Tomislav Ribić, 20. svibanj 1959 (Varaždin) Diplomirao 1983.g , diplomirani ekonomista.
U dva mandata bio je predsjednik Varaždinskog književnog društva, te je pokrenuo nekoliko akcija i kulturnih programa u lokalnoj zajednici koji su postali tradicionalni (Recital «Srebrna cesta» te je osnivač nagrade „Katarina Patačić“ - godišnja nagrada za najbolju knjigu na dijalektu). Objavio šest zbirki pjesama: Aztlan (1997.), Zapisci anđela (1999.), Američki sen (2002.)., zajedničku zbirku pjesama “Osjećam melankoliju” s Lanom Derkač i Radem Jarkom, Ribočuvareva djeca ( 2003.) i Odhajanja (2017.), te zbirku kratkih priča Madona na prozoru (2016.). Dobitnik je četrdesetak književnih nagrada za pjesme i prozu od čega čak tri puta je nagrađivan za cjeloviti pjesnički opus na Recitalu Dragutin Domjanić, te je dobitnik više prvih, drugih i trećih nagrada na prestižnim književnim smotrama u Zelini, Varaždinu i Bedekovčini. Pjesme su mu uvrštene u antologije dr. Jože Skoka (Rieči na zviranjku , antologija suvremene kajkavske poezije XX stoljeća), I. Kutnjaka (Zercalo horvatcko, antologija suvremenog kajkavskog pjesništva 90 tih) i I. Mihalkovića (antologija hrvatske lirske minijature), te preglede suvremene poezije (Pažur, Peričić). Pjesme su mu odabrane za projekt Poetski Babilon, Rim 2002. i 2003.g. Pjesme i priče su prevedene na engleski, talijanski, njemački i makedonski jezik. Pjesme i priče objavljene su u “Vjesniku”, “Večernjem listu”, “Plimi”, “Hrvatskom sjeveru”, “Kaju”, ”Tragovima”, “Maruliću”, “Sferi”, “Mogućnostima”, “Novoj Istri”, “Quorumu”,»Kolu», “Panonskom godišnjaku”, “Balkanskom književnom glasniku”, “Knjigomatu”, “Korenima” (Makedonija), “Dream catcher-u” (GB) i u osamdesedesetak zbornika i časopisa u zemlji i inozemstvu. Drama “Prizemlje” nagrađena je prijevodom na natječaju Theatra gmbh Wien te je prevedena na njemački jezik ( autorska prava zastupa Walter Kootz, Kaiserverlag Vienna). Drama «Titani» dobila je preporuku za izvođenje na natječaju «Marin Držić» 2004.g. Dobitnik je druge nagrade MH Osijek na natječaju za novo prozno djelo 2005.g. za zbirku priča Madona na prozoru, te 2018. godine nagradu Katarina Patačić za zbirku kajkavskih pjesama „Odhajanja“.
Nagrade:
Recital «Dragutin Domjanić»
1995. Nagrada za najbolju pjesničku minijaturu: Requiem II
2000. Nagrada Večernjeg lista za najcjelovitiji pjesnički opus (glavna nagrada) za Requiem I i Triptih: Vučica
2003. nagrada časopisa Kaj: O orasgu, gnezdu kač i železnemi vranami
2004. 3. nagrada ocjenjivačkog povjerenstva: Pentimento /Winterreise
2005. 2. nagrada ocjenjivačkog povjerenstva: Popevka o strahu/ Jezuš vu puščavi
2007. Nagrada VTV -a: Popevka o prokšenosti
2008. nagrada VTV-a: Hosta
2009. 2, nagrada ocjenjivačkog povjerenstva : Zapis o lofcima
2010. 3. nagrada ocjenjivačkog suda: Planetarijom A.D. 2010.
