DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.26Lip
Ljubica 2017.
U subotu, 10. lipnja u Samoboru održan je pjesnički skup na Ljubičinom grobu, a potom je iza Samoborskog muzeja, čitaonicom novih stihova mnogobrojnih eminentnih hrvatskih pjesnika, završeno ovogodišnje druženje s Ljubicom i Vrazom.
Bilo je nadahnuto i pjesnički dostojanstveno, a druženje je započelo u Prolazu hrvatskih pjesnika gdje je svoju mramornu stihoploču zavrijedio lanjski najstariji sudionik ovih dugovječnih okupljanja, Borben Vladović. Da bi razjasnio na što se odnosi tamo sada zanavijek zapisan stih “Tonovi su zimzeleni borovi, tonovi su susretljivi bolovi”, pred kolegama je pročitao cijelu pjesmu iz koje je taj stih odabran. Uz naklon Vrazovoj “muzi”, pjesnici su na Ljubičin grob položili zajedničke cvjetne bukete, a potom se odšetali na završnu postaju svog ovogodišnjeg pjesničkog puta, do parka iza Muzeja.
Od srca ih je ove godine, umjesto bolesne Vesne Burić, na koju su navikli godinama, pozdravila Vanda Bartulica, voditeljica ovog stihokazivanja. - Prema zapisima Stanko je govorio mnoge jezike, a mnoge je misli i osjećaje zapisivao na univerzalnom jezikom svih jezika – onom ljubavnom. Inspiriran jednim posebnim očima i pogledom, zapisao je za vječnost o licu, očima, ustima i skromno to nazvao riječima malenim. Cijela je ta priča i za nas inspirativna, pa tako već godinama i u nas nastaju pjesni nebrojene, ljubavne – rekla je, obraćajući se okupljenima, Vanda Bartulica, predloživši pjesnicima da i ovo njihovo druženje postane jedna velika pjesma s nekoliko kitica, odnosno cjelina, a to su Lice, Oči, Usta te Riječi malene – Pjesni nebrojene.
Prihvaćajući to, pjesnici su, svatko na svoj način, ovaj svijet koji nas okružuje obojili svojim stihovima i u uz glazbu GAGS-a, Gitarističkog ansambla grada Samobora i solo-gitaristice Marte Faullend Heferer, rasporedili ga u sliku neke nove stvarnosti.
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova