Dodjela nagrade “Tin Ujević” u Vrgorcu

Društvo hrvatskih književnika Događaji DHK Dodjela nagrade “Tin Ujević” u Vrgorcu

Događaji DHK

5.07. Nedjelja – početak u 21,00 sat

Glazbeni nastup učenika Glazbene škole (P.O. Vrgorac);

Dodjela nagrade „Tin i ja“ Osnovne škole Vrgorac

Dodjela nagrade Društva hrvatskih književnika „Tin Ujević“

Čitanje djela nagrađenog pjesnika u izvedbi Joška Ševe

Glazbeni nastup klape Goromita

Mjesto održavanja: Tinova kula

OBRAZLOŽENJE ODLUKE PROSUDBENOG POVJERENSTVA O DODJELI NAGRADE "TIN UJEVIĆ"
ZBIRCI PJESAMA IVANA BABIĆA "KONCEPCIJA VRTA"

   U svojoj četvrtoj zbirci pjesama pod naslovom Koncepcija vrta Ivan Babić ispisuje svoju zasigurno najkvalitetniju pjesničku dionicu. Riječ je o pjesmama u prozi koje bi se mogle locirati u dragojevićevsku, mrkonjićevsku ili maroevićevsku brazdu, tekstovima naglašene misaonosti i fenomenologičnosti. Ta se fenomenologičnost ovjerovljuje na svojevrsnim sinegdotskim uzorcima života, slikarevu atelieru i vrtu ispred njega, na taktilnosti i likovnom detaljizmu u motrenju predmeta i stanja. Misaonost pak emanira sama slikareva meditativna svijest, bolje rečeno autorova meditativnost o slikarevoj svijesti. Jer spomenute Babićeve pjesme zapravo su nerazmrsiv preplet triju svijesti koje ravnaju tekstom – autorove, slikareve (riječ je o pokojnom Nikoli Biliću Jeličiću) i svijesti o samoj jezičnoj i poetskoj formi u kojoj se pjesnički događaj oblikuje. Zato je događajnost u knjizi Koncepcija vrta u prvome redu unutarnja. Ona se zbiva u suptilnim interakcijama vanjskog i unutarnjeg svijeta, malih vanjskih pomaka i promjenama u perspektivi gledanja i mišljenja.
   Postoji, međutim, još jedna dimenzija takve događajnosti u intimnome prostoru slikareva ateliera, odnosno vrta, a to je vrijeme koje polako, jedva vidljivo, ali neizbježno mijenja i tako reduciranu, ograđenu kutiju života u kojoj se pjesmovna svijest želi čvršće udomiti. A to vrijeme zapravo relativizira svaki naš prostor i izmiče stvari ispod slikarevih prstiju i ispred očiju, za koje misli da ih je svojom taktilnošću, dodirom, već ukrotio. Zato je suptilno gonetanje tragova, značenja, oblika, misaonih proboja, emotivnih primicanja koje poduzima Babićeva pjesmovna svijest, zapravo tek ustanovljivanje njihove unutarnje promjenjivosti i ruševnosti, evidencija prolaznosti u samom trenutku najprisnijeg dodira. Ako se želi sačuvati u unutarnjem skladu svoje samodostatne konstelacije, vrt se tako, kao slika punine, i mora protokom vremena neprestance graditi i razgrađivati. Nužne su, dakle, nove koncepcije vrta kako bi on uopće sačuvao svoju ravnotežu.
   Babićeva nova knjiga upravo je mala povijest takvih uzastopnih „koncepcija“ koje, iako su svjesne da „vrijeme zvecka ključevima“, ne prestaju aktualizirati vrt, onaj nutarnji i onaj sasvim konkretan, slikovit, florealan, vanjski. Te su pak koncepcije, dakako, samo odslik egzistencije koja stoji iza njih, kako rekosmo, trovrsne svijesti koja doživljuje vlastitu subjektnost, misaonost, trpnost, starenje i zagonetku je li smrt posvemašnji kraj ili kraj samo jedne vrste života. U takvim samopropitivanjima egzistencije i esencije, subjektnosti i objektiviteta, pjesme u prozi Ivana Babića osobito su dojmljive u perceptivnim zastajkivanjima, refleksivnim preskocima, ekonomičnome stilu koji se ipak - ritmizirano i motivirano - uvezuje u prohodni kontinuum pjesme u prozi.
   Takav se stil uživljuje u sam slikarski postupak, njegove stjecaje stvarnosti i duhovnosti, neizvjesnost nastanka slike i njezinu još neizvjesniju prvotnu bjelinu. Zato Babić omogućuje tekstu da diše između gustih nanosa deskriptivnog i figurativnog poetskog jezika te, s druge strane, hotimičnih bjelina i praznina ne samo velike papirnate plohe koja okružuju pjesmu i uvlači se u nju, nego i poetske događajnosti koja uvažava rubove misli, kolebanje smisla, tišinu onkraj riječi. Koncepcija vrta, knjiga koncipirana od ciklički uvezanih, vješto građenih pjesama u prozi, stoga nuka na gotovo zenbudističku usredotočenost, uranjanje u nutarnje vrijeme teksta i njegova meditativna širenja i skupljanja, suživljavanje s delikatnim konstelacijama intimnih duhovnih prostora koje su ujedno i konstelacije cijelog čovjekovom sviješću prožetog svemira.
U jednu riječ, Prosudbeno povjerenstvo smatra da je zbirka pjesama Ivana Babića svojom originalnom koncepcijom, slojevitom i konzistentnom cikliziranošću i dojmljivom stilskom izvedbom zaslužila Nagradu "Tinu Ujević" u inače vrlo jakoj ovogodišnjoj konkurenciji.

U ime Prosudbenog povjerenstva:
Davor Šalat

Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje