Vuletić se u ovom romanu upustio u propitivanje temeljnoga ljudskoga odnosa, jedinoga po kome čovjek i jest čovjek i po čemu njegov život ima precizno ocrtanu konfiguraciju i identitet, a to je odnos spram smrti i smrtnosti.
Anđelko Vuletić poznato je i znamenito ime hrvatske književnosti. Afirmirao se psihološkim romanima izrazito pesimističnoga pogleda na svijet, a svojim prvim djelima privukao je pozornost ne samo domaće nego i dijela svjetske javnosti. Dramatična situacija njemu je poticaj da, izbjegavajući patetiku vlastita položaja, postavi pitanje i sebi i drugima o tome da li se u životu ikada stignemo i usudimo zapitati nad smislom vlastite sudbine sve dok nas ona ne dovede do suočenja s vlastitom konačnošću.