Stanko Krnjić

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Stanko Krnjić

Članovi društva

Stanko Krnjić

Telefon: +385 98 288 054
Adresa: Dr. A. Starčevića 103, 20207 Mlini
E-mail: .(Morate imati omogućen JavaScript kako biste vidjeli ovu e-mail adresu)

Stanko Krnjić,(Stolac 1969), osnovnu školu završio u Višićima (Čapljina,BiH), a srednju medicinsku u Dubrovniku. Stomatološki fakultet upisao u Sarajevu 1989.Zbog ratnih okolnosti studij nastavlja u Zagrebu gdje je diplomirao 1995. Živi u Župi dubrovačkoj gdje i radi u svojoj stomatološkoj ordinaciji. Piše poeziju, poeziju u prozi, romane i priče.

Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika HB, Slavenske akademije za književnost i umjetnost (Varna, Bugarska). Pjesme su mu prevođene na slovenski, albanski, makedonski i bugarski jezik. Podpredsjednik je DHK HB.

Stanko Krnjić

Dr. A. Starčevića 103

20207 Mlini

stanko.krnjic@gmail.com

+385 98 288 054

Bibliografija:

Korijeni (pjesme), autorsko izdanje, Dubrovnik, 2001.
Zrak poprskan narančom (pjesme), Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik, 2012.
Kroničar svega (pjesme), Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik, 2016.
Mrvice za Lazara (pjesme), Naklada Bošković, Split 2017.
Sto i jedna mala pjesma (pjesme), MH Podstrana, DHK HB, Mostar 2019.
Ratište riječi (pjesme), MH Podstrana, DHK HB, Mostar 2020.
Dnevnik tijela (pjesme), Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik 2021.
Voište na zborovi, (pjesme), PNV Publikacii, Skoplje, 2021.
Ostavljeni, roman, Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik, 2022.
Krljušti, (pjesme), Naklada Bošković, Split, 2023.

Nagrade:

Nagrada Rijek za poeziju za 2015. godine
Druga nagrada Fra Martin Nedić za knjigu Kroničar Svega za 2017. godinu
Druga nagrada Pasionske baštine za rukopis knjige Ratište riječi za 2019. godinu.
Nagrada Dragutin Tadijanović za knjigu Sto i jedna mala pjesma za 2019. godinu
Nagrada Bugojanska vaza za priču Otkupnina za 2019. godinu
Treća nagrada Fra Martin Nedić za knjigu Ratište riječi za 2020. godinu
Prva nagrada Zija Dizdarević za priču Ostavljeni za 2021. godinu
Prva nagrada Zija Dizdarević za priču Poskok za 2023. godinu

DANCE BEEFORE SABAH

Diraš stopalima
kapljice vode
djeca
palih anđela
imaju dance before sabah
isčekuju trenutak,neki mig preobrazbe
ja skupljam sva stoljeća
u jedan tren
pitam umrle gdje su greške
ti uporno povijaš vlati trave
vidim kamo vodi taj ples
pokušavam te dozvati
tišina tvojih dlanova
kopa sva moja čula
jer ti si svijet
ti si sada,prije,
i upirem sve svoje snage da budeš i sutra
u isto vrijeme osjećam kako mi snage cure
i kopnim
nestajem..

Raširene ruke puštaju nek teče
na kraju će ipak sve doći k njima:
ples,ples...

KRONIČAR SVEGA

Ja sam kroničar svih godina
u mojim očima su se rađala proljeća
ljeta su se gušila pod mojim koljenima
porodio sam tisuće djece
pokapao sam lepeze života
pod mojim stopalima
curilo je
vrijeme
i nisam se bojao da će se potrošiti
u dlanovima njihao osmjehe
u mojim očima klijale su priče
i iz njih sam prosipao
i suze
i uzdahe
i osmjehe
i prevare...
ja sam vjetar, najavljivač jeseni
i kralj sam svih snijegova
u mojem satu su otkucavale zime
ja sam uzdao noći
i govorio zorama nek sačekaju
i dani su bili kratki za sve moje scenarije...
Ja sam,da ja sam taj o kome se priča
i ja sam taj o kome se šuti
i sve to kad ne treba
ja sam iskovao svaki tren za kojeg kažu
baš čudno
i nije se bez mene moglo dogoditi ništa...
da,ja sam kroničar svega...
iako bih prodao sve godine i sve zime i prevare
i baš svaku priču bacio bih pod
noge
i sve bih vjetrove svezao
i oživljavao bih pokopane i otapao bih snijegove...

sve bih,baš sve bih za toplinu
tvog jednog pogleda dao
i sanjat bih prestao...
baš sve.

SVIBANJ 92

Ne znam čega je više oko mene:
kamena,kiše ili mirisa smreke i trave
nisam svjestan svoje noge;
šćućurila se negdje ispod mene
pokušavam je izvući-lagano
tiho je oko mene,ni zora još nije
i svaki šum možda je zadnji
pa sam tih i spor
osvrćem se-ništa,rat,kiša i ja
jebeno glupo radno vrijeme
od četiri do šest moja smjena
čekam da skinem prvog tko prođe
pedeset lijevo i još dvadeset metara desno
to je moj rejon,brinem se za to
ko pas čuvar
da bar kišu smijem stresti i dim povući
lakše bih ciljao.
Udišem jutro-zrak je bogat
kao jednom kad sam išao od nje
pedeset lijevo i još dvadeset metara desno
da hoće bar netko proći.

T I Š I N E M O J E G A S V I J E T A

Tišine
mojega svijeta
samo su maske
zavezane oči za
polaznike neuke pripravnike
ne igra svatko
tu igru
žetoni su
danas
kapljice
možeš birati
znoj
krv
nemaju mnogi tu
valutu
al pitaju
ištu
baš kao hljeba hljeba Gospodaru
ali ovo nikad nisu
vidjeli