizaciji svjetske međunarodne institucije “Fédération Internationale des Journalistes et Ecrivains du Tourisme” dodjeljena za “dugogodišnji kontinuirani doprinos u promicanju i očuvanju kulturne baštine i tradicionalnih obilježja hrvatskog turizma kroz projekt Priča o konobi”.
Međunarodna organizacija koja djeluje pri UN-u “Hrvatski Svjetski Kongres - USA” dodijelila mu je priznanje za doprinos povezivanju iseljene i domovinske Hrvatske.
Čeka me
Svoju san jubov ostavi na škoju;
u živon stini i zemji čarnjenon,
sa spomenon odpri i viron u boje,
sa nodon za vidit furešte svoje.
I nison se boja da će me ostavit,
il da će drugon u krilo poć,
jer san i dil duše svoje ostavi
i kad se vrotin skupa ću ih noć.
A sa sobon san vaze sudbinu svoju,
da sa menon gre po bilemu svitu,
njon ću tastamenat dat da mi napiše
i u njemu zodnju žeju moju.
Kad izdahnen neka me donese,
di san ostavi jubov svoju,
a ona će za menon : pokrit ploču,
vrotit mi dil duše moje,
zalizat jopnon bonde od greba
i čekat opet furešte svoje.
(Kad sve umukne govorićedu stine, 2000.)
Muk
Kroz jematvu i primaliće,
karnovol i litnje fešte;
muk.
Provukuje se kroz lozi i suputnice,
štrode i kole,
pjace i sole,
kroz vrime;
muk.
Kako sudnji don diže pokojne store
i vodi ih kroz poja i lozja,
nimo japjenice i kamenice.
I ne nahodidu nikoga,
somo muk,
zaresa i obresa.
Da in je slomit takaj po škinjima !
Ma su i takji infruloni,
u muku.
( Kojin jazikon, 2003. )
A jel parićon
Fermo brecat
zaškripje stina
inces, katafalat
i stora kolina.
Miruje sve
somo hlod čempiša ne.
Utopi se sunce
zamuknu čorčci
izlize misec
i popić se jovi,
odnikud i ćuk
i opet muk.
Misečina na ploči
čita novo ime
i godišće broji;
mlod je bi.
A lako je misecu;
nit misli nit govori
somo svitli i don propusti.
Ni mu se potriba smarti strašit
nit nokte grist
komu čo ostavit.
A čovik?
Podvežen
Zamoton
Pokriven
Prinbrokon
Nakargon.
Čeka!
Čo?
Sudnji don?
A jel parićon?
(Svitlo na kraju, 2005. )
Glove
Digla se ruka
Od svojega puka
I blagoslov
Ča je don odovna
Osušila se maslina
Od muke
U proh je pritvorili nisu
Za glove posut
Na čiste sride misu
Jer se digla ruka
A glove odvidone
Kuridu po svome
(U kloncu, 2006.)
Tebi neko bit
Na gvanćeri meni si otkrila dušu
Sve friže njene moga san vidit
U njima užežene jubavi tvoje
Ča su već davno postale tuje
Vrime nije učinilo svoje
Susreti svaki nategnu rane
Projdu ka svitlo pa se izgube
U očima još in ista zvizda sija
A ja sam samo tija kupit vrime
Ča ga je bura nosila niz arbu
Držat te za ruku taknit ti usne
U drugome svitu tebi neko bit
( Rič za jubav, 2011.)
popis članova