DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.24Tra
Dodijeljene nagrade Dana hrvatske knjige
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
POVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE
NAGRADU
"J U D I T A "
za najbolje djelo iz hrvatske književne baštine u 2017. godini
dobio je
Drago ŠIMUNDŽA za knjigu Marko Marulić pjesnik i didaktičar
(Književni krug Split, 2017.)
Uz obrazloženje:
U znanstvenoj i stručnoj literaturi o Marku Maruliću koja već premašuje stranice izvornog djela, bez sumnje je odveć teško pronaći aspekte o kojima nisu izrečene i osnažene relevantne znanstvene spoznaje i tumačenja, bez obzira jesu li ih pisali domaći ili svjetski znanstveni i književni autoriteti. Pa iako se s razlogom može govoriti da je Marulić pjesnik i epičar poznatiji od Marulića didaktičara i moralističkog autora, do ove Šimundžine knjige didaktična i moralistična dimenzija djela nije dobila ovakvu, primjerenu i cjelovitu znanstvenu interpretaciju.
Šimundžina knjiga sastavljena je od četiri dijela; u prvom su podastrti brojni podatci o životu i radu pisca s naglaskom na povijesnim prilikama, tradiciji i kulturi koju je baštinio, pjesničkim i proznim djelima na hrvatskom i latinskom jeziku. U drugom se dijelu govori o literarnom Maruliću, pjesničkim vrstama i tematskim područjima, s naglaskom na latinskim inspiracijama te Davidijadi u aspektima njezine biblijske zbilje i pjesničke vrijednosti, kao i o djelima na hrvatskome jeziku s obzirom na eksplikativne i eshatološke žanrove, kristološka i marijanska nadahnuća, filozofsko-teološku pedagogiju, poučne žanrove te komične i kritičko-satirične modele. Treći dio knjige posvećen je Maruliću didaktičaru te etičkom i teološkom piscu koji je za izlaganje svojih etičkih načela i didaktičkih poruka svjesno birao one teme i primjere kakve su koristili stari moralisti, pri čemu se inspirativno koristio "pedagoškim diskursom i praktičnom didaktikom, konkretnim primjerima i poticajnim slikama, biblijskom riječi i retoričkom vještinom", a sve s argumentima u Evanđelistaru, Instituciji, O poniznosti i slavi Kristovoj, De humilitate, Propovijedi o Kristovu posljednjem sudu te u Pedeset priča i Repertoriumu. Četvrti dio Šimundžine knjige razmatra su/odnos estetike i etike u djelu, pri čemu se uvjerljivo razlaže da na pjesnikove etičke poruke ne treba gledati odvojeno od estetskog načina na koji su posredovane, a u prvi se plan stavlja činjenica da je suodnos etike i estetike ključna odrednica Marulićeva djela manifestirana u svim slojevima i dimenzijama njegove književne kreacije. Završni dio knjige progovara o biblijskim polazištima i teološkim postavkama Marulićeve didaktike, pri čemu se naglašava da je stvaralački dijalog Marulića pjesnika i Marulića didaktičara obogatio hrvatsku kulturu i književnost djelima iznimne vrijednosti te je učinio sastavnim dijelom europskoga kulturološkoga i civilizacijskog zajedništva.
Šimundžina knjiga/monografija vrijedan je i prepoznatljiv doprinos u razumijevanju složene tematike Marulićeve književne pojave. U njoj je sabrano autorovo višedesetljetno akribično bavljenje problematikom Marulićeva književnog doprinosa u aspektu njegove etičke i estetičke dimenzije, čime je bitno proširen Marulićev recepcijski horizont i značenje te znakovito p/osviještena kako njegova, tako i pripadnost hrvatskog nacionalnog bića europskom kulturnom prostoru.
I kao cjelina i u svojim dijelovima, monografija Marko Marulić pjesnik i didaktičar bitno proširuje i obogaćuje dosadašnje spoznaje o "ocu hrvatske književnosti". Iznova se naglašava njegova iznimnost i književna veličina, ali i dodatno osvjetljava duboka ukorijenjenost u biblijsku misao kao najdublji intertekst europske civilizacije te rječito govori u prilog osobite povlaštenosti u našoj i europskoj kulturi. Marulić pjesnik i didaktičar ovom se knjigom iznova potvrđuje velikim hrvatskim i europskim pjesnikom, moralistom i filozofom, a njezin autor, dr. don Drago Šimundža, pouzdanim i argumentiranim tumačem njegove književnosti, što je motiviralo Povjerenstvo u odluci da mu se dodijeli ovogodišnja nagrada Dana hrvatske knjige, Nagrada Judita.
Zagreb – Split,19. travnja 2018.
Prof. dr. sc. Ivan Bošković
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
POVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE
NAGRADU «S L A V I Ć«
ZA NAJBOLJI AUTORSKI KNJIGOM OBJAVLJENI PRVIJENAC U 2017. GODINI DOBIO JE
LUKA VUKUŠIĆ
za knjigu kratkih priča VATRA U SNIJEGU
EX LIBRIS, Zagreb, 2017.
