DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Ranko Matasović
Ranko Matasović rođen je 14. svibnja 1968. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je opću lingvistiku i filozofiju. Magistrirao je 1992., a doktorirao 1995. s tezom o rekonstrukciji teksta u indoeuropeistici (mentor: prof. dr. Radoslav Katičić). Stručno se usavršavao na sveučilištima u Beču (1993), Oxfordu (1995) i Santa Barbari (LSA Summer Institute 2001). Bio je stipendist Fulbrightove zaklade za postdoktorski studij na Sveučilištu Wisconsin (Madison, SAD) za 1997/98, a koristio je i stipendiju zaklade Alexander von Humboldt za 2002/2003 na Sveučilištu u Bonnu. Od 1996. predstojnik je Katedre za poredbenu indoeuropsku lingvistiku na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu; 1996. postao je docentom, 2000. izvanrednim profesorom, a 2004. redovitim profesorom na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (od 2009. u trajnom zvanju). Na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu predaje kolegije iz poredbene gramatike indoeuropskih jezika, keltistike i jezične tipologije. 18. svibnja 2006. izabran je za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 10. svibnja 2012. za redovitoga člana. Od 2020. predsjednik je Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU. U svibnju 2022. izabran je za redovitog člana Europske akademije znanosti (Academia Europaea, London), a u studenome iste godine za tajnika Razreda za filološke znanosti HAZU i člana Predsjedništva HAZU. Dobitnik je nagrade HAZU za 2001. za trajan doprinos znanosti na području filologije i nagrade za filologiju „Bulcsú László“ Hrvatskoga filološkog društva za životno djelo (2019.). Samostalno je objavio petnaest knjiga: 1. Harfa sa sjevera. Iz irske književnosti (Zagreb 1995), 2. A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics (Frankfurt a/M & New York 1996), 3. Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga jezika (Zagreb 1997, 2. prošireno izdanje 2010, prijevod na albanski Prizren 2017.), 4. Kultura i književnost Hetita (Zagreb 2000), 5. Uvod u poredbenu lingvistiku (Zagreb 2001), 6. Kamen kraljeva. Srednjovjekovne irske sage (Zagreb 2004), 7. Gender in Indo-European (Heidelberg 2004), 8. Jezična raznolikost svijeta (Zagreb 2005, 2. prošireno izdanje 2011.), 9. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika (Zagreb 2008), 10. Etymological Dictionary of Proto-Celtic (Leiden 2009), 11. Slavic Nominal Word-Formation (Heidelberg 2014), 12. Lingvistička povijest Europe (Zagreb 2016), 13. An Areal Typology of Agreement Systems (Cambridge 2018), 14. Neprobuđeni (Zagreb 2022), 15. Dvadeset pjesama o ljubavi i smrti (i kratkih priča o njima) (Zagreb 2023). Glavni je urednik i prvi autor Etimološkoga rječnika hrvatskoga jezika (I. svezak, A-NJ, Zagreb 2016; II. svezak, O-Ž, Zagreb 2021). Suurednik je šest međunarodnih znanstvenih zbornika i (s Ljiljanom Jojić) glavni urednik Hrvatskoga enciklopedijskog rječnika (Zagreb 2001). Objavio je i više od 180 znanstvenih radova u Hrvatskoj i u inozemstvu, te prijevode s latinskoga, grčkoga, hetitskoga, staroirskoga, novoirskoga, litavskoga, velškoga, ruskoga, kabardinskog, njemačkog, francuskog, talijanskog i engleskog jezika.
Ranko Matasović
Popis književnih publikacija i prijevoda:
1. "Dvanaest stoljeća irskoga pjesništva", Književna smotra 84/1991: 37-45.
2. "Illuyanka i bog oluje" Književna smotra 90/1993: 53-55 (prijevod s hetitskoga i komentar / commented translations from the Hittite).
3. "Iz najstarijega leinsterskoga pjesništva", Književna smotra 91/1994: 129-133 (prijevodi sa staroirskoga s komentarom / commented translations from Old Irish).
4. Harfa sa sjevera. Iz irske književnosti, Aktant izdanja Antibarbarus, Zagreb 1995.
5. "Seamus Heaney, treći irski nobelovac", Vijenac 47/1995: 12-13
6. "Salomeja Nėris, velika pjesnikinja maloga naroda", Književna smotra 99/1996: 66-69.
