Istarski ogranak DHK objavio je novu knjigu – iznimnu i prvi put cjelovito na hrvatskome: “PULJSKO PREDAVANJE" KARLA KRAUSA iz 1913. u prijevodu s njemačkoga i s esejističkim komentarom Milana Soklića.
Sadržaj:
Milan Soklić: Večer Karla Krausa u habsburškoj Puli 1913. godine
KARL KRAUS: „PULJSKO PREDAVANJE“
Imensko kazalo
Bilješka o piscu
Bilješka o prevoditelju
Zusammenfassung – Riassunto – Summary
______
Godina: 2020.
Opseg: 60 str.
Uvez: mekani, lijepljeno
Format: 16 x 22 cm
Cijena: 75 kn / 10 €
ISBN 978-953-6858-93-4
„Nietzsche nas je učio kakav čovjek treba biti, Karl Kraus nam pokazuje kakav ne treba biti. Nietzsche je opisao nadčovjeka, Karl Kraus opisuje podčovjeka (prema vlastitim riječima). Cilj im je zajednički: uzgoj jakoga roda. Razlika u njihovim učenjima sastoji se u tome što je Nietzsche htio povesti čovjeka u visine u koje se nikad nije bio u stanju uspeti, dok god mu se zemaljski prah lijepi za stopala. Karl Kraus upozorava nas na sve oštre rubove i prljave lokve na koje nailazimo u svakodnevici. Pa, budući da čovjek mnogo bolje napreduje izbjegavajući male zapreke umjesto da zatvorenih očiju stremi nekome nedostižnu cilju, Karl Kraus iz dana u dan stječe sve više sljedbenika. Povjerenje svojih sljedbenika osobito stječe time što mu je već u prvome stvaralačkom razdoblju došlo do svijesti to da je svaka slava za vremena i upravo zbog toga bezvrijedna. I baš zato što se odriče svake slave, sve se njegovo stremljenje usredotočilo na istinu i čestitost. Tko sebi, kao Karl Kraus, nekažnjeno dopušta da tako oštro i bezobzirno bičuje poroke modernih pisaca i farizeja, mora sâm biti bez mane poput sveca. To i njegov izvanredan duh, udružen sa znanjem kojim naprosto nadilazi ljudske pojmove, čine moćne čimbenike koji mu dodjeljuju moralnu snagu da poput svjetionika okružena hukom oluje novome naraštaju, koji teži visinama, pokazuje pravi put kroz divlje valove života.“
Polaer Tagblatt, 11. XI. 1913.
„Krausovi su stavovi u to vrijeme, kao i stavovi većine intelektualaca s njemačkoga jezičnog područja, obilježeni Nietzscheovim načinom koliko i njegovim stavovima. Stoga i u Krausa, s jedne strane, prepoznajemo tipičnu mješavinu elitizma i političkoga konzervativizma, a s druge radikalnu kritiku kršćanskoga morala i na njemu izgrađene kulture kojima je Nietzsche obilježio kraj devetnaestoga i početak dvadesetoga stoljeća. Tipično je Nietzscheov i motiv prijezira prema 'kramarima', odnosno novim, na industriji i trgovini izraslim bogatašima i općenito prema svakome obliku života koji je određen potrebom stjecanja materijalnih dobara. Neobično danas zvuči Krausovo omalovažavanje svih koji pišu za novac, a to su prije svega novinari.“
Milan Soklić, prevoditelj i pisac uvodnoga ogleda
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje