Tko je profesorica Ivezić?
Intelektualka kojoj, unatoč odlukama službenih tijela Grada Pule, kao i mnogima drugim zaslužnim hrvatskim ljudima, uvijek isti krugovi iste sredine stalno odgađaju postavljanje spomen-obilježja ili imenovanje kojega gradskog prostora njezinim imenom?
IO DHK objavio je 2012. godine njezinu memoarsku knjigu “Odbljesci pamćenja”. U “Istarskoj encikopediji” Leksikografskoga zavoda “Miroslav Krleža” (2005.) i u “Istrapediji” piše:
IVEZIĆ, LJUBICA, gimnazijska i sveučilišna profesorica, kulturna djelatnica i znanstvenica (Sisak, 17. II. 1915. – Pula, 29. XII. 1995.). U Zagrebu završila I. žensku realnu gimnaziju te 1938. diplomirala književnost na Filozofskom fakultetu. Kao umirovljenica obranila je 1980. doktorsku disertaciju "Otkrivanje i njegovanje kreativnosti učenika u nastavi materinskog jezika i slobodnim aktivnostima". Bila je aktivna u ljevičarskim krugovima. Radila je kao srednjoškolska profesorica u Subotici i u Hrvatskoj Kostajnici. Potkraj II. svjetskog rata nakratko je uhićuju ustaše. Nakon rata bila je profesorica u Osijeku te 1947–48. ravnateljica gospićke gimnazije. S radom u gimnaziji u Puli započela je 1951/52. Postala je 1964. vanjskim predavačem na pulskoj Pedagoškoj akademiji, a 1965/66. sasvim prelazi na Akademiju, potonji Pedagoški fakultet, gdje je do umirovljenja 1978. predavala jugoslavenske književnosti i metodiku hrvatskoga jezika, radijsku, televizijsku i filmsku kulturu, organizaciju slobodnoga vremena te scenski izraz i lutkarstvo, a potom dječju književnost do 1980. Vodila je književnu sekciju pulskih gimnazijalaca "Istarski borac" od utemeljenja 1953., otkad datiraju i istoimeni časopis (→ Istarski borac) te književni klub, i bila im mentorom sve do njihove zabrane 1980. Zaslužna je za razvoj i afirmaciju mnogih vodećih istarskih pisaca i intelektualaca, posebice je poticala pjesnike čakavskoga izraza. Oglede, studije i kritike pod prezimenima Ivezić i Filipić-Ivezić objavljivala je u časopisima "Istarski mozaik" (gdje je bila i članicom uredništva) i "Istra". Zapamćena je kao simbol stradalništva i otpora političko-novinarskom i velikosrpskom šikaniranju u Istri nakon 1971.