DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Marija Barbarić Fanuko
Zanimanje: Pjesnikinja i Pletilja.
Rođena: 30.07.1936 Resnik kraj Slavonske Požege
Suprug; pok. Ivan, Akademski slikar
Djeca: pok. Nives, Danijela
Roditelji: Stjepan i Ana
Obrazovanje; Studirala Povijest umjetnosti i Psihologiju; prekida studij kao apsolvent
Počinje pisati pjesme već kao djevojčica;
sa 18 godina priredila prvu knjigu “Dah proljeća” ( rukopis ukraden ) u recenziji Ljube Marakovića koji je napisao :
“ Marija piše nepatvorenim ‘pjesničkim jezikom’ “.
Objavljuje u slijedećim izdanjima: “Studentski list ”, “Osvit”, “Polet”
“ Umjetnost i dijete “.
Piše emisije za radio “Laku noć, maleni“.
Piše priče za “Mali Koncil“, “Kanu“ koje su kasnije skupljene u knjizi
“Jedna ptica pjeva u pustinji“, objavljenoj 1968.
Piše za “Modru lastu“ i “Smib“.
2003 objavljuje knjigu poezije “Ogrlica od kiše“ kojoj 2012 izlazi
drugo izdanje.
Pjesme i bajke uvrštene su joj u više hrvatskih, jugoslavenskih i svjetskih antologija.
Napisala je nekoliko radio-drama između koji su vrlo poznate:
“ Svijetla puževih kučica“, „Blagi dani“ ( također i lutkarska predstava)
Redateljica Zdenka Đerđ
Sudionik je brojnih književnih susreta diljem Hrvatske .
Bavila se i umjetničkim oblikovanjem vune- meditacije na temu narodnih motiva; u tom segmentu svog rada izborila je originalnost vlastitog pletačkog rukopisa u čijim se crtama, ravninama, čvorovima i reljefima jasno prepoznaje pjesnik.
Predavala umjetničko pletivo 11 godina na raznim lokacijama u Zagrebu (najviše na Peščenici) .
Postavila desetak samostalnih izložbi odjevnih predmeta od vune u mnogobrojnim izložbenim prostorima: Knjižnice, Radni kolektivi, Sveučilište Moša Pijade, Zagreb-Peščenica, “MUO“ , Varaždin-Galerija Stančić u Varaždinu, Beograd, N.Zagreb -“Spektar“, Vrbovec, “Hrvatsko Slovo“
Bavila se i scenskim radom; poznate su joj kazališne pantomime
Crveno, žuto, modro; Kralj i luda, Detektivska priča, izvođene u DK”Gavella” i na Hvaru.
Zastupljena u šest (6) udžbenika za srednju školu;
dvije bajke i četiri pjesme.
Poema “O ruži” tiskana u talijanskom časopisu
“Semicerchio” u prijevodu dr. Stjepana Kušara.
Zlatna knjiga svjetske poezije , Urednik Zvonimir Balog
Treća knjiga poezije spremna za tisak:
”Mreža puna valova”
Druga nagrada Hrvatskog Slova;
Dubravko Horvatić, “ Poleti s lišćem”
Lutkarska predstava za djecu “Blagi Dan”
Redateljica Zdenka Đerđ.
Publicirano ; Bajke: “Jedna ptica pjeva u pustinji” izdane u vlastitoj nakladi ; Izabrane pjesme :”Ogrlica od kiše“ izdane dva puta ;
Prvo izdanje 2003 izdaje “Lukum” , a drugo 2012 publicira “Hrvatsko Slovo”
Članstvo : Društvo hrvatskih književnika 1969.
Vrata šume
o. Bonaventuri Dudi
Visokom rukom
Čuvar otvara vrata šume.
Stabla se podigla
ispred oluje,
ispred mraka.
Upalili se plamičci lišća.
Ushićen gledaš:
Iza svakog drveta
zovu te žarke oči.
Drage sjene stabala
dolaze ti ususret..
A Čuvar bdije:
nad krošnjama
i oblacima,
nad tajnama.
Smiruje strah,
gasi tamu -
a divlju Zvijer
kroti
blagim pogledom…
Uđi u šumu –
vrata su otvorena!
Poleti s lišćem
kroz opojni miris bilja,
kroz zeleni vjetar –
u milinu
zvijezda i ptica.
Čuvar je u blizini,
prihvati se
za Njegovu nevdljivu ruku
dok pronosi
žarak Sunca
u malenoj svjetiljci…
Ruža
Nevenki Nekić
Ove večeri
našim vrtom
prošla je Ruža –
bijelom stazicom
kroz tamnu travu.
Tiho je prošla
u sjaju mirisa
i rose.
Ruža
trnjem okrunjena…
Sunce – Sjena
U kišne dane
ne vidjeh svoje sjene.
Skrivala se u magli,
sama, ležala je na kiši
lutah izgubljeno
mokrim ulicama.
I tada iznenada…Sunce!
Bljesnulo je iz oblaka
i podiglo moju sjenu
do mojih ramena.
Sunce – zlatni sat
njiše se na sjajnoj niti,
otkucavajući radost
ljetnog popodneva.
Pođosmo Sunce, Sjena i ja
preko dalekih polja,
na zov šuma
za sjenkama ptica,
za dugim sjenama stabala…
Sjene su se tiho povlačile
u zelene dvore –
- vraćale se dragim pticama
- svojim stablima
i okretale se zalasku Sunca
u večernju molitvu
Govori mi … o slavuju
Govori mi … o slavuju
umilno će moj mali brat,
koji je tražio gnijezda
uspinjući se sa stabla na stablo.
O slavuju?
Vidjeh ga samo su snu:
Zasjajila bi njegova krila
duginih boja
i pjesma u gluhom mraku.
Vidjeh ga okrunjena
zvoncima rose…
- A danju preletio bi
gnijezdo kao munja
iznad visokih borova
I nitko ne zna
gdje napaja svoje srce
za noćni pijev…
Govori mi… o slavuju
tiho će moj mali brat.
- Dolepršao je iz sna
otvorio vrata noći –
malen i sam
u velikoj šumi
na srebrnoj grančici
mjesečevoj je zapjevao
Slušaj, pjeva da ublaži noć
…
U slavu svitanja slavuj
pjeva..!
…
Moj mali brat ushićen
hitro se uspne
srnećim nožicama
Na najviše stablo.
… I gle,
zlaćana krila
zalepršala su oko bijelog oblaka
koji se savijao u gnijezdo
za slavuja …
Jutro u rosi
Kćerki Danijeli
Bude se brda
ustaju stabla –
snene grane prepliću
magle u svitanje…
Mjesečeve stope
potiho
silaze niz dol…
Zvoni jutro u rosi…
I posvuda niču trave,
i rastu s vjetrom.
Radost zemlje –
Trave …
A tamo u daljini
Jablani se plave,
Plave…
Duga
Iz pjesme
ptice izlijeću…
U modro popodne
poslije tihe kiše
sedam golubica
iz sedam boja duginih,
obletjele nebo
I tajno
u pjesmu se vratile…
popis članova