Vladimir Pernić, pjesnik, prozaist, novinar, organizator i voditelj kulturnih akcija i manifestacija. Rođen je 1946. godine u Hlajima nedaleko Roča. Gimnaziju je završio u Pazinu, a u Rijeci je diplomirao na Pedagoškoj akademiji. Dugi niz godina radio je kao prosvjetni, kulturni i javni djelatnik. Od 2000. pa do umirovljenja 2011. godine radio je kao novinar na HR-Radio Puli gdje je ostvario niz autorskih emisija. Poeziju je počeo pisati sedamdesetih godina na ročkom dijalektu oslikavajući kroz svoje stihove rodni zavičaj, ljude i događaje, a motiv koji se neprestano provlači kroz njegovu poeziju i koji ga čini prepoznatljivim jest motiv kamena (ubjuaka) kao nepresušnog vrela inspiracije za dijalektalne, ali i za Pernićeve stihove na književnom standardu. Bogata srednjovjekovna kulturna, poglavito glagoljaška, povijest Roča i Huma, nadahnula je čitave cikluse njegove novije poezije, a u tim se pjesmama i jezikom približio starohrvatskom izričaju. Objavio je sedam zbirki pjesama: “Ubjačić” (1979.), “Srhi” (1990.) , “Znamen” (1996.), “Cicirici i Senjali” (2007.) zajedno s kajkavskim pjesnikom Ivom Kalinskim, “Suita mediterranea” (2013.), „Iznucani verši“ (2018.) i „Postelja od oblaka“ (2022.) Mnoge su mu pjesme uglazbljene (J. Kaplan, D. Prašelj, Đ. Dekleva Radaković, N. Millotti, B. Krajcar, N. Kalogjera, D. Bassanese, B. Zahtila, B. Glavina). Zajedno s akademskim slikarom Franom Parom iz Zagreba 1996. godine objavio je grafičko-poetsku mapu “Znamen”, a 1998. godine objavljena je grafičko-poetska mapa “Istarski rukopisi – Calligrafie istriane” u kojoj je zastupljen u paru s akademskim slikarom Eugenom Kokotom. Godine 2004. zastupljen je u grafičko-poetskoj mapi “Istra” autorice Hede Gaertner. Pjesme je objavljivao u časopisima: Istarski mozaik, Istra, Nova Istra, Kaj te u Buzetskom zborniku. zastupljen je i u “Antologiji čakavskoga pjesništva XX. stoljeća” Milorada Stojevića (Rijeka, 1987.), “Panorami čakavskog pjesništva” Mirjane Strčić (Pula, 1989.), “I ča i što i kaj” Borisa Biletića (Pula, 1997.) te u više zbirki “Verši na šterni”. Od 2004. godine član je Društva hrvatskih književnika. Autor je publikacije “Park prirode Učka” koja je 2005. godine objavljena u izdanju “Reprezenta” iz Račica. Isti je izdavač 2005. godine objavio i Pernićevu knjigu “Istarski gunjci”, 2008. „Zasopimo na organić u Gračišću“, a 2009. „Život posvećen zavičaju“. Godine 2015. objavljuje „Legende istarskog sjevera“. Pernić je bio urednikom ili članom uredništva više edicija, časopisa, zbornika, zbirki pjesama i drugih publikacija, među ostalima “Istre kroz stoljeća”, časopisa “Istra”, godišnjaka “Franina i Jurina”, Buzetskoga zbornika itd. Veliki je pobornik ideje o očuvanju duhovne i materijalne baštine svoga zavičaja, ljubitelj i njegovatelj tradicijskih vrijednosti. Pokrenuo je i organizirao brojne kulturne manifestacije na Buzeštini i šire. Vodio je akcije Katedre Čakavskog sabora Roč na projektu obnove Huma – najmanjeg grada na svijetu i izgradnji Aleje glagoljaša Roč - Hum. Jedan je od osnivača Male glagoljske akademije u Roču. Inicirao je i vodio projekt izrade replike Gutenbergove preše i osnivanja Glagoljske tiskare „Juri žakan“ u Roču (2000.). Utemeljitelj je i voditelj multikulturne udruge i simpozija “Prijatelji Roča” koja je od 1994. do 2001. okupljala renomirane umjetnike iz različitih područja umjetničkog stvaralaštva. Za svoj je rad primio brojne nagrade i priznanja, među kojima se izdvajaju: Plaketa Općine Buzet (1984.) za izuzetan doprinos u razvoju kulture, „Ročki znamen“ Katedre Čakavskog sabora Roč za provedbu projekta „Glagoljaške tiskare“, Povelja “ Zvane Črnja“ Čakavskoga sabora (2006.) te Nagrada Grada Buzeta za životno djelo (2022.) u znak priznanja za iznimna postignuća u području kulture i umjetnosti.