Ljiljana Matković-Vlašić rođena je 9. prosinca 1938. u Zagrebu. Nakon školovanja u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, upisuje romanistiku (l. francuski 2. njemački) 1958. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je l961. i upisala magisterij iz francuske lingvistike koji završava 1964. obranivši radnju pod naslovom: «Red riječi kao stilističko sredstvo u Chanson de Guillaume». Od 1961, do 1963. izučava slikarstvo i kiparstvo u ateljeu Vilima Svečnjaka. Svojim prvim stihovima javlja se u Zborniku Klasične gimnazije1957. te u časopisu Telegram koji osim pjesama objavljuje i neke njezine prozne tekstove.Tijekom 1964. i 1965. podučava francuski jezik na «Radničkom sveučilištu» u Zagrebu. Od 1966. – 1971. radi kao pomoćna urednica časopisa Svesci-Kršćanska sadašnjost. U to vrijeme počinje njezina angažiranost u pokoncilskoj obnovi Katoličke crkve u Hrvatskoj. Posebno je zaokupljena ulogom laika u Crkvi, pa o tome drži predavanja diljem Hrvatske i piše brojne članke u časopisima: Svesci-Kršćanska sadašnjost, Marulić, Crkva u svijetu, Obnovljen život, Glas Koncila, Encyclopaedia moderna, Forum. U tim časopisima objavljuje i poeziju, te eseje i prikaze knjiga autora uglavnom kršćanske inspiracije. Uz spisateljski rad prevodi članke i knjige s francuskog i njemačkog jezika među kojima valja istaći: Klasici teologije I, Od Ireneja do Martina Luthera (Golden marketing – Tehnička knjiga 2004.) i kršćanski dio u Leksikonu religijskih pojmova (Prometej 2005.)
Od 1971. do 1972. boravi u Münsteru/Westf. kao stipendistica udruge Christlicher akademischer Ausländerdienst. Tu piše knjigu Žena i Crkva koja je objavljena 1973. u izdanju Kršćanske sadašnjosti i zbirku molitava i meditacija Ti nisi sišao s križa, objavljenu 1974. kod istog izdavača. S grupom suradnika utemeljuje 1992. časopis za kulturu mira i nenasilja Mirotvorni izazov (prvih pet brojeva nosilo je naslov Izazov) koji vodi do 1999.
Kao članica nekih udruga od samih njihovih početaka (Svjetska konferencija religija za mir, WCRP od 1970., Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj od 1994., Svjetski molitveni dan (žena) od 1996., Kursiljo-Mali tečaj od 1974., Ekumenski forum europskih katolika, OFEK, od 1993.) pridonosi njihovu razvitku i djelovanju u Hrvatskoj. U tim je organizacijama obnašala i neke funkcije kao primjerice u Udruzi za vjersku slobodu bila je predsjednica od 2008. – 2012. Od 1973. članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
U povodu 20. obljetnice Kursiljo-pokreta u Hrvatskoj 1994. dobiva blagoslov pape Ivana Pavla II., 2011. Priznanje Kršćanskog akademskog kruga, a 2014. Priznanje Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj.
Traganje za blizinama, 1971. (Zbirka poezije), Kršćanska sadašnjost
Žena i Crkva, 1973., Kršćanska sadašnjost
Ti nisi sišao s križa, 1974. (Zbirka molitava i meditacija), Kršćanska sadašnjost
Sabrani dani, 1977. (Zbirka poezije), Kršćanska sadašnjost
U zemlji živih, 1983., Kršćanska sadašnjost
Laici u prvim i zadnjim redovima, 1987., Kršćanska sadašnjost
Ti nisi sišao s križa (dopunjeno zbirkom Moj protivik) 1995., Kršćanska sadašnjost
Velike žene Staroga zavjeta. 1998.,Teovizija
Žena i Crkva, (Drugo dopunjeno izdanje), 2002., Multigraf
Budi bez svega živote (sabrane pjesme), 2015., Kršćanska sadašnjost
Blago mirotvorcima, Glas vapijućeg u pustinji, 2018., Kršćanska sadašnjost
POSLJEDNJE VRIJEME
Lijepo bi bilo da nekih riječi nema
koje ukleto nose naše živote,
da nekih zvijezda nema
koje utaman put taman osvijetle.
Sanjah
let ptice i slobodu,
vidjeh
daljine, ceste i mrtve.
U ovo doba tužno
gubilišta se tiho gube
u dubini duše.
Sitost troma i tusta
posrće stazom od cvijeća
i prisvaja svanuća
smionih mladića
Neman gola golema
razgoljuje svijet od jučer.
(1982. iz ciklusa Potajna izvorišta)
I KAD BUDEŠ VELIK
M.V.
s čitavim svijetom u očima
sav u svjetlosti svitanja
miran u smiraju godina,
pamtit ću te od dva dana.
I kad te šutke uz uzglavlje blagoslivljam,
a napolju bijele se ceste
za tvoje korake
znam:
pamtit ću te od dva dana.
I kad kiše budu brisale prašinu
davnih baština,
a tvoje ruke nosile radosne ptice
za sve šume koje voljesmo,
pamtit ću te od dva dana.
I kad jednom pođem
u obećanu zemlju,
svu od neba, zvijezda i tebe
ti pjesmo moja, stijeno pouzdana,
pamtit ću te od dva dana
(1978. iz ciklusa Jači za jednu ljubav)
NEKA PRISUTNOST
Svejedno koje riječi prate putove,
koje kretnje prihvaćaju tjeskobe,
koje misli dočekuju osmijehe.
Važna je neka prisutnost.
Pa što onda, ako smo malo rekli pod suncem!
(1967. iz zbirke Traganje za blizinama)