Mirjana Ganza Šarec

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Mirjana Ganza Šarec

Članovi društva

Mirjana Ganza Šarec

Mirjana Ganza Šarec, pjesnikinja, dramska i prozna spisateljica rođena je u Splitu 6. ožujka 1939. gdje je pohađala dva razreda osnovne škole. Od 1948. s kraćim prekidima živi u Zadru gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju, nekoliko godina muzičke škole i tri godine filozofskog fakulteta koji je dovršila u Zagrebu. Radila je, uglavnom, kao profesorica hrvatskog i francuskog jezika na zadarskim srednjim školama. Umirovljena je 2001.
Književnim radom bavi se od 70-ih godina, ali se u javnosti (Narodni radio, Zadarski list) pojavljuje tek tijekom Domovinskog rata potaknuta osjećajima snažnog domoljublja. Ohrabrena povoljnom kritikom, odlučuje se za tiskanje svojih djela, najprije ljubavnih pjesama koje se odlikuju lirskim solilokvijima, individualistično iznijansiranom zrelom ženstvenošću, osjećajnošću, iskrenošću i spontanošću što sugeriraju i osebujne pjesničke kvalitete bez bunila i suviše igre leksikom. U njima je prisutno ono vječno ljudsko traženje, težnja za drugom obalom gdje je sve drugačije od onoga što živimo, a naročito rata, straha od približavanja smrtne opasnosti kad je čovjek pretvoren u nemir i nesigurnost. Njen azil je ljubav koja lagano prelazi u transcedentalnost naročito u zbirci posvećenoj iznenada preminuloj sestri Terezi Ganzi-Aras.
Odlika komedije joj je lapidarnost, čvrsta konstrukcija scenskih prikaza, brza izmjena prizora što može dovesti do fascinirajuće glumačke razigranosti i smijeha u gledalištu. Zanimljivo je gledalište biti hipohondra tj. da ona ne postoji.
I roman je pisan jasnim i jednostavnim izrazom i doima se blisko i uvjerljivo premda je neobičan. Sadrži elemente svojevrsnog romantizma, realizma a naročito modernizma premda su rečenice točne i nema izvještačene zamršenosti tzv. modernog pripovijedanja. Više govori o psihičkim stanjima (roman osoba) nego što slijedi fabulu.

KNJIGE:

Elegije (pjesme), Zadar, 1997.
Jezera (pjesme), Zadar, 1998.
Između jave i sna (pjesme), 1999.
Pjesma (pjesme), Zadar, 2001.
Umišljeni bolesnik (komedija), Zadar, 2003.
Strah od bliskosti…(roman), Zadar, 2004.
Sin Tame - esejističke novele i tri druge, 2010., Ogranak Matice hrvatske Zadar
Mala Sirena (u pripremi), Ogranak Matice hrvatske Zadar
Sitnice ili junak našeg doba - zbirka eseja i anegdota, Udruga 300zadar i Ogranak DHK Zadar, 2016.
Pjesme, prepjevi i eseji, posvete, Vlastita naklada, Zadar, 2017.
Prijateljica, Vlastita naklada, Zadar, 2018.
Fleur (roman), Vlastita naklada, 2022.

Odluka
(pjesma)

Umrla je zvijezda u mojoj duši
I izniknula siva ravnodušnost

Uzmi moje ruke
    one su Tvoje, ali mrtve
    i neće više dodirivati svemire
    i brati rosno grožđe zanosa
Poljubi moje usne
    one su Tvoje, ali usahle
    i neće više dodirivati Tvoju dušu
    da u nju urone i smire drhtave
    čežnje mojih nemira
Pomiluj moju kosu
    ona je Tvoja
    ali se neće podatno zalelujati
    među tvojim prstima
    jer je izgubila sjaj
Uzmi me i čuvaj, ali neka Te moja bešćutnost
    ne skameni jer sam umrla za tebe

-ulomak iz komedije-

Argon (stariji čovjek sijed, teže se kreće, ali je vitak, nježnijeg simpatičnog izgleda u jutarnjem haljetku preko pidžame i u papučama stoji nasred pozornice odsutnog pogleda šapće): Beline, Beline…(zatim sjedne, uzme novine, odsutno ih lista, zatvara, odlaže natrag na stolić): Nema ništa u tim novinama, (opet ustane, odsutno hoda, zastaje, šapće): Beline, Beline…(opet hoda, zastane, glasno, ljutito) Zašto nisu kupili novine? (zbunjeno) Ah, sad sam ih imao u rukama…Beline, Beline…(opet sjeda u fotelju) pali televizor, ali istog časa ustaje, hoda pa zastaje odsutno): Beline, Beline…(opet hoda, trgne se ) Što taj televizor radi? (ljutito, glasnije) Tko je upalio televizor? (tiše, malo uplašeno): Ajme pa ja sam ga upalio. Samo da nije nitko primjetio(gasi televizor, sabrano gleda oko sebe, smireno); Nema nikoga
Dobro je.

-ulomak iz romana-

Olja je navukla kupaće gaćice (nisu se uostalom razlikovale od običnih kao ni kod većine djece tada), pogledala se u ogledalo i iznenađeno primjetila da su joj sasvim vidljivi pupoljci na prsima, veći nego u sestre premda je mlađa. Uznemirila se. Jučer je mama sestri kupila prvi kupaći kostim. Olja je žalila sestru što se mora kupati u tome. Neće imati dovoljnu slobodu kretanja, mislila je. A što je ovo sad!? Pogledala je zbunjeno oko sebe da se uvjeri da je sama u sobi, a onda se gotovo ukočila promatrajući se u ogledalu. Ubrzo joj je srce počelo kucati sve jače. Osjećala je sve snažnije uzbuđenje. Postaje djevojka. Pa to je divno! Nešto novo, više će je uvažavati. Ali uz ponos i radost javio se i neodređeni strah pa i žalost. Što je to sve to novo, hoće li novim zahtjevima znati udovoljiti!? Pa sputavajući kupaći kostim! Samo da smije trčati i penjati se po stablima. Ispod odjeće se još ništa ne vidi, ali..
„Olja, Olja, što više radiš?“ zvala su djeca iz dvorišta spremna za odlazak na plažu. Zgrabila je haljinicu, brzo je navukla i otrčala. „Mama“.., zvala je usput, a kad je došla do nje, tiho je jednostavno rekla: „I meni treba kupaći kostim“. „Šta?! kriknula je mama „vidjela si od sestre, pa sad hoćeš i ti“. Bestidno je gledala u Oljina prsa. Olja je protrnula i od tog glasa i pogleda. Užasnuta, uplašeno je ustuknula. Mama ju je tada nestrpljivo i hladno počela uvjeravati da osunčati treba što veći dio tijela, jer je sunčanje zdravo. Olja se ohrabrila i plačući rekla: „Ali grudi su mi veće od sestrinih“. „Pokaži!!!“ Olja je zadrhtala i pobjegla. Trčala je neko vrijeme i zastala. Bila je na plaži…