2011.II nagrada: Zapis o lofcima
2012. III nagrada: Sen II
2013. I Nagrada: Z gazophylaciuma
2014. Nagrada za cjeloviti pjesnički opus Plava hosta čkomine
2015. II Nagrada : Insomnia
2016. Nagrada za cjeloviti pjesnički opus Exodus
2017. Nagrada Dragutim Domjanić za Električni Jezuš
2018. III Nagrada: Noir 4.
Nagrada časopisa Kaj za prozu:
2001. nagrada za priču Vanzahajanje grofa Organze
Matica hrvatska – natječaj MH za orginalni rukopis romana ili zbirke priča
2005. 2. nagrada za rukopis 11. psalam (Madona na prozoru)
Recital Senje & meteori Varaždin
1997. nagrada ocjenjivačkog povjerenstva za pjesmu Žena u klopci grada
1998. 1. nagrada za pjesmu A ti se ne daj
1999. 1. nagrada za pjesmu Mogla je biti obična pjesma o Bajerima
2000. 2. nagrada ocjenjivačkog povjerenstva za pjesmu Kupine
2001. 1. nagrada za pjesmu Moby/Harbour
2006. 2. nagrada za pjesmu Sirene, otoci VIII
2007. 1. nagrada : Zimski pejzaš bez tebe
2008. 1. nagrada: Mrtvo morje
Susreti riječi
1997. 2. nagrada ocjenjivačkog povjerenstva za pjesmu Stone
1998. 2. nagrada ocjenjivačkog povjerenstva za priču Mravi
1999. 1. nagrada ocjenjivačkog povjerenstva za priču Klupko (pobjednik Susreta)
2005. 2. nagrada ocjenjivačkog povjerenstva za priču Nagazna priča
2017. 2 nagrada za pjesmu VII (rekla si da poznaješ Kerubina)
Theatar Gmbh Wien: natječaj za novi dramski tekst 2000.g.
Nagrada stručnog povjerenstva i Ministarstva kulture Austrije (prijevod drame na njemački jezik i ugovor s prestižnom kazališnom agencijom Kaiser verlag ag Wien)
Ministarstvo kulture RH, Marin Držić 2004.g.
Drama «Titani» - preporuku za izvođenje.
Recital Josip Ozimec Marija Bistrica
2001. 1. nagrada ocjenjivačkog povjerenstva za pjesmu Jezuš na križanju
2006. 2. nagrada ocjenjivačkog povjerenstva za pjesmu Lapis infernalis
Nagrada Katarina Patačić za najbolju knjigu na kajkavskom
2018. Odhajanja
1. Aztlan (1997.) , Val doo
2. Zapisci anđela (1999.), VKD
3. Američki sen (2002.), VKD
4. Osjećam melankoliju, Lana Derkač, Rade Jarak i Tomislav Ribić (2002.), VKD
5. Ribočuvareva djeca ( 2003.) , VKD
6. Madona na prozoru (2016.); Modernist nakladništvo
7. Odhajanja (2018.), Modernist nakladništvo
SIRENE / OTOCI
IV
krošnje drveća plešu poput gipkih žena u tvojim snovima
s crnim mačkama na srebrnim granama
dok se odmaknu, vršcima dotaknu zvjezdane otoke
razmazuješ riječi noćnim nebom plavim od studeni
(zlatni ti dlanovi prosiplju prah nad šumama)
nestrpljiva osluškuješ
pjev krtica u staklenim krletkama
let mehaničkih ptica padalica
vodu što izvire iz gležnjeva kamenih cvijetova
dok jutro odvozi ljubav starim brodom u rezalište
ZEMLJOVID SNA
tvoje lice urezano u koru breza
ispire srebra kiša
noćni jezik pretvara talog dana
u nemire dok
po oglasima
tražiš stare ploče Carpentersa
već odavno smo ispali s
tračnica
susrećemo se u rijetkim slikama
koje zapisuješ u tajnim bilješkama
na piljevini sna gradim za nas dom
BIJELA PJESMA
blijedo lice umače u indigo
prislanja ga o bijele oljuštene zidove soba
kroz čije prozore viri plima i srebrne ribe
poletuše proljeću kroz njih ne ostavljajući miris
soli, nestajući ko’ sjećanje dječaka
u poplavi svjetlosti lica su bezvoljna
od iznenađenja dok tijela postaju ljuskava
i plava ispod bijelog svjetionika koji
čelo prislanja o oblake
i čeka da se spusti zavjesa nevremena
tad udahne jako i sluša kako
grmi u stereu
PJESMA O STRAHU
u grmlju, djevojčice isprobavaju haljine od snova
koje pletu ruke vještih dječaka
oblače ih samo u tmurnim noćima kad misli prislanjaju
o dno bunara na čijem se vrhu umjesto sunca odmotava
strah
lica im postaju blijeda kao kreč
kao stranice otrovane knjige iz koje teče vjera
oprost, sedam smrtnih grijeha
dok smrt zarezuje nemire na petama vjetra
ŽETVA
prosijat će riječi u prozirne čahure
zaštićene od pšeničnih moljaca
da nabubre tokom zime u nizove rečenica
koje će probiti opnu i zasaditi klicu pjesmi
čitat će na oblacima
s dlanovima utonutim u sanje mladih djevojaka
dok gipko nadimaju nedozrele dojke i nevoljko
dopuštaju vjetru da se uvuče u rukave bluze
i vrišti po njihovu tijelu kao mladić
šutjet će drvoredi izgubljenih lica postrojeni
u vojničke redove na zategnutom nebu
koje bi razapelo jedra i otplovilo
a nema oči i neplodno je u svojim nastojanjima da
prikrije glasove zatočenika
praznih korita rijeka: bez algi, riba, bez srebrne ljuske sirena
i riječnih lavova koji tjeraju krda slutnji
na mrjestilište nada, sanja u hodu
dok snovi ne zađu u korov i koprive,
čuje: daleki bubnjevi dozivlju oluju
dok
neoblikovane riječi traže putanju kretanja
uz cestu rastu knjige u samoći