Društvo hrvatskih književnika Ogranci DHK Nagrada Julija Benešića Željki Lovrenčić, Povelja uspješnosti Julija Benešića Anđeli Vidović
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.28Lip
Nagrada Julija Benešića Željki Lovrenčić, Povelja uspješnosti Julija Benešića Anđeli Vidović
Dobitnici Nagrade Julije Benešić jubilarnih, 25. Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara su književna kritičarka, prevoditeljica i znanstvenica Željka Lovrenčić za knjigu kritika "Samo kritično, molim" i kazališna kritičarka Anđela Vidović za niz kritika objavljenih u elektronskim i tiskanim medijima. Željki Lovrenčić je pripala Nagrada Julije Benešić, a Anđeli Vidović Povelja uspješnosti. Povjerenstvo za dodjelu Nagrade i Povelje radilo je u sastavu: Vlasta Markasović, Franjo Džakula i Goran Rem.
Nagrade su im prvoga dana Susreta, 23. lipnja 2022., u četvrtak navečer, u ime organizatora i pokrovitelja manifestacije uručili predsjednik Društva hrvatskih književnika (DHK) Zlatko Krilić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Đakovu Robert Francem, izaslanik ministrice kulture i medija, dr. Dražen Kušen, te predsjednik Povjerenstva za dodjelu Nagrade i Povelje Susreta, dr. Goran Rem, koji u Obrazloženju Nagrade zapisuje: Knjiga koju Susreti ove godine nagrađuju, najdiscipliniranije je iz žanra prikazivačke kritike. Interesi ove knjige se ne kreću Centrom hrvatske književnosti, uz dvije-tri iznimke, uz knjige dvoje-troje autora, dakle je riječ o knjizi interesa za rubove, za afirmaciju onoga što je i samo afirmacija rubova. Stoga, više je nego dragocjeno uočiti dvosmjerne i višesmjerne silnice koje se nalaze u dolasku knjiga južnoameričkih i drugojezičnih konteksta hrvatskih autora (Crna Gora, Australija, Mađarska, Srbija itd), bez obzira u kojoj je mjeri i kojoj udaljenosti njihov prototekstni materijal već prebivao u hrvatskim korijenima ili se pak po prvi puta nalazi u takvoj ekspoziciji, ali sa svojevrsnom jekom hrvatskih kulturnih koordinata ili interesa. U tom je kontekstu zanimljiva i prijevodna književnost, piše u predgovoru Dunja Detoni Dujmić, Machiedov izbor Jimenezove lirike te Marunini prijevodi djela bolivijskog književnika japanskog porijekla Pedra Shimosea Kawamure...
Knjiga je to koja se kreće i interesnim imenovanjem te zaokupljanjem tekstnih učinaka Tomislava Marijana Bilosnića, Borisa Domagoja Biletića, Josipa Cvenića, Božice Brkan, Diane Burazer, Diane Rosandić Živković, Ljerke Car Matutinović, Mladena Machieda, a i drugih suvremenih autora u njihovim ozbiljnim knjigovnim nastojanjima. Knjiga je otvorena predgovorom tinujevićevske nagrađenice za liriku te promišljateljice „bolje polovice književnosti“ Dunje Detoni Dujmić, koja tim pozorom odrađuje i cehovsko-kolegijalni uzvrat za razvidni prikaz Željke Lovrenčić o Dujmićkinoj close readingovskoj, na našim Susretima laureatskoj, knjizi Mala noćna čitanja, hrvatski roman 2011.-2015..
Poseban pozor Povjerenstvo je posvetilo Lovrenčićkinu izboru prikazati knjigu Josipa Gujaša Đuretina: Mene su ljepote ostavile, gdje je ukazati na maran učinak prireditelja Đuretinovih pjesama Đure Vidmarovića, ali i na kanonsku neupućenost kojom hrvatska književnost toga autora, Gujaša – Đuretina, nije pribrano „ugrabila“ da joj bude nekom vrstom “razlogovskog“ posebnog užića, dapače vrha u tom strateškom polju lirskih istraživanja.
Željka je Lovrenčić poslala hrvatskoj kulturno-književnoj javnosti zbirku kritika koje su pozitivistički uvijek pozorne, razviđaju temeljne podatke o autorima odnosno njihovim opusima, a iščitavanju se upućuju u temeljnim tematskim fokusacijama. Dio tih kritika zaokuplja se poezijom, dio stručnim ili znanstvenim pristupima književnosti (Tin Lemac o Pupačiću, Sanja Knežević o Bilosniću), a osjetljivost i kompetentna bavljenja u području inokomunikacijskih polja, kada je više jezika i kulturno-književnih konteksta u međusobnom prijenosu svakako je njen velik i kritički zapažen rad.
Đakovački Susreti hrvatskih književnih kritičara knjigom Željke Lovrenčić dobivaju artikuliran i žanrovski uzorit svezak kritika koje su rad jasnih i relevantnih signala o mjestima na kojima nesumnjivo može prebivati posvećen kritičarski učinak.
Obrazloženje Povelje uspješnosti Julija benešića napisao je dr. sc. Ivan Trojan, dekan Filozofskog fakulteta u Osijeku, tetrolog i kazališni kritičar. U njemu između ostalog stoji: Kazališna kritičarica Anđela Vidović neizostavni je dio sada već prepoznatljive generacije mladih hrvatskih kazališnih kritičara koja poznajući povijest i dosege kazališne semiotike na predstavu gledaju kao epistemologiju svih teatroloških disciplina te pokušavaju svjesno i sustavno analizirati kazališni čin, u najširem smislu te riječi, s nakanom da se tipičnim semiološkim sredstvima opiše njegovo funkcioniranje kao značenjskog i komunikacijskog fenomena. Uz pomoć znanja o kazališnoj teoriji i praksi te povijesti kazališta stečenog na Filozofskim fakultetima i Akademijama dramske umjetnosti diljem Hrvatske pri kojima djeluju vrsni hrvatski teatrolozi, sustavno se i odgovorno promišlja o svim kazališnim disciplinama uključenim u realizaciju kazališnog čina.
Nagrađenica Anđela Vidović Dramska, ne osvrćući se na preuzetosti i ograničenja novinskog pisma sadržanih u obliku izvještavanja kojem su prostor i svrha a priori zadani, prepuštajući taj prostor obavijesnog reagiranja na predstavu, u uspjelijim oblicima odjevenog u ruho "prirodnosti" i spontanosti" nadahnutom diletantu, prostor pronalazi pod okriljem kulturne periodike, koja sve češće pritisnuta financijskim poteškoćama, napušta tiskani oblik i zalazi u područje elektorničkog izdavaštva. Njezina kritika, koja uslijed toga što ne prepoznaje metadiskurz kazališne kritike u novinskom pismu, i uslijed uporabe preciznog metajezika, ipak ne gubi interes za, ovoga puta uvjerljivo, aksiološko ocjenjivanje ili ocjenjivanje stvarnog ili željenog ideološkog značenja djela i izvedbe za razliku od naprasno subjektivnog vrednovanja scenskog čina novinara u kulturnoj rubrici određenog dnevnika.
Uvjerljivim ocjenjivanjem djela i izvedbe Anđela Vidović u svojim kazališnim kritikama opskrbljenih kazališno-teorijskim metajezikom, objavljenim na stranicama strukovnih internetskih portala pokušava razriješiti problem dvostrukog primatelja i jezičnog čina koji im je upućen, obraća se izravno i čitatelju od kojeg će očekivati minimalna razina kulturne i teatarske pismenosti, ali posredno i kazališnom stručnjaku. Pedagoškim diskurzom odredit će se k referentu neupućenom u scenski događaj kako bi usmjerio njegov senzibilitet, ali i potaknuo na razmišljanje o dojmovima čitatelja kojem je predstava poznata. S druge strane, diskurz koji ulazi u područja znanosti često neće isključivati subjektivnost, obratit će se mentorski poziciji primatelja-stručnjaka s pijedestala utemeljenog na usvojenim teatarskim i kulturnim referencama te će tražiti usmjeravanje i vođenje budućih produkcija u odnosu na zabilježeno čitanje smisla i učinkovitosti rada primatelja-stručnjaka.
Izrada modela najčešćeg oblika kazališne kritike Anđele vidović uključivala bi ponajprije uporabu književno i kazališno-povijesnog diskurza, a zatim i igru kulturnim referencama, "semiološki" i estetički diskurz, te na koncu aksiološko-vrijednosni diskurz. Pokušava Vidovićeva u odnos dovesti predložak predstave i samu scensku praksu, kada je naglasak stavljen na režiju, zatim se proučava prostor i udio glumca te na koncu i vizualne komponente predstave.
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova