Društvo hrvatskih književnika Ogranci DHK Intervju s dopredsjednikom DHK Borisom Domagojem Biletićem
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.15Lis
Intervju s dopredsjednikom DHK Borisom Domagojem Biletićem
Razgovor naše članice Vanese Begić s dopredsjednikom DHK Borisom Domagojem Biletićem o Pulskim danima eseja u doba korone i o funkciji u Društvu.
Izdvajamo dio posvećen DHK:
· Nedavno ste postali dopredsjednik Društva hrvatskih književnika. Koji su Vaši planovi i projekti s tim u vezi?
Koncem 1980-ih kao vrlo mlad pisac postao sam članom DHK, što je tada bila iznimna čast, a predsjednici su mi i nam otad bili, među ostalima, Nedjeljko Fabrio, Ante Stamać, Slavko Mihalić, Stjepan Čuić i druga važna imena. Bio sam otad članom raznih sastava Uprave DHK, prije ovoga mandata već ranije i dopredsjednik Društva. Dao sam se opet kandidirati smatrajući da treba pripomoći i radu središnjice i njenoj komunikaciji s ograncima. Naš je Istarski ogranak zacijelo najaktivniji izvan Zagreba, a u ponečemu, kažu, čak prednjačimo. DHK je ove godine navršilo 120 godina, među najstarijim je strukovnim udrugama pisaca u Europi, no tu važnu obljetnicu dosad nismo obilježili jer nam je u potresu teško oštećeno sjedište, koje smo proteklih mjeseci ipak uspjeli obnoviti, bar do te razine da se u njemu mogu nastaviti odvijati glavni sadržaji i programske zadaće. Moji planovi i projekti su istovjetni i u skladu s onima Upravnoga odbora na čelu s novim predsjednikom Zlatkom Krilićem. Svakom je predsjedniku Društva lakše djelovati i provoditi svoje ideje te ostvariti predizborna obećanja ima li potporu Upravnoga odbora kao cjeline ili bar većine njegovih članova. Vjerujem da mu sadašnji sastav Uprave u tomu može pripomoći. Slažem se s kolegom Krilićem napose u tome da danas i ovdje politizacija strukovnih udruga, pa tako i onih književničkih, nema nikakva smisla, dapače, depolitizacija je conditio sine qua non! Danas nam nije potrebno djelovati izvan područja kulture i umjetnosti. DHK ima bogatu i časnu povijest, dakle i u doba prohujalih diktatura prošloga stoljeća i pogotovo u vrijeme demokratskih promjena 1990-ih. Ono ima vrlo razgranatu programsku djelatnost, od manifestativne do nakladničke. Premda je formalno udruga, DHK je jedna od stožernih institucija hrvatske kulture, i tijekom povijesti i danas, poput Matice hrvatske ili HAZU-a. Treba poznavati njegov unutarnji ustroj, probleme i potencijale, što vidim da novoizabrani predsjednik već dobro razumije, a djelovanje nam se mora temeljiti na glavnim načelima osnivača i velikih prethodnika – prije svega na promicanju hrvatske književnosti, jezika i kulture, slobodi stvaralaštva, zaštiti prava i afirmaciji naših članova bez obzira na generacijsku, estetsku, svjetonazornu, nacionalnu i dr. pripadnost, na zaštiti njihova standarda, poglavito autorskih prava, honorara pisaca, osobito pak valja podupirati pisce samostalne umjetnike, surađivati sa srodnim društvima itd. Posebno treba poraditi na boljoj i jačoj medijskoj prisutnosti i „vidljivosti“ Društva te time i percepciji zainteresirane javnosti o njemu. Jer u svemu najprije treba početi od sebe. Možda je vrijeme ovakvih i sličnih udruga na zalasku, možda je već i prošlo, no osobno vidim još dosta prostora i potencijala za DHK, naročito u nemalom broju njegovih mladih i mlađih članova. Ti mladi, nažalost, na nedavnoj Izbornoj skupštini ipak još nisu dovoljno prepoznati u većine članstva koje je biralo i izabralo. No, koliko je do moje neznatnosti, a da ne budem neskroman, reći ću nakraju kako se nadam da će mi biti omogućeno maksimalno doprinijeti ostvarenju navedenih zadaća i sadržaja. Bez obzira na privatne obveze, koje svi imamo, angažman u kontekstu književne Istre te u radu pulsko-istarskoga Ogranka, koji je ove godine „navršio“ punih 30 godina, i dalje ću biti na raspolaganju takvome Društvu hrvatskih književnika.
(Izvor: “Glas Istre”, Pula, 13. listopada 2020.)
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova