Društvo hrvatskih književnika Događaji DHK Odluka Prosudbenog povjerenstva za dodjelu Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2016.
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.20Lis
Odluka Prosudbenog povjerenstva za dodjelu Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2016.
Na sjednici održanoj 4. listopada 2016., Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Stjepan Čuić (predsjednik), Dubravko Jelačić Bužimski, Sofija Keča, Ingrid Lončar i Ivica Matičević, jednoglasno je odlučilo da se Nagrada Ksaver Šandor Gjalski za 2016. dodijeli knjizi Rat i sjećanje Željka Ivankovića (Ex libris-Rijeka, Synopsis-Sarajevo 2016).
U uži izbor za Nagradu ušle su sljedeće knjige: Doba mjedi Slobodana Šnajdera (TIM press, Zagreb 2015), Knjiga izlazaka Kristijana Vujičića (Naklada Ljevak, Zagreb 2015), Pjevač u noći Olje Savičević Ivančević (Sandorf, Zagreb 2016), Rupa Ivane Simić Bodrožić (Naklada Ljevak, Zagreb 2016), Policijski sat Luke Bekavca (Fraktura, Zaprešić 2015), Radikalna mjesečina Milka Valenta (OceanMore, Zagreb 2016), Žena s drugog kata Jurice Pavičića (Profil, Zagreb 2015) i Kao ruža, kao zvijer, dragi moj Flaubert Lidije Bajuk (DHK, Zagreb 2016).
O B R A Z L O Ž E NJ E
Da je priča talog iskustva i način usvajanja i osvajanja zbilje, otkrivačka procedura i metodologija za preživljavanje, konačno - da je priča znanje o svijetu, ono što ostane kad se sve drugo zaboravi, povrđuje i najnoviji roman Željka Ivankovića Rat i sjećanje. Zarobljena intima za istinskoga kazivača priča nije moguća, jer tek zapisana i sapeta u priču i korice knjige postaje zbiljna, do kraja proživljena, u potpunosti savladana, istinska pobjednica samoće, tjeskobe i mračne praznine. Jedan je zaboravljeni hrvatski prozaik, Jure Franičević Pločar, napisao da su „ratovi rovovi u nama“. Knjiga Željka Ivankovića govori o ožiljcima i traumama ratnih zbivanja, o okupaciji i teroriziranju grada i stanovnika Sarajeva prije četvrt stoljeća. Ne samo o teroru s okolnih brda gdje su haračili četnički agresori potpomognuti jedinicima tzv. JNA, već i o onome što se događalo među tzv. sarajevskim braniteljima, od pljački i poniženja uzrokovanih bahatošću primitivnih vođa pojedinih skupina do iznenadnog zaokreta u politici i ponašanju muslimanskih snaga prema Hrvatima. Sarajevski rovovi, i oni tvarni i oni intimni, unutrašnji, skriveni u ljudima, razarali su srce grada i srce jednoga svijeta koji je naivno vjerovao da se njima rat – jer su eto raja – ne može dogoditi. Priča o nestajanju jednoga grada i njegova svijeta otvorila je, s druge strane, vrata u prostore jednoga bivšeg i na njegovim temeljima novoga svijeta. Staro Sarajevo u nestajanju, a novi Vareš u nastajanju. Priču o raspadanju ratnog Sarajeva dopunjuje priča o vareškoj mitologiji zavičaja, o njegovoj materijalnoj i izmaštanoj povijesti, o vareškim pitomim pejzažima i uzbudljivim legendama... Sjećanja i uspomene novinara i književnika Borisa na obiteljsku povijest i odrastanje u rodnome Varešu, što se zajedno s ostalim materijalnim koordinatama posve preklapa s biografijom samoga autora, odvodi nas u sasvim jedan drugi svijet i krajolik duha, u svijetlu i mirnu luku vareškoga kraja. Vareš nije tako samo toponim na karti ratnog ludila, on je dio Borisove duše, supstrat njegovih emocija, dio svijeta koji ga je oblikovao i poslao dalje da istražuje i druge svjetove, ali i da se vrati mjestu svoga fomiranja. Na vedrim, bolnim i nostalgičnim pričama o vareškom odrastanju i Borisovim obiteljskim meandrima izrasta fantastični i idilični kontrasvijet početnoj sarajevskoj matrici svakodnevnog stradanja i trpljenja.
Dva se plana priče, sarajevski i vareški, jer je tako komponiran ovaj opsežni ispovjedni tekst, ipak i nakon svega bolno susreću u ratnoj svakodnevnici, u onome trenutku, a to je početak studenoga 1993., kada dolazi do pada Vareša u ruke Armije BH, i kada Borisova spoznaja o vrijednosti i značenju rodnoga grada za njegov prijašnji i budući život dobiva novu dimenziju, kada postaje unutarnja, intimna misija da se vareško kulturno i povijesno nasljeđe mora održati i preživjeti te da je povijest njegove obitelji važan dio toga posvećenog niza koji valja prenijeti i njegovim potomcima, kćerima Tamari i Lidiji. Od razaranja, nestanka i zaborava čuva nas izvjesni mehanizam i algoritam pamćenja, sposobnost da vlastita sjećanja oblikujemo u priče i da ih kao žive modele zbilje uklopimo u postojeći niz materijalnih dokaza o postojanju jednog grada i njegova trajanja. Ivankovićev je roman borba protiv zaborava, vraćanje duga svima onima koji su utjecali na naš život i koji su nas stvorili ovakvima kakvima jesmo. Drukčije rečeno: unatoč svim razaranjima i patnjama, upravo zato što su ratni rovovi otvorili u nama neke nove emocionalne i intelektualne pukotine, to je iskreni i uvjerljivi zapis o povratku u sretniju budućnost, pogled u dalje i dublje od aktualne stvarnosti, misao na otpor mukotrpnoj ratnoj svakodnevnici, uvjerenje da postojimo dok smo svjesni svoje tradicije i dok smo u stanju o vlastitu životu oblikovati priče. Svatko ima pravo na priču o vlastitome životu – Borisova priča fiktivno je zrcalo i prerađena zbilja koju nam o sebi (ali i o svima nama), preko aktualne romaneskne strukture, podastire autor, i sam trpni lik bosanskohercegovačke zbilje, Željko Ivanković.
A njegov tekst svjedoči ponajprije o autorovoj visokoj književnoj kulturi. Od dosljedno provedene kompozicije koja razlama priču o dva grada u gotovo pravilno izmjenjivim fragmentima o događajima i stanju ljudskih sudbina u jednoj i drugoj sredini, preko pripovjedne građe koja oslonjena na temeljni realistički, kroničarski prosede uključuje i zamjetne esejističke i putopisne pasaže, do sintakse koja lavira između reporterske neposrednosti i poetske razvedenosti, s obiljem uspješno upotrijebljenog retoričkog materijala i s autopoetičkim slojem pred kraj romana, pred nama je djelo koje o složenoj ratnoj temi progovara ljudski pošteno i estetički uvjerljivo, odmjereno i sugestivno.
Time ne samo da se izdvaja iz ukupne ovogodišnje prozne produkcije, nego načinom obrade predmetne teme te značenjem i smislom svojih pouka i poruka postaje jednim od najboljih romana o ratu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj uopće.
U ime Prosudbenog povjerenstva
Ivica Matičević
popis članova