DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.23Lis
DRAGUTINU LUČIĆU LUCI Nagrada “Zvane Črnja”
NAGRADA "ZVANE ČRNJA" NAJBOLJOJ KNJIZI ESEJA ZA 2023. DODIJELJENA JE NA 21. PULSKIM DANIMA ESEJA, A PRIPALA JE DRAGUTINU LUČIĆU LUCI ZA KNJIGU "NITI-NITI" u izdanju Istarskoga ogranka DHK (Pula, 2023.).
OBRAZLOŽENJE ZA DODJELU NAGRADE „ZVANE ČRNJA“
DRAGUTINU LUČIĆU-LUCI ZA KNJIGU „NITI – NITI“
Prosudbeno povjerenstvo za Nagradu „Zvane Črnja“ za najbolju knjigu ogleda u
jednogodišnjem razdoblju, u sastavu dr. sc. Davor Šalat, predsjednik, te Livija Reškovac i
Siniša Matasović, članovi, ustanovilo je da je na natječaj pristiglo šesnaest naslova u izdanju
deset hrvatskih nakladnika, od kojih dvije knjige vremenom objavljivanja nisu zadovoljile
uvjete natječaja. Povjerenstvo se u ocjenjivanju knjiga vodilo (isključivo!) dvama kriterijima:
žanrovskim karakteristikama pojedinih knjiga koje su trebale odgovarati ogledu, odnosno
eseju, i to u smislu visokog stupnja strukturalne prilagodljivosti koja mu je svojstvena, te
estetskoj, odnosno književno-spoznajnoj vrijednosti tih knjiga. U žanrovskom opisu eseja,
koji, primjerice, daje Hrvatska enciklopedija, ističe se da je to „kraći prozni sastavak u
književnosti, znanosti i publicistici visokog stupnja prilagodljivosti u obliku te razvedenoga
tematskoga i stilsko-retoričkoga repertoara. Takav kontekst izvedbe i recepcije pogoduje tzv.
subjektivnomu tipu iskaza koji je eseju svojstven od njegove renesansne inauguracije“. Jasno
je, dakle, da se svojom naglašenom subjektivnošću i figurativnošću ogled u bitnome
distingvira od znanstvenoga diskursa raznih humanističkih znanosti. Povjerenstvo zbog toga
knjige u konkurenciji očigledno pisane znanstvenim diskursom, pomno meĎutim utvrdivši
njihovu vrijednost (katkad i iznimnu), nije uvrstilo u uži izbor jer bi se time doveo u pitanje
karakter i smisao same Nagrade. Kako je pak uobičajeno kod Nagrade „Zvane Črnja“, koja se
ove godine dodjeljuje sedamnaesti put, odlučeno je (jednoglasno) da se u uži izbor uvrsti
sljedećih pet naslova i autora (abecednim slijedom prezimena):
1. Krešimir Bagić: „Republika stiha“
2. Boris Beck: „Jednorog u virtualnoj šumi“
3. Dragutin Lučić Luce: „Niti-Niti“
4. Irvin Lukežić: „Kvarnersko-istarski ogledi i studije“
5. Zdravko Zima: „Putnik s lažnim pasošem“.
Povjerenstvo je zaključilo da je svih pet knjiga iznimno kvalitetno svojom, kako je
spomenuto, esejističkom, odnosno estetskom vrijednošću te da bi svaka od njih zasluživala
biti nagraĎena nagradom ovakve vrste. No, prevladalo je mišljenje da se meĎu tim naslovima
svojim esejističkim, književnim i spoznajnim kvalitetama izdvaja knjiga Dragutina Lučića
Luce „Niti-Niti“. Povjerenstvo je stoga jednoglasno odlučilo da ta knjiga bude pobjednica
natječaja, a njezin autor laureat Nagrade „Zvane Črnja“ 2023. godine.
Riječ je o knjizi podnaslovljenoj „poetsko-filozofijski eseji i studije“, koja sadrži sedam
tematski, spoznajno i diskursno povezanih eseja. To knjigu čini pažljivo osmišljenom
cjelinom koja se udaljuje od koncepta meĎusobno raznorodnih ogleda, objedinjenih jedino
istim autorom i voluntarističkom motivacijom da stvaranja „zbirke“ eseja nadjača logiku
njihove meĎusobne tematske uvezanosti. Dapače, riječ je o ogledima koji se meĎusobno
tematski i diskurzivno isprepliću, u kojima je autor podjednako nadvijen nad vlastiti tekst
naglaskom na afektivnu funkciju jezika, i to kako svojim interpretacijskim perspektivama
tako i izborom raznovrsnih sadržajnij silnica „predmeta“ vlastitih eseja. Jasno je, naime, po
afektivnosti i retoričnosti teksta, da je autor osobno izrazito zainteresiran za sržna pitanja
europske filozofije i književnosti u većem dijelu 19. i 20. stoljeća. Ta pitanja, dakle, nisu
samo „prijelomna“, „obratna“, presudna za cijelu europsku kulturu u smislu sutona zapadne
metafizike i potrage za novim načinima mišljenja i pjevanja, već i za samoga autora, njegovo
samorazumijevanje i razumijevanje neuralgičnih točaka modernističkog obrata. A to su točke
koje su s filozofijom egzistencije i onom materijalističkom (Kierkegaard, Marx, Nietzsche,
Heidegger) posve preusmjerili dominantne načine filozofskoga mišljenja, ali i cijeloga
europskog kulturnog miljea u drugoj polovici 19. i u 20. stoljeću. Tu su, nadalje, i izrazito
eruditske, ali i refleksivno prodorne analize Nietzscheova dubinskog utjecaja na, uz Matoša i
Krležu, središnju osobnost hrvatske književnosti prve polovice prošloga stoljeća – Tina
Ujevića, usto Lučićevo golemo i detaljno poznavanje biografskih, filozofskih, poetskih i
„lirozofskih“ Ujevićevih veza s Nietzscheom u smislu oslobaĎanja od svih oslonaca zapadne
tradicije, „prevrednovanja svih vrijednosti“ i, nakon rušenja svih idola, nastojanja da poezija
postane svojevrsno „pjanstvo“ duha. Upravo u Ujeviću, čijoj povezanosti s Nietzscheom
posvećuje nekoliko najvažnijih eseja u knjizi, autor pokazuje da je on nietzscheanski „sumrak
bogova“ u hrvatskoj književnosti izveo radikalnije i od samoga Krleže te da je oslanjanjem na
čistu osloboĎenost, neizvjesnost i rastvorenost duhovnoga svijeta izveo najtemeljitiju
duhovnu pustolovinu hrvatske poezije pa i cijele književnosti. Time Lučićevi eseji postaju
fundamentalni i za odnos općeeuropskih i domaćih duhovnih iznašašća, odnos filozofije i
poezije, odnosno pjevanja i mišljenja u heideggerovskome smislu. To je autor, primjerice,
pregnantno izrazio u sljedećem zaključku: „Stoga ovaj pokušaj (esej!, op. D.Š.), mimo
spomenutih primisli, zapravo smjera na neku moguću novu, drugačiju od tradicionalne
putanje mišljenja i/ili pjevanja, a koja bi se moguće mogla nazrijeti iz povremenih, ipak
fragmentarnih, ali poticajnih doticaja Nietzscheove i Ujevićeve stvari mišljenja/pjevanja, ako
takva 'stvar' u njihovu slučaju uopće postoji“. Takva (moguća, nova) putanja mišljenja u
daljnjim se esejima prati i u Kierkegaardovom teističkom kontrapunktu i patnji kao
vreminitom organonu božanskog, ali i korespondencijama s Nietzscheom, Heideggerovim
upozoravanjem na „zaborav bitka“ zapadne filozofije te mišljenjem otvorenosti samoga bitka,
to jest njegove sebeskrivajuće neskrivenosti kao povijesnosti tubitka, sve do kontrapunkta
Lučićeva „Učitelja“ Sutlića i Marxa, uz dodatak njihova odnosa prema Moraviji, te, napokon,
do nihilizma i smrti koji na neki način tek omogućavaju mišljenje i pjevanje o životu i punini
aktualiteta kod Ujevića (napis „Sumrak poezije“), Jankélévitcha i Celana. Dragutin Lučić
Luce iznimnom filozofijskom upućenošću, fascinantnom erudicijom iz raznovrsnih područja
misaonosti i biografizama, lucidnom misaonom kombinatorikom, izrazitim osobnim viĎenjem
osobnosti i tematika kojima se bavi te citatnim, palimpsestnim, filozofijskim, ali i literarnofigurativnim
diskursom, sedmerim poetsko-filozofijskim esejima i studijama u knjizi „Niti –
Niti“ daje subjektivnu, no istodobno duboko fundiranu sliku nekih od najutjecajnijih
zapadnih filozofijskih i poetskih iznašašća tijekom 19. i 20. stoljeća, čije su „duge sjene“
posve aktualne i dan-danas. Zbog takve refleksivne obuhvatnosti i esejističke sugestivnosti
Prosudbeno povjerenstvo izdvojilo je upravo tu knjigu za pobjednicu, a njezina autora za
laureata Nagrade „Zvane Črnja“.
U ime Prosudbenog povjerenstva
dr. sc. Davor Šalat
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
__large.jpg "OPL")
popis članova