Izašle su nove knjige u Maloj knjižnici DHK - Živjeti u književnosti Dubravka Jelčića, Kockasta kugla Zvonimira Baloga i Pitanje čitatelju Anđelka Vuletića.
Živjeti u književnosti
DUBRAVKO JELČIĆ
Knjiga je zbornik izabranih eseja koji su nastajali u posljednjih dvadeset godina autorova stvaralaštva, a donosi razmišljanja i analitičke prosudbe o piscima XIX. i XX. stoljeća, od Kranjčevića do Aralice. To su esejizirane analize književnopovijesnih, estetičkih i političkih sastavnica izabranih djela, a koje su nastale na marginama znanstveno-istraživačkih projekata kojih je. Jelčić bio voditelj, napose projekta koji se bavio istraživanjem i analizom manje poznate ili prešućene hrvatske književne baštine. Jeličićev stil već je dobro poznat, a obilježava ga, uz iznimno detaljno poznavanje književnih činjenica, pokušaj prenošenja autorova doživljaja kako samih činjenica tako i interpretacije društvenih okolnosti koji su mogli utjecati na određeni semantički i po etički status djela nekada i sada. U svojim razmatranjima Jelčić uvijek pokušava odgovoriti zašto je i koliko je pojedino djelo pojedinog autora još uvijek živa kopča nacionalne prošlosti i sadašnjosti, odnosno koliko djela prošlosti projektivno zrcale našu suvremenost.
Kockasta kugla
ZVONIMIR BALOG
Kritika smatra Balogovu ludičku kombinatoriku nasljednicom Pavlovićevih i Slamnigovih jezično-značenjskih igara. Pa ipak, njegov je ludizam, njegova jezična elastičnost s vremenom, budući da objavljuje gotovo jednu knjigu godišnje, poprimio obilježja završena i cjelovita sustava. Izvjesnim pogledom izletom u ludizam odlikuju se i najnoviji autorovi pjesmotvori, ali ih ipak bitno obilježuju krik za egzistencijalnim mirom, određena melankolična narav i sjetna vizura. Od aforističke gustoće do kritičke i iskustvene gorčine progovara Balog iskreno i nenametljivo, ne pokazujući mogućnost da posustane ili da izgubi neuništivi optimistični i vedri duh ispod naslaga životne mudrosti. Zapravo, i ovdje je posrijedi tipični Balog predstavljen u obzoru mladih i zrelih godina: s jedne strane čitljiva je "kristalna kockasta kugla vedrine", ona koja zrcali nedirnutu maštu djeteta, a s druge strane, svjedoci smo kritičkih invektiva i egzistencijalnih nemira i nespokoja, životne avanture između strepnje i nade.
Pitanje čitatelju
ANĐELKO VULETIĆ
Anđelko Vuletić poznato je i znamenito ime hrvatske književnosti. Afirmirao se psihološkim romanima izrazito pesimističnoga pogleda na svijet, a svojim prvim djelima privukao je pozornost ne samo domaće nego i dijela svjetske javnosti. Mada u svojim prethodnim romanima zaokupljen zavičajnom kulturnom i civilizacijskom matricom, uz mitizirane elemente fantastičarske provenijencije, u čem se prepoznaju tragovi latinoameričke književne proizvodnje, u ovom romanu odmaknuo se od svojih uobičajenih opsesija, među koje su dosada spadale i povijesne teme južnoslavenskih, bosanskih i širih balkanskih prostora. Postavljajući dosada pitanja o nekim bitnim sudbinskim dilernama čovjeka i njegova mjesta u povijesti, povijesti i njena odnosa spram pojedinačnoga i univerzalno ga, Vuletić se u ovom romanu upustio u propitivanje temeljnoga ljudskoga odnosa, jedinoga po kome čovjek i jest čovjek i po čemu njegov život ima precizno ocrtanu konfiguraciju i identitet, a to je odnos spram smrti i smrtnosti. Dramatična situacija njemu je poticaj da, izbjegavajući patetiku vlastita položaja, postavi pitanje i sebi i drugima o tome da li se u životu ikada stignemo i usudimo zapitati nad smislom vlastite sudbine sve dok nas ona ne dovede do suočenja s vlastitom konačnošću.