Knjiga okuplja 14 radova sa simpozija koji je održan 28. studenoga 2013. u DHK u povodu obilježavanja 120. godišnjice Krležina rođenja. Simpozij je bio međunarodnog karaktera, a nastupili su književni povjesničari i kritičari iz Hrvatske, SR Njemačke, Rusije i Bosne i Hercegovine. Koliko je Krležino djelo neiscrpni izvor zanimljivih i važnih tema ne samo za hrvatsku književnu i kulturnu zbilju, već i za širi srednjoeuropski prostor, pokazuju i okupljeni radovi R. Lauera (Je li Krleža hrvatski klasik?), N. Vagapove (Miroslav Krleža i Juraj Križanić: dva izleta u Rusiju), B. Hećimovića (Krleža i Bach), B. Senkera (Nedovršena priča Marcela Fabera), K. Nemeca (Junaci Krležinih antinomija), A. Bašovića (Krleža u BiH), B. Kragića (Krleža i Goya), A. Paveškovića (O uprizorenju Krležina Areteja u Dubrovniku), D. Crnojević-Carić (O dramskim elementima Puta u raj), T. Brleka (O Krležinu prijateljstvu s M. Ristićem), A. Stamaća (Balade Petrice Kerempuha), B. Petrača (Vaništin Krleža) i M. Nikčevića (Krležine drame u Crnoj Gori). Naglasak na simpoziju stavljen je na recepciju Krležina djela u srednjoeuropskom prostoru, uključujući i istočnoeuropske zemlje, dok su nova čitanja poetskih, proznih i dramskih Krležinih djela pokazali zašto se ovoga autora smatra središnjom osobnošću hrvatske nacionalne literature u prošlom stoljeću.