Ovako složeni tekstovni poredak ovdje uglavnom je opisni slijed od udaljenijeg i većeg, pa do bližeg i manjeg mjesta. (U drugome svesku ti će se kruzi oblikovati obrnuto, od manjega prema većemu.) – Želim naposlijetku sa zadovoljstvom pripomenuti, kako je ova putopisna knjiga najavljena u mome prilogu II sveska Brešićevih autobiografija Iz pr(a)ve ruke. No njena prava pobuda ipak nije uvodno navedena među onim spomenutima kao mogućim i čak najpoticajnijim. Ukratko, knjiga nije nastala ni od neke tamo evocirane potrebe kao ni od razbibrige, već od posebnoga kulturnoga poslanja, kome sam u struci ostajao odan. A najveći dio pojedinih njenih priloga tiskan je u književnim časopisima, kao što je «Republika» ili u novinama za kulturu profila «Vijenca», te u onodobnoj «Vjesnikovoj» «Danici» kao podlisku, ali dakako i drugdje. I naposlijetku: gdje mi u pojedinim nanosima (a na dulji rok) dosadi ono vlastito prvo lice, te ga zamijenim drugim ili trećim, neka to čitaoca ne zasmeta niti ne zbuni; neka ga poput svake promjene nakratko odmori, jer obrazina pritom ionako ostaje jedna.
Ivo Runtić