7. "Greek Parallels to a Reconstruction of Balto-Slavic Mythological Texts", Wiener Studien, Band 109/1996: 31-43.
8. "Suvremena irska pripovijetka", u: Koje je vrijeme. Suvremena irska pripovijetka (prijevod: R. Matasović), NZ Matice hrvatske, Zagreb 1997: 155-160.
9. Kultura i književnost Hetita, Matica hrvatska, Zagreb 2000.
10. Kamen kraljeva. Srednjovjekovne irske sage, Ex libris, Zagreb 2004.
11. "Uvod", u: Sveti Patrik, Djela, (preveo i priredio Ranko Matasović), Antibarbarus, Zagreb 2004: 7-23.
12. "Pindar: II. pitijska oda", prijevod, komentar i bilješke, Latina et Graeca 4/2003: 95-105.
13. "Uvod", u: Pedeir Ceinc Y Mabinogi / Četiri grane Mabinogija (prijevod, predgovor i komentari Ranko Matasović), Artresor, Zagreb 2005: 5-16.
14. "Descriptions in the Ulster Cycle", in: R. Ó hUiginn and B. Ó Catháin (eds.) Ulidia II. Proceedings of the Second International Conference on the Ulster Cycle Tales, An Sagart, Maynooth 2009: 95-105.
15. "Priče o Nartima. Posljednja europska mitologija", u: Narti. Mitovi i legende s Kavkaza (prijevod s ruskoga i kabardinskoga i komentari: Ranko Matasović), Matica hrvatska, Zagreb 2010: 309-322.
16. "Četiri crna scenarija o budućnosti hrvatskoga jezika (i zašto oni nisu vjerojatni)" Kolo 5-6/2012: 167-171.
17. "Proto-Indo-European Poetics in ‘The Tale of Prince Igor’", in: Mova ta istorija, vipusk 413, ed. Nazarii A. Nazarov, Kiev 2016: 8-20.
18. "Kad bi... " u: V. Bermanec (ur.) Prilozi za raspravu o cjelovitoj kurikularnoj reformi, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 2016: 88-90.
19. "Razmatranja o jeziku i etničkom identitetu u povijesti europske književnosti", Republika 72 (11-12) 2016 (2017): 87-91; prevedeno kao "Observations on language and ethnic identity in the history of European literature", Most 1-2/2017: 162-167.
20. "Kanon. Facebook novela", Republika 5-6/2019: 43-108. (pod pseudonimom Ilija Jakovljević).
21. "Pamćenje. Google novela", Republika 11-12/2019: 60-110. (pod pseudonimom Ilija Jakovljević).
22. "Cassoulet", Hrvatska revija 2/2020: 57-59. (pod pseudonimom Ilija Jakovljević).
23. "Berezina. Dva Hrvata u Rusiji", Republika 11-12/2020: 219-255.
24. "Dvanaest pjesama o ljubavi i smrti (i kratkih priča o njima)", Forum, listopad-prosinac/2020: 1115-1169.
25. "Algoritam" (priča za natječaj Večernjeg lista), Večernji list, 10. 10. 2020.
26. "Uvod", u: Tit Makcije Plaut: Stiho (prijevod, uvod i komentari; s Majom Matasović), Latina et Graeca, Zagreb 2022: 9-38.
27. Neprobuđeni. Roman, Ibis grafika, Zagreb 2022.
28. Dvadeset pjesama o ljubavi i smrti (i kratkih priča o njima), Matica hrvatska, Zagreb 2023.
29. "Uvod", u: Tit Makcije Plaut: Prostak (prijevod, uvod i komentari; s Majom Matasović), Latina et Graeca, Zagreb 2023.
30. Tumačeva priča i druge novele, Matica hrvatska, Zagreb 2024. (u tisku)
Za potpuni popis književnih i znanstvenih radova v. http://www.ffzg.hr/~rmatasov
Ranko Matasović
Ranko Matasović: Izbor iz djela
Odlomak iz knjige „Dvadeset pjesama o ljubavi i smrti“ (Matica hrvatska, Zagreb 2023: 53-55
William Carlos Williams: Marku Antoniju na nebu
Ta mirna svjetlost jutra
odražena, kao mnogo puta,
s trave, stabala, oblaka
ulazi u moju sjevernu sobu
dodiruje zidove
s travom, oblacima, stablima.
Antonije,
stabla i trava i oblaci.
Zašto si slijedio
to ljubljeno tijelo
sa svojim brodovljem kod Akcija?
Nadam se, zato,
što si je znao, pedalj do pedlja
od nagnutih nogu prema gore
do korijenja njene kose
i ponovno dolje, i da si
je vidio
ponad bijesa bitke –
oblake, stabla i travu –
jer tada ti
slušaš na nebu.
Marko Antonije slušao je ove stihove Williama Carlosa Williamsa na nebu i nije se mogao načuditi, nije mogao vjerovati svojim besmrtnim ušima. „O čemu to ovaj govori?“ mislio je Marko. „Uopće nije bilo tako, nisam ja slijedio Kleopatru, nego ona mene, i bitku ne bismo izgubili da se ona nije sa svojim brodovima pokupila i otišla. Otplovila u vjetar, ne osvrćući se na mene i sve koji su se zbog nje podavili ili bili zarobljeni.
„I što on zna o ljubavi, taj William, što o strasti? Cijeli je život s jednom ženom, nikad nije bio na orgiji, posao mu je da liječi djecu u nekom selu u zemlji koja još nije postojala kad sam ja bio živ... valjda piše poeziju zato što mu je dosadno. Problem je s pjesnicima to, što su obično budale, čak i kad imaju dara za stihove. Recimo onaj Katul, njega sam doista mrzio, pa i kad je cijeli Rim pjevao njegove pjesme o Klodiji, svima su ušle u uho. No kad bi pokušao napisati neku dulju, mitološku pjesmu, nešto malo ozbiljnije od pukog izljeva strasti, sve bi pobrkao. Nije se znao ponašati ni na Luperkalijama, uvijek bi zaboravio neki dio obreda. Kakva budala. Dobro, Vergilije nije bio takav, on je bio filozof među pjesnicima, pažljivo se pripremao za sve o čemu je pisao, trudio da nauči građu, to se vidjelo još dok sam ga ja poznavao. Ali drugi pjesnici, drugi misle da mogu pisati o svemu, da sve razumiju, da sve znaju, a zapravo lupetaju, kao ovaj što piše o meni i Kleopatri. Recimo, nikad nisam dirao korijenje njene kose, taj dio njezina tijela nikad me nije zanimao. I nisam je volio, ne onako kao Fulviju, koja me je voljela ludo, ludo i bezobzirno, kao i ja nju. Zbog te je ljubavi iglama probila jezik iščupan iz odrubljene Ciceronove glave. I ja sam za nju činio ludosti, i činio bih ih više, da je nisu prognali...
A Kleopatru sam htio imati zato jer je prije bila Cezarova, jer sam tako sebi i svima drugima dokazao da sam ga dostojan, da nisam gori od njega, iako je cijeli svijet znao nema većeg vojskovođe, većeg muškarca od Cezara. Ako ju je on htio, onda je treba imati, morao sam je imati i ja. A kad sam ju dobio, nije mi više trebala, osim kao saveznik. Ni ona mene nije voljela, ne kao Cezara. Ja sam joj bio sredstvo da ostane na vlasti, da vlada preko svoga i Cezarova sina Cezariona. I kada je vidjela da joj ja to ne ću omogućiti, otplovila je u vjetar i ostavila me kod Akcija. Ne, nisam nikamo 'slijedio njeno voljeno tijelo', Williame. Trebao si bolje proučiti što se doista dogodilo, ali to valjda ne uče na vašoj akademiji za liječnike koji liječe djecu, je li? A ne uče ni dobrom pjesništvu, čini se. Što god tko mislio o Katulu, razina pjesništva bila je viša u moje doba. Pjesnici su barem morali naučiti metriku, slijediti pravila stiha. A ovom Williamu svaki je stih drukčije duljine, bez obzira brojiš li slogove ili stope.
A tek one druge njegove pjesme koje dolaze do nas ovamo gore, uopće ne razumijem o čemu se u njima radi. Crvena kolica i bijeli pilići? Što će mu pilići? Da kljucajući proriču sudbinu?
I da, nikad me nije bilo briga za travu, stabla i oblake“.
Ranko Matasović
popis članova