Obrazloženje
Luka Vukušić diplomirani je klasični filolog, autor brojnih stručnih radova i članaka s povijesnom, arivističkom i književnom tematikom, a pored toga prevodilac s novogrčkog i starogrčkog. Njegova zbirka oksimoronskog. pjesnički privlačnog naslova Vatra u snijegu nosi podnaslov oznake žanra: priče. Vukušićeva prozna ostvarenja u većini oblikovanih struktura pripadaju formi kratke priče ( poznate u engl. terminu kao: short short story ili u njemačkom terminu Kurzgeschichte). Međutim, u pojedinim dijelovima proze su ispunjene profinjenim lirizmom, tako da gotovo podsjećaju na oblik pjesme u prozi. Pronalazimo i takve proze ( kao npr. prva priča Ni zima ne traje vječno) koje imaju oblik dnevnika i memoarske proze. Nedvojbeno, ove pitke, opservacijski britke, čas lucidne, čas emotivne ili refleksivne proze na tragu su hrvatske tradicije Frana Mažuranića i njegovih crtica iz zbirke Lišće, 1885. i Od zore do mraka, 1927. ili novijih kratkih proza Mate Marčinka Drvo života i drvo smrti, 1992. Doživljaji uzeti iz svakodnevice u autoru pobuđuju različite, nerijetko i kontrasne vizije, ponekad korozije ljudskosti, ponekad osjećaja prolaznosti i smrtnosti, ili u drugim primjerima proljetne eksplozije energije i životnosti. Novele se mogu čitati zasebno, ali i u kontinuitetu različitih unutarnjih doživljaja koji postaju primarni poticatelji i graditelji autorove vizure promatranja svijeta. Iako mnoge proze djeluju kao usputni zapisi privatnog dnevnika, oni su bogati unutarnjim, duboko osobnim promišljanjem senzibilnog promatrača i puni su narativnog tkiva unutar kojeg se vrši osjetljivo duševno filtriranje vanjske pojavnosti. Već sam početak priča iz sinestezije svjetla i zvuka izranja osjećaj za naslućivanje neznanog, za rijedak dar doticanja ulaska u duše drugih ljudi, u kojima je pisac i medij i kreator kroz kojega oživljavaju skriveni svjetovi vidljivog i nevidljivog kozmosa. Na kraju zbirke pronalazimo dvije povijesne priče o Petru Zrinskome i caru Konstantinu, ali to nisu sasvim uobičajene klasične povijesne priče, već povijest postaje samo okvir za piščev ulazak u svijet razmišljanja i iskustvenog proživljavanja stvarnosti proteklih ljudi. U tom smislu indikativna je priča Prosinački vjetar u kojoj autor također traga za ruševnom utvrdom, za poviješću, ali unutar te povijesti pronalazi i sastavni sadašnji dio vlastitoga duhovnog bitka:»...osjećam prisutnost neke dobre iskonske sile koja me ujedinjuje sa svim prošlim i sadašnjim svjetovima, svim ljudima i razdobljima, njihovim mislima i vrlinama.» ( str. 134) Proze su strukturirane jednostavnim jezičnim izričajem, ali skladno, inventivno, u njima vlada ravnoteža između naracije i refleksije piščeva unutarnjeg monologa. U više proza se pojavljuju elementi začudnosti koji izviru ili iz iznenađujuće neobičnosti zbiljske pojave, ili iz začudne autorove kreativne opservacije koja u pojedinim uobičajenim stvarima pronalazi polifoničnost doživljaja i motivaciju za reanimaciju nove perspektive promatranja svijeta. Često se narator nalazi u poziciji šetača, pješaka ili prolaznika, ali njegova šetnja, iako djeluje opušteno, uobičajeno, pa i nonšalantno, u sebi skriva simboliku putnika koji kroz život odgoneta svoju okolinu i sebe, preispituje svoja i tuđa reagiranja, pažljivo gradi ali i sumnja u svoj otisak životne zbilje. Poneke priče zaokružuju se u lapidarnosti koja gotovo graniči s nedovršenošću ( npr. Bura), poneke priče mijenjaju perspektivu pripovjedača koji odjednom piše iz pozicije proteklog dječjeg doživljaja ( npr. Stupići) ili piše iz pozicije personificiranog mačka (npr. Živjeti pod krovom). Međutim, naratorova budna i senzibilna komunikacija s prirodom, s prolaznicima i okolinom pruža nam dojmljive iskustvene doživljaje koji i čitateljsku percepciju nadahnjuju na dublje, potpunije, pa i plemenitije koracanje i pronicanje životnih vrijednosti i promašaja. Cjelina ovih zasebnih, a ipak na slobodan način i međusobno povezanih priča, nenametljivo traži od svoje percepcije odbacivanje mlitavosti i indiferentnosti prema promatranju života, a upravo srodan zaključak pruža i sam autor u priči Prosinački vjetar: «Jer slutio sam da bi to mogao biti jedan od onih dana u kojima se ništa posebno ne dogodi, nikakva velika priča ili događaj za pamćenje, ali koji ti nekom mističnom snagom potresu biće i često zauvijek ostanu u tebi, kao da ti udare neki neizbrisivi pečat. »Nagrada «Slavić» neka kolegi Vukušiću bude poticaj, ali i skala visokog očekivanja za daljnje stvaralaštvo.
Zagreb – Split, 25. ožujka 2018.
Dr. sc. Hrvojka Mihanović- Salopek,
članica DHK; znanstvena savjetnica Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, HAZU, Zagreb
Više na: http://magazin.hrt.hr/440073/dodijeljene-nagrade-dana-hrvatske-knjige-2
popis članova