DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.23Tra
Borben Vladović: Povijest i djelovanje DHK
Govor predsjednika Borbena Vladovića na 110. godišnjici osnutka DHK u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog 22. travnja 2010.
POVIJEST I DJELOVANJE DHK
(Od 1900 – 2010)
U posljednjem desetljeću 19. stoljeća posebno se razvija hrvatska književnost pa su sami književnici osjećali potrebu za knjževnom organizacijom i vlastitim književnim tijelom s osiguranom egzistencijom kako bi stekli ugled i puno poštovanje u hrvatskome javnom životu.
U okviru Društva hrvatskih umjetnika na poticaj mladih i mlađih književnika utemeljen je Klub hrvatskih književnika s osnovnom namjerom da se u najskorije vrijeme osnuje Društvo hrvatskih književnika. To se napokon i dogodilo 1900. godine.
Dana 17. ožujka 1900. godine Vlada je s potpisom bana bez prigovora potvrdila pravila budućega Društva. U tim se pravilima, među ostalim, utvrđuje svrha društva: “da se književnici udruže i podupru te da bez obzira na političke smjerove unapređuju hrvatsku književnost”, “da zaštićuje interese i ugled književničkog staleža” i “ da potpomaže članove i njihovu siročad”.
Dana 17. travnja, dakle, mjesec dana poslije, pripremni je odbor održao svoju zadnju sjednicu na kojoj su dogovorene završne pripreme za glavnu skupštinu. Utvrđen je prijedlog o upisnini i članarini te sastavljena kandidatska lista za izbor budućeg odbora i predsjednika.
U nedjelju 22. travnja 1900. godine u 11 sati okupilo se u prostorijama Matice hrvatske, ukupno 103 književnika. Predsjedao je Đuro Deželić, predsjednik pripremnoga odbora. Podnio je izvještaj o svim pripremama za osnutak Društva i zaključio: “Gospodo! Poslije tolikih decenija, što smo živo osjećali potrebu ovakova društva; poslije tolikih godina, što su se u 19. stoljeću, u tom vijeku udruživanja, već stvorile udruge radnika gotovo svake struke, ispunila se je napokon i naša želja: da i mi, prosvjetni radnici našega naroda, imamo svoje društvo sa najplemenitijom svrhom što se samo i pomisliti dade. Bog dao, da u radu za ovu svrhu budemo složni”.
Zatim je ustao pl. Kukuljević i rekao: “Gospodo, izaberimo na današnjoj prvoj glavnoj skupštini Društva hrvatskih književnika per aclamationem prvog družtvenog predsjednika. Kliknimo s toga, gospodo, svi jednodušno: neka naš predsjednik bude Ivan vitez Trnski!”.
Skupština je jednoglasno prihvatila Kukuljevićev prijedlog. Nakon toga provedeni su izbori za Upravni odbor u koji su izabrani: Vladimir Mažuranić, Ljubomir Babić Gjalski, Stjepan Miletić, August Harambašić, Đuro Arnold, Jovan Hranilović, Milivoj Dežman, Milan Šenoa i Ante Tresić-Pavičić.
Tako su okončane pripremne radnje te je Društvo hrvatskih književnika konstituirano.
Društvo hrvatskih književnika je već od samoga osnutka razvilo živu djelatnost. Dana 1. siječnja 1906. godine počinje izlaziti mjesečnik DHK, zapravo prvi časopis Društva, SAVREMENIK. Za ovakvim se listom i inače osjećala velika potreba. DHK sa svojim “Savremenikom”- “ želi da pred svoje čitaoce iznosi svoj rad, hrvatsku duševnu rađevinu, ali ujedno da u mjesečnim stalnim prijegledima bilježi svaki korak hrvatskoga, a po mogućnosti i kulturnoga slavenskoga života”. “Savremenik” će za svoga izlaženja u četrnaest godišta okupljati najbolje hrvatske književnike i umjetnike, biti otvoren i piscima iz drugih sredina, a u nekim prilikama, kao što je to bilo u prigodi velike proslave Danteove obljetnice godine 1923., u cijelosti posvetiti svoj prostor svjetskim velikanima književnosti.
Godine 1906. došlo je i do izmjene Pravila Društva, pa se ugrađivanjem novoga članka, DHK ovlašćuje da može objavljivati knjige i časopise.
Godina 1908. donosi nove i dragocjene nakladničke plodove Društva: objavljeno je divot-izdanje zbirke “Pjesme” Silvija Strahimira Kranjčevića. Odlično zamišljena edicija Društva – “Savremeni hrvatski pisci”, započinje knjigama Dinka Šimunovića, Dragutina Domjanića, Milutina Cihlara Nehajeva, Josipa Kozarca i drugih. U razdoblju od 1908. do 1938. godine objavljene su 64 knjige. U toj ediciji tiskana su djela gotovo svih tadašnjih značajnijih hrvatskih književnika.
Nakladnička je djelatnost nastavljena i nakon Drugog svjetskoga rata.
No, odmah nakon Drugoga svjetskoga rata, dana 15. lipnja 1945.g. u dvorani Trgovačke komore u Zagrebu održana je Osnivačka skupština Društva književnika Hrvatske. Društvo je o konstituiranju 10. srpnja izvijestilo Gradski narodni odbor, a Ministarstvo unutrašnjih poslova dana 19. studenoga službeno odobrava rad DKH. Tako je ime Društvo hrvatskih književnika promijenjeno u ime Društvo književnika Hrvatske, te će pod tim imenom djelovati sve do 1990. godine kada će se vratiti prvo ime, ime pod naslovom kojega je bilo i utemeljeno – Društvo hrvatskih književnika.
Godine 1947. u nakladi DKH objavljuju se dvije knjige – “Osamljenici” Petra Šegedina te “Zore i vihori” Vesne Parun, dvije knjige koje će, svaka za sebe, jedna u prozi, druga u poeziji, napraviti prodor u poslijeratnoj suvremenoj hrvatskoj književnosti.
Godine 1954. pokrenuta je Mala knjižnica DKH. Knjižnicu uređuju Petar Šegedin i Stanislav Šimić, a u njoj se objavljuju knjige značajnih suvremenih hrvatskih književnika. Godine 1956. pokreće se Mala biblioteka koju uređuju Zlatko Gorjan i Vojin Jelić. Nakladništvo DKH nastavlja se bez kontinuiteta sa stalnim pokretanjima novih kola koja se nakon godinu - dvije gase, sa čak i dužim vremenskim pauzama kada se knjige uopće nisu objavljivale.
Godine 1966. u DKH počinje izlaziti časopis “The Bridge” – “Most”, koji izlazi sve do danas. “The Bridge” posjeduje posve nova časopisna obilježja: prijevodima na strane jezike širi vrijednosti hrvatske književnosti u drugim kulturnim sredinama, na izravan način izvješćuje o najnovijim našim književnim zbivanjima.
Od godine 1968. Društvo postaje nakladnik časopisa “Kritika” koji će se ugasiti znakovite 1971.g. Od 1981. g. DKH preuzima od “Grafičkog zavoda Hrvatske “ časopis “Republika” koja izlazi u kontinuitetu sve do danas i zauzima važno mjesto u hrvatskoj periodici.
Godine 1998, nakon još jedne pauze, nakladništvo je ponovno pokrenuto Knjižnicom DHK kojoj je u početku jedini urednik bio Dražen Katunarić, a poslije uz njega i Tea Benčić-Rimay te Žarko Paić. Redakcija je radila do 2002. godine.
Krajem 2002.g. grupa književnica i književnika izdvojila se iz DHK te 19. listopada iste godine osnovala Hrvatsko društvo pisaca koje se uskoro konsolidiralo i danas uzorno djeluje.
Završetkom mandata redakcije Knjižnice, u studenome 2002.g., nakon natječaja objavljenoga u javnim glasilima, izabrana je nova redakcija: Borben Vladović kao glavni urednik te Mate Ganza i Maja Gjerek kao urednici. Svoju smo ediciju naslovili Mala knjižnica DHK sjećajući se slavne Male knjižnice iz pedesetih godina dvadesetoga stoljeća. Redakcija u istom sastavu djeluje do danas te je od početka 2003. do 2010.g objavila 102 naslova. Ako se sjetite kako je od 1908. do 1938. godine u nakladi DHK objavljeno 64 naslova onda je brojka od 102 naslova za sedam godina apsolutni rekord nakladništva DHK.
Uz Malu knjižnicu u objavljivanju knjiga djeluje i Biblioteka časopisa “The Bridge”.
U redovito djelovanje DHK treba navesti Tribinu koja se redovito održava srijedom, jedanput tjedno. U zadnje je vrijeme posebno intenziviran rad Tribine pa se znade održavati i više puta tjedno.
Posebnu vrijednost imaju Međunarodni zagrebački književni razgovori koji djeluju već ravna tri desetljeća. U aktualnim europskim integracijama ZKR imaju posebnu težinu s obzirom na svoju starost i vizionarstvo ali i intenzivnu perspektivu.
Uz svu nabrojenu djelatnost DHK tu su još i organiziranje mnogih književnih susreta, simpozija, dodijeljivanje nagrada, a kao najznačajnije su npr. nagrade “Tin Ujević” , “Ksaver Šandor Đalski”, i dr.
Naročito se dičimo našim Ograncima. Vjerujem da bi utemeljiteljima DHK, Đuri Deželiću i Ivanu Trnskom radost bila vidjeti da smo ostvarili, osnivanjem Ogranaka, njihovu sanjanu želju i premrežili Hrvatsku književnim društvima. Nabrojit ću naše Ogranke: Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski koji je najstariji a osnovan je 1987.g.; pa Istarski Ogranak, Ogranak u Rijeci, Ogranak u Zadru, Ogranak u Splitu, Ogranak u Čakovcu te najmlađi Podravsko-prigorski Ogranak osnovan 2009.g. Ove Ogranke držimo kao posebno bogatstvo DHK, a čvrste grane može imati samo snažno i zdravo deblo.
U svom dugovječnom trajanju DHK je imalo svojih uspona i padova. Osobito mu se loše reflektiralo kada je dopustilo utjecaj politike, bilo u većoj ili manjoj mjeri. No držim da je DHK u svom stodesetogodišnjem životu djelovalo časno, plodno i bogato.
I za kraj dopustite mi jednu ekskluzivnu, krasnu i važnu vijest koju nismo uspjeli prenijeti ni širem članstvu jer je iz Bruxellesa stigla vlakom a ne avionom. Naime, DHK je 16. travnja 2010. u Bruxellesu primljeno u European Writers Council, međunarodnu neprofitnu asocijaciju europskih pisaca koja okuplja oko 60.000 pisaca, članova 58 udruženja iz 30 europskih zemalja.
U Zagrebu, 22. travnja 2010.g.
popis članova