DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Blaženka Brlošić
Rođena sam 3.03.1982. godine u Đakovu. Osnovnu i srednju školu završila sam u Đakovu, a 2005. godine diplomirala sam na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Danas radim kao profesorica hrvatskog jezika na osnovnoj školi.
Dobitnica sam Rektorove nagrade za akademsku godinu 2002./2003.
Dobitnica sam nagrade Goran za mlade pjesnike 2004. godine za zbirku pjesama Mulholland, a druga zbirka pjesama Red – kutija s kosom objavljena je iste godine u Đakovu.
Dobitnica sam nagrade grada Karlovca ''Zdravko Pucak'' 2007. godine za zbirku pjesama Zašto Rebecca.
Osim spomenutih zbirki pjesama svoje književne radove objavljivala sam u studentskom časopisu "Aleph", književnom časopisu Matice hrvatske "KOLO", časopisu za književnost "Quorum", te "Vijencu", novinama Matice hrvatske za književnost i časopisu za umjetnost i kulturu "RE".
Glupost
Intelektualna je svjetlost čučnula pokraj naše trošne vile.
Bila sam poprilično iznenađena žutom bojom zidova,
nalik na smrt starog Glembaya.
'' Il trionfo della morte ''
Kakav to čovjek živi u meni i ljudskom krvlju
oblikovan raste u neprolaznom materijalu suptilne gluposti.
Avionska je nesreća još sinoć utjecala na znoj lica moga
što se u konstruktivnom naporu trudilo
da izgradi bolji svijet bez daha smrti i
apsurda za tek pepelom posutog Adama.
Ožujak
Paradoksalno rečeno, božanski je griješiti.
Nešto iznutra me podsjeća da sam zaboravio lijekove.
Nihilistički san i Kafkine velike oči.
Slomljen na praznom ožujskom nebu s pjesmama
koje ne prolaze kroz estetska vrata.
Tvoj je pogled moderne arhitekture neusporediv s
dolaskom u Prag.
Svi su ljubazni jer slute proljeće i autobusom
stižu na odredište.
Telefon je isključen, kreditna je kartica za dječju odjeću
klimatizirana.
Dva jezika.
Osoblje odiše srednjoeuropskim duhom.
Kao staklo
Obične stvari koje nitko više ne primjećuje,
Comme du verre, baš tako,
Odbijaju se o hridi srijedom i subotom u Seinu.
-RAZBIJ STAKLO!-
Već ti danima pokušavam reći kako imam osjećaj da mi sve klizi kroz prste!
A onda ona, stepenice i poljupci,
ostaje zarobljena u nezaboravu
T. u riječko jutro.
Tužan sam i to traje godinama.
Hausmann Boulevard
42º20' - 51º5' N
8º15' E - 4º52' W
la résistance
slatke snove
onda Irena napiše. Smrt. Pisma. Četiri priče.
Dvije sestre N. i V.
Lijesovi, lak od mahagonija.
Posljednji tango u Parizu.
A Marlon Brando je rođen 03.04.1924.
Nu blond
Ona je postala prostitutka.
Rijetki su bili pisci koje je tako dobro poznavao.
Pričao je noću o svojoj plaći.
Nosila je plava odijela i djedovu kravatu,
Bila je Rebeccina sestra i silovana je u vrtu na suhoj zemlji.
Rebecca mi je to s prezirom priznala dok je oblačila plave cipele.
Imala je sedam plavih košulja u svakom ormaru u sedam različitih stanova.
Nikada se nije zadržavala duže od sedam sati u jednom stanu.
Kada su imale sedam godina, čula je riječ – kurva –
Od tada samo četiri puta mi je to napisala.
Potpunost izražaja.
Nije htjela biti uočljiva u plavom, ali nije imala šanse da prođe neopaženo.
popis članova