Snimka dodjele: youtu.be/HmOPtrqUtCU
Na Natječaj za Književnu nagradu Zvane Črnja za najbolju hrvatsku knjigu eseja objavljenu 2021. godine prijavljeno je deset knjiga od kojih devet udovoljava pravilima i uvjetima Natječaja.
Prof. dr. sc. Vinko Brešić, književnica Božica Brkan i te književnica i kritičarka Lada Žigo Španić, kao članovi ocjenjivačkog povjerenstva, pristigle su knjige ocijenili kao iznimno zanimljive, raznovrsne tematski i stilski, te da među njima ima nekih koje prvenstveno nisu esejističke; to valja pripisati u prvome redu fluidnosti žanra, odnosno dvojbama koje prate tumačenja eseja. No, većina su uistinu vrijedni prilozi nacionalnoj književnosti i kulturi.
U uži izbor ušle su tri knjige:
Za konačan izbor za Nagradu Zvane Črnja 2021. povjerenstvo se odlučilo za knjigu Božice Jelušić Kajogledi, vnebogledi (DHK, Podravsko-prigorski ogranak, 2021.), pod uredništvom Darka Pernjaka.
O b r a z l o ž e n j e
Ogledi naše ugledne pjesnikinje Božice Jelušić (Pitomača, 1951.) Kajogledi, vnebogledi tematski su određeni autoričinim trajnim zanimanjem za kajkavsku književnost, jezik i kulturu, a pisani su esejističko-poetskim stilom s dozom subverzivnosti prema jezičnome standardu s jedne i procesima opće globalizacije i unifikacije s druge strane.
Knjigu čini 45 eseja razvrstanih u tri cjeline.
Prva i najopsežnija cjelina sastavljena od 25 priloga Šara koja boje stvara posvećena je piscima, tj. njihovim pojedinim knjigama, opusima i životima – od onih koji odavna imaju mjesto u nacionalnoj književnosti, poput Frana Galovića ili Dubravka Ivančana, do onih koji to mjesto još traže upravo preko zavičajnoga jezika, npr. Emilije Kovač, Mirne Weber, Sunčice Orešić, Davora Grgurića, Katarine Zadrije itd.
U drugoj cjelini O slikama i prilikama 17 je priloga posvećenih zavičajnim slikarima, i to ne samo klasičnim imenima slavne Hlebinske škole poput Ivana Večenaja ili Ivana Lackovića Croate, nego i tzv. manjim imenima poput Vladimira Bedekovića, Katice Blažok, Milana Generalića, Katarine Henc i drugih u čijim radovima, napose u zavičajnim motivima, autorica nalazi i ozbiljne slikarske domete. Ni ovdje Jelušićeva ne skriva fascinaciju predmetom svoga pisanja, pa nerijetko eseje „dopunjava“ vlastitim pjesmama prigodnicama autorima ili njihovim motivima dajući na znanje da joj je pjesnikovanje primarni poziv.
Treću cjelinu čine svega tri eseja koji pod zajedničkim naslovom Zavinuti spram zavičaja zaključuju knjigu na izvrstan autobiografski, odnosno autoreferencijalan način. Prvi, Podravska abeceda, apoteoza je podravskome prostoru, njegovim krajolicima i kulturi onih kojima je taj prostor zavičaj. A zavičaj je „i prva kategorija domoljublja“, „zavičaju dugujemo sve što posjedujemo“, pa je „pitanje časti da taj dug i vratimo“, andrićevski poantira autorica izvodeći pritom od međunaslova „akrostih“ PODRAVINA.
Već prvom rečenicom pretposljednjega eseja Zavičaj s pogledom na svijet Božica Jelušić svrstava se u „kategoriju književnika zavičajnika“ u prvome redu zbog jezika koji je „most prema drugoj, paralelnoj stvarnosti“, tj. književnosti, dodajući kako je dvije trećine njezinih pjesama izravno nadahnuto zavičajnim prostorom te da odražavaju njezin mikrokozmos. Pozivajući se na Veselka Tenžeru, završnim esejom („sažetkom“), ona sve zavičaje naziva „našim malim Atlantidama“ u čijoj rekonstrukciji sudjeluje naš jezik kao čuvar od zaborava toga „potonulog svijeta“. Pa premda joj je život nudio mnoga „zamjenska gnijezda“, Podravina je bila nezamjenjiva, jer joj je samo ona davala smisao, karakter i identitet.
Ovime autorica kao da potvrđuje tezu kako je svaki prostor nečiji i da sve na svijetu ima i počinje zavičajem.
Poruka je to ove impresivne knjige autorice koja, usto, ove godine slavi 70. rođendan i 50. obljetnicu rada.
Iskrene joj čestitke na jubilejima i na ovogodišnjoj Nagradi Zvane Črnja!
Za povjerenstvo:
Božica Brkan
Pula – Zagreb, 21. listopada 2021.
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje