DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.06Srp
Ivanu Klariću dodijeljena Nagrada “Tin Ujević”
Naš član Ivan Klarić dobitnik je ovogodišnje Nagrade "Tin Ujević" za zbirku pjesama "Magnitude" (Naklada Bošković, Split, 2022.). Čestitamo!
Obrazloženje Nagrade "Tin Ujević"
Na natječaj za Nagradu Tin Ujević za najbolju pjesničku knjigu tiskanu od svibnja 2022. do svibnja 2023. godine pristigle su 52 zbirke. Povjerenstvo u sastavu Ivan Babić, Lidija Bajuk i Krešimir Bagić odlučilo je da se nagrada dodijeli zbirci Magnitude Ivana Klarića, koju je u travnju 2023. objavila Naklada Bošković iz Splita.
Zbirka Magnitude jedanaesta je Klarićeva pjesnička knjiga. U njoj su ukoričena 102 teksta – najviše je pjesama pisanih slobodnim stihom, potom pjesama u prozi, a pojave se gdjekad i tekstovi koji nalikuju na lirske glose ili mikroeseje. Zavirimo li u rječnike, leksem magnituda rabi se u tri značenja – u seizmologiji je mjera za energiju potresa oslobođenu u obliku elastičnih valova, u astronomiji mjera sjaja zvijezde, dok je u matematici magnituda apsolutna vrijednost, tj. veličina broja bez obzira na predznak. U Klarićevim su stihovima aktualizirana sva navedena značenja te riječi, a pripisana su joj i nova. Pjesnik među ostalim ustvrđuje: „Pokrenule su se magnitude. One vidljive, i one nevidljive. Svemir ih je prepun. (…) Moglo bi se reći kako su naši sati, dodiri, pogledi i koraci zapravo magnitude.“ Samo u naslovima Klarićevih pjesama pojavljuju se zvjezdane magnitude, magnitude stakla, magnitude glazbe, magnitude tame, putovanja, vremena, ludosti, srebra, sjevernoga kruga, riječi i tamne zvijezde. Pjesnička bi magnituda prema tome bila nepredvidivi bljesak koji namjernika oplemenjuje jedinstvenim iskustvom, iznenadni jezični događaj koji združuje emociju i refleksiju.
Motivskotematski raspon zbirke iznimno je bogat i raznorodan. Ivan Klarić među ostalim piše o vremenu u kojemu živimo, ali i o prošlosti, o tzv. velikim temama koje pogađaju sve, ali i o pojedinostima i malim događajima koje zamjećuje samo rijetko oko, najposlije njegova se imaginacija otvara prema beskraju svemira i metafizičkim pitanjima, ali i prema pitanjima koja si postavlja u sebe zagledani pojedinac. Konkretno u stihovima Magnituda pojavljuju se reference na politiku i ratove, na intelektualnu sferu i sport; Klarićevi skokovi u prošlost pozivaju na dijalog s ličnostima poput Arhimeda, Sokrata ili Herodota, a njegov nam se lirski protagonist nerijetko obraća iz hramova antičke Grčke i Rima, iz katedrala ili mitskih zdanja Šibenika i Moskve, s ruševina Marijupolja itd. O istančanosti percepcije i lirskoj senzibilnosti tog protagonista možda najbolje svjedoče sugestivne minijature, npr. o naranči, snijegu u Livornu, ježincu u plitkoj vodi, zimskom ogrtaču, plavoj ruži ili pak o skupljaču školjki koji umire od raka. U njima se susreću dojmljiva slika, onirička misao i nesvodiva intrigantnost parabole.
Klarićev lirski subjekt na jednom mjestu za sebe kaže da je „mala dobra šibica u kutiji mraka“. Ta metafora dobro predočava karakter subjekta i obilježja svijeta u kojemu obitava te upućuje na dominantno humanistički smisao njegova djelovanja. Taj subjekt samosvjesni je pojedinac koji osvjetljuje mrak, tj. prokazuje funkcioniranje suvremenoga svijeta, njegove uporišne procedure i tipične predstavnike; on je osamljenik koji radost nalazi na mirnim mjestima, u drevnim znakovima kulture i rafiniranoj komunikaciji s biranim prethodnicima i suvremenicima. Njegov govor uključuje oporu izravnost s jedne te staloženost, diskretnost i nježnost s druge strane. Znatan dio potencijala Klarićeve lirike mogu ilustrirati početak i kraj pjesme „Koliba“. Pjesma počinje sarkastičnom antitezom: „U Ukrajini je bjesnio rat,/ u Rimu je bilo sunčano,/ turisti su razgledavali grad/ i sjedili po kavanama“, a završava pozivom na paradoksalnu akciju koja uključuje distanciranje i bijeg: „Ako ne izgradimo kolibu u šumi,/ bit ćemo slučajni golubovi/ u općem poretku stvari./ Klatit ćemo se između ironije i očaja/ a ono čega nema donosit će nam samo bol“. Kako knjiga odmiče tako stvarnosne miteme i polemičke žaoke smjenjuju mikroeseji u kojima se sljubljuju poetska osjećajnost i misao koja raste iz aporije, detalja, slučajnosti, neočekivanog usjeka, događaja ili iskaza. U tim tekstovima, koji ponekad implicitno a ponekad sasvim otvoreno stupaju u dijalog s mikroesejima Danijela Dragojevića, u prvi plan izbijaju motivi praznine, zvijezde, svjetlosti, leta, relativizacije prostornih odnosa.
Pjesnička zbirka Magnitude Ivana Klarića nesvakidašnja je knjiga. Ona združuje naplavine stvarnosti, bljeskove prošlosti, filozofične umišljaje, iznenađujuće poetske slike i zavidnu lirsku retoriku. Njezin je diskurz u isti mah etičan i estetičan, racionalan i oniričan, političan i ludičan. Zapita li se čitatelj Klarićeve zbirke što zapravo poezija može učiniti i čemu može poslužiti, jedan od odgovora koji će u njoj zateći glasi ovako: „Ako se moje tihe magnitude, ipak jednom, pretvore u prolaz koji su ljudi napravili u strahu i nuždi, ali i u nadi, mojoj radosti neće biti kraja. Cvrkutat ću s pticama i prolijetati kroz tolike duše.“ Pjesnički je glas Ivana Klarića snažan i autentičan, a njegov stil gotovo endemičan u kontekstu recentnoga pjesništva. Nagrada Tin Ujević nedvojbeno će na nj svratiti posve zasluženu pozornost.
Krešimir Bagić
Svečana dodjela nagrade održana je sinoć, 5. srpnja na rođendan Tina Ujevića, u Vrgorcu.
Više o samoj dodjeli: magazin.hrt.hr/kultura/na-rodendan-velikog-pjesnika-u-vrgorcu-dodijeljena-nagrada-tin-ujevic-
popis članova