DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.07Srp
Svečana dodjela Nagrade i Povelje Fonda Miroslav Krleža
Na Krležin rođendan 7. srpnja, u prostorijama DHK, Igoru Zidiću je dodijeljena Nagrada Fonda Miroslav Krleža za knjigu "Jesmo li živi? Polemike, rasprave, govori 1968-2014", a Borisu Domagoju Biletiću dodijeljena je Povelja Fonda Miroslav Krleža za izabrane pjesme "Hvatanje zraka". Čestitamo našim članovima!
Obrazloženja pročitajte u nastavku teksta.
* * *
Obrazloženje Nagrade Fonda Miroslav Krleža za 2021-2022.
Igor Zidić, Jesmo li živi? Polemike, rasprave, govori 1968-2014.
Matica hrvatska. Zagreb 2022.
Kada smo na sjednici Povjerenstva za dodjelu Nagrade Fonda Miroslav Krleža raspravljali o već donesenoj odluci, u živahnome nadmudrivanju što nam se to kod Zidićeve knjige svidjelo izdvojila se misao, na prvi pogled posve jednostavna i tako obična: „posrijedi je pametna i dobro napisana knjiga“. U toj je ocjeni sadržano mnogo od onoga što ova knjiga uistinu jest, a ona je, prema dodatnom tumačenju jednoga od članova povjerenstva, odlučna, iskrena i emotivna knjiga zapisa posvećena Hrvatskoj. Što, dakle, na temelju ovako iskazanih dojmova reći više i dalje o značenju i vrijednosti autorove zbirke tekstova? Valja nam poći redom pa opće opisne ocjene pretvoriti u možebitni analitički ključ za čitanje: „pametna knjiga“ odnosi se na narav i značaj autorovih iskazanih misli i tvrdnji, na njegovo odlučno, hrabro i kritičko razlaganje predmeta obrade, na njegovu spremnost da o vrlo osjetljivim pitanjima, napose u određenom političkom kontekstu, progovori argumentirano, staloženo, s potrebnim oprezom ali i vjerodostojnim stavom, ne iznevjeravajući sebe i svoju početnu misao. Koliko je samo hrabrosti i odlučnosti trebalo kad se pisao tekst o slučaju Alilović, koliko pouzdanja u vlastite argumente, koliko smirenosti da se forumima i moćnim pojedincima kaže da griješe i da to čine namjerno u ime kojekakvih nehumanih potreba i interesa. Zaglavni tekst ove knjige ne prati se lako, ali je zato uloženi trud u čitanje toga teksta nagrađen višestrukim spoznajama o naravi čovjeka, sustava, mehanizmima odlučivanja, pritiscima, kukavičluku i ljudskoj snazi vjere u bolje… Zidićeva „pamet“ napose iskri kada treba prokazati ljudske slabosti i konceptualne zablude, kada naposljetku valja odlučiti jesmo li živi, a to znači jesmo li spremni na osvajanje daljeg i dubljeg prostora ljudske i kreativne slobode, jesmo li živi ne u svojoj prošlosti, nego jesmo li živi danas i hoćemo li biti živi u budućnosti. Pojedine izložbe o kojima Zidić piše nisu zapravo više niti važne, važne su one radijalne misli, nadanja i temperament koji nastaju kao posljedica kada se zagrebe ispod konceptualnih zabluda. Naposljetku, Zidićeva „pamet“ sasvim je određena njegovim pogledom na moral, na onaj supstrat ljudskog djelovanja koji mora biti u skladu s općom spojnom sviješću o dobrome, pravednome i poštenome. Jer izvan morala nema ništa i njime je određena sudbina kako hrvatskih povjesničara umjetnosti, likovnih umjetnika, članova-radnika Matice hrvatske, hrvatskih branitelja i generala, predsjednika Tuđmana, tako i sastavljača prve Matičine Enciklopedije, hrvatskih pjesnika poput Dragutina Tadijanovića do hrvatskih proljećara i crkvenih institucija. Kao da cijelom knjigom odzvanja ona Kvintilijanova misao iz njegova djela „Institutio Oratoria“ da je samo moralan govornik dobar govornik. Ovu misao nemojmo miješati sa svijetom tzv. lijepe književnosti gdje su i najveće hulje i prevaranti bili izvrsni pjesnici i romanopisci i čije su fiktivne tvorbe na svoj način odredile čovjekov spoznajni habitus, već s potrebom da se u prostoru političke književnosti i funkcionalno-kritičkog društvenog diskursa progovori prema zakonima odgovornog, vjerodostojnog i humanističkog djelovanja.
Pored ovako izdvojene autorove „pameti“, došao je red da se ponešto kaže i o početnoj zamjedbi Povjerenstva kako je ova knjiga „dobro napisana“. Njezina je osnovna vrijednost u tome smislu sadržana u Zidićevoj zasebnoj sposobnosti sastavljanja tekstova, u njegovoj autorskoj mjeri da funkcionalno i simbolički odvaže riječi, fraze i poglavlja i da ih tako skrojene pošalje među čitatelje. Zidić zahtijeva pažljiva čitatelja, računa na njegovu sposobnost povezivanja i umrežavanja misli, vjeruje da će čitatelj naposljetku pronaći put do onog krležijanskog „nerva koji vidi“, a koji se nalazi u osnovici „dobrog pisanja“: postati mjera stvari onim unutarnjim okom koja dobrog kritičara, analitičara i stilista odvaja od bjesomučne gomile mediokriteta i arivista kojima je tek do trenutnog bljeska i plitkog gaza. Zidićevo je pisanje zato za čitatelje na duge staze koji hoće prepoznati i osvijestiti dubok zahvat u društvenu i političku zbilju.
Prema tome osnovnom ishodištu i namjeri, prema „pameti“ i „dobro sačinjenom proznom djelu“, Povjerenstvo smatra kako je ova knjiga političke esejistike dostojan nastavljač one nacionalne književne i prozne tradicije koja svoje najbolje predstavnike pronalazi u Starčeviću, Strossmayeru i samome Krleži čije prešutna lica i sjene Zidićeva knjiga itekako pretpostavlja i iscrpno časti. Tradicija se uglavnom ne prati svjesno, ali je zato prirodno nadređena, nasljedna, uvijek prisutna i moćna poluga novih kreativnih naraštaja kojima je naš današnji slavljenik uzoran predstavnik.
Sretna je okolnost što je pogovor knjizi napisao još jedan vrijedni hrvatski intelektualac, pisac čiji je krležijanski „nerv koji vidi“ srećom prepoznat u ovoj kući i ovjenčan prije dvije godine istom nagradom. Tekst Ivana Rogića Nehajeva i sam je komplementarni dio knjige koja, zajedno s njegovim pogovorom, potvrđuje da smo, ako ništa drugo, ipak još živi u zemlji koja će biti samo onoliko naša koliko je iskrena i snažna naša volja i spremnost da je promatramo kritički, da o njoj i njezinim fenomenima razmišljamo i pišemo kritički i da je svatko sa svoje strane čini boljom i ljepšom za život.
Želja je Povjerenstva da se posebno istakne kako je ova nagrada ujedno i zahvala autoru za sve njegove dosadašnje knjige, govore i javne nastupe.
U ime Povjerenstva za dodjelu Nagrade Fonda Miroslav Krleža iskreno čestitam cijenjenome i dragome kolegi Igoru Zidiću!
Dr. sc. Ivica Matičević, član Povjerenstva za dodjelu nagrade i povelje Miroslav Krleža
* * *
Obrazloženje za Povelju Fonda Miroslav Krleža
Boris Domagoj Biletić, Hvatanje zraka, Matica hrvatska, Zagreb 2021.
Boris Domagoj Biletić (Pula 22. ožujka 1957.) jedan je od najistaknutijih pjesnika suvremenoga hrvatskog pjesništva. U svom umjetničkom stvaralaštvu afirmirao se kao izvoran pjesnik, ali jednako tako i u znanstveno-stručnom dijelu književnog rada kao vrstan esejist, književni kritičar, antologičar, prevodilac s talijanskog i njemačkog jezika, urednik znanstvenih edicija, te kao inicijator književnih časopisa i književnog života.
Najnoviji i ujedno odlukom stručnog povjerenstva nagrađen izbor Biletićeve poezije priredio je Miroslav Mićanović u zbirci Hvatanje zraka, Matica hrvatska, Zagreb, 2021. U svom odabiru i redoslijedu pjesama Mićanović je odstupio od uobičajenog kronološkog izbora iz Biletićevih objavljenih zbirki , a time je naglasio da Biletićevo pjesništvo karakterizira polifonija stilova kroz sva razdoblja stvaranja i specifičan odnos koji na temeljima književne baštine preobražava i kreativno potpuno modificira tu baštinu. Možemo zapaziti da je Biletićevo stvaralaštvo s jedne strane otvoreno prema tradiciji hrvatske književne baštine, a s druge strane usmjereno prema različitim književnim i jezično-istraživalački ustrojenim avangardama te filozofsko-pojmovnom spektru raščlanjivanja zemaljskih i metafizičkih nepoznanica.
Biletića obilježava osebujan i složen intelektualni pjesnički izraz, a književni kritičari su pronalazili višeslojne i raznovrsne stilske utjecaje: individualnog profetskog intuicionizma, metatekstualizma, hermetizma, novog mediteranističkog lirizma, neosimbolizma, povremenog nadrealizma, ekspresionizma, makabrične metafizičnosti , jezičnog konstruktivizma, semantičkog konkretizma, maniristične hipertrofije kulture, simultane doživljajne spoznajnosti i dr.
Modernu izazovnost i određeno izmicanje definiranosti tvore Biletićevi odmaci, koji unutar tradicionalno koncipiranih pjesničkih stilističkih struktura - neosimboličkog lirizma, mitologizacije, parcijalne arhajske metaforičnosti, nadrealističke aluzivnosti, ekspresionističke dinamičnosti, erudicijski obremenjene metatekstualnosti, umeću u istu pjesmu oprečne referencije ironičnosti, autoironičnosti, buntovnog komentara i jezičnog ludizma. Pojedine Biletićeve sintagme su toliko nabijene raznorodnim, antitetičnim značenjem da ponekad u njihovom domišljanju spoznajemo koliko su one međusobno razarajuće ili teško pomirljive i koliko odražavaju pjesnikovu spoznaju suvremenog rasula i upitnosti smisla. Pjesnikov duh je zapravo stalno razapet između svijeta nestalog, imaginarno doživljenog sklada i konkretno prisutnoga suvremenog otuđenja i duševne opustošenosti. Ipak, i u pojedinim Biletićevim kakofonijski oblikovanim pjesničkim ostvarenjima, cjelina pjesme realizira dubok, zaokružen dojam i ostavlja svoju polisemantičku poantu percipijentu za razmišljanje, pa i onda kada je ona u prvom dojmu zakrita velom zaključanosti. Biletićevo pjesništvo snažno je i u zornom /eidetskom doživljavanju jednako kao i u jezično-izričajnom ostvarenju, te ovom zbirkom potvrđuje svoju aktualnost i realizaciju sjajnog umjetničkog sraza intelektualnog promišljanja i oblikotvornog virtuoziteta.
dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek
Članica Povjerenstva za dodjelu Nagrade I Povelje Fonda Miroslav Krleža
Članica Povjerenstva za dodjelu Nagrade I Povelje Fonda Miroslav Krleža
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova