"Je li Biblija opasna knjiga, i druge uspomene" obuhvaća tekstove u kojima se, uz ostalo, analiziraju dvije glavne teme, tj. fenomen Sv. pisma u hrvatskoj vjerskoj tradiciji između Tridentskog koncila i Drugog vatikanskog sabora, iz čega se vidi da nedavna preporuka pape Franje da svaki vjernik čita sveti tekst pripada, zapravo, protestantskoj, a ne katoličkoj tradiciji. Drugi opsežniji esej analizira prevodilačko djelo poznatog hrvatskog politologa i semitista Bulcsúa Lászóa koje je svojevrsni fantastični repetitorij hrvatskog jezika između Vuk-Maretića i Vjekoslava Babukića iz 19. st. Ideja je potraga za savršenim jezikom à la J. L. Borges, Umberto Eco i za apsolutnim prijevodom.
Treća okosnica knjige jest esej o Maku Dizdaru u kojem se taj hrvatsko-bošnjački pjesnik prikazuje kao pojava vezana ne samo za poetsku tradiciju domaćeg ambijenta, nego se djelom Kameni spavač uvrštava u vrhove svjetske književnosti, kao što su Nerudin Canto general, Enzesbergerov Mauzolej, Krležine Balade i slična djela u kojima se, na širokoj skali, problematizira povijest modernoga svijeta.