Josipa Gogić: “Prisutnost”

Društvo hrvatskih književnika Mala knjižnica Josipa Gogić: “Prisutnost”

Mala knjižnica

2024 / Josipa Gogić: “Prisutnost”

Autor: Josipa Gogić
Urednik: Antun Pavešković
Naslov: "Prisutnost"
ISBN: 978-953-278-367-4
Opseg: 71 str.
Uvez: Meki
Format: 11,5 x 18 cm
Godina: Ožujak, 2024.
Cijena: 9,90 EUR
Biblioteka: Mala knjižnica
Redni broj knjige: MK-270

U Maloj knjižnici DHK-a objavljena je nova knjiga Josipe Gogić: Prisutnost.

U dosadašnjim pjesničkim ostvarenjima Josipe Gogić riječ je o individualnoj poetici koja slijedi neoromantičarska, neotradicjonalistička poetska kretanja obilježena jezgrovitošću izraza, slikovitošću, metaforizacijom te (hiper)senzibilnim lirskim subjektom. Autorica u ovom rukopisu nastavlja zacrtanim poetičkim smjerom, ali se pozicija lirske govornice nužno pomaknula iz određene introspektivne komocije u „kaos nestabilnog vremena“ koji ima i povratni utjecaj; on se očituje u izraženije tamnim motivima, unutarnjim nemirima i noćnim košmarima, koji vode u propitivanje o važnim pitanjima, pitanjima o životu i smrti, samoći i ljubavi, dvojbama i spokoju. Pritom je vidljiva njena usredišnjenost u svijetu, u stanju budnosti, jave, pomirenosti sa svime čime se moralo pomiriti. Organizacija teksta vraća se u početcima naznačenoj strofičnosti, ali slobodnoga stiha, produ(b)ljenog opkoračenjima, preciznom sintaksom i interpunkcijom koja aktivno sudjeluje u pružanju značenja. Metafore, personifikacije i slike, gdjekada i alegorijskih tendencija dozirane su i promišljene, motivska razrada pruža široku paletu od prevladavajućih jesenjih i zimskih krajolika do komornih ugođaja sigurnih privatnih prostora i diskretne erotičnosti.“ (Davor Ivankovac)

„Znakovito je to potpuno predavanje silama oko nje, silama ljubavi, ljepote, nasuprot demonima, čudovištima, otrovima, smrtima i bolestima. U tom pomalo bipolarnom svijetu jače su sile dobra i ljepote, a lirski subjekt nastanjuju sva prirodna zbivanja, sve oko nje. Osim smjene godišnjih doba, poetsko nadahnuće u ovom rukopisu je i sama izmjena dana i noći. Prirodu i ovaj stvoreni svijet se duboko poštuje, poštovanje pak izrasta iz osjećaja duboke prisutnosti u tom stvorenom svijetu, takvom kakav jest, i zato se ništa ne odbacuje niti prezire.“ (Irena Matijašević).