DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.18Tra
Zbornik “Književna riječ 3”
U sklopu svoje tradicionalne manifestacije Slavonsko-baranjsko-sriemski hrvatski književni dani Slavonsko-baranjsko-srijemski ogranak Društva hrvatskih književnika bijenalno objavljuje zbornik u kojem nove radove objavljuju književnici iz istočne Hrvatske i hrvatskih književnici rubnih područja (Vojvodine, bosanske Posavine, južne Mađarske) i pozvani književnici iz neke druge hrvatske regije (u ovom izdanju to je uspješna Stihovnica Siska i njeni autori). Zbornik s puno truda i znanja priređuje pjesnik, prozaik, kritičar i znanstvenik Franjo Nagulov. U prošlogodišnjem izdanju zastupljeni ovi autori različitih naraštaja, a valja istaknuti iznimno veliki broj uvrštenih književnika i književnica mlađe generacije, koji pokazuju svu vitalnost istočnohrvatske književne scene, ali izvangraničnih književnih „rubova“.
KNJIŽEVNA RIJEČ 3 – ZBORNIK KNJIŽEVNIH I STRUČNIH RADOVA SLAVONSKO-BARANJSKO-SRIJEMSKIH AUTORA (I ŠIRE!), DHK Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek, studeni 2019.
U Zborniku su zastupljeni ovi autori i autorice: Blaženka Brlošić, Josip Cvenić, Paula Ćaćić, Denis Ćosić, Mirko Ćurić, Tihomir Dunđerović, Franjo Džakula Andrej Đeraj, Dražen Brandić, Josipa Gogić, Martin Grgurovac, Robert Hajszan, Jasna Horvat, , Davor Ivankovac, Mateja Jurčević, Vlasta Markasović, Viktorija Matešić, Ružica Martinović-Vlahović, Hrvoje Miletić, Anamarija Mutić, Franjo Nagulov, Mato Nedić, Nevenka Nedić, Milorad Nikčević, Marinko Plazibat, Marijana Radmilović, Adam Rajzl, Rade Relković, Goran Rem, Livija Reškovac, Helena Sablić Tomić, Zvonimir Stjepanović, Đurđica Stuhlreiter, Stjepan Tomaš, Maja Urban, Ivan Zrinušić, Tomislav Žigmanov, Sanja Domenuš, Siniša Matasović, Ana-Marija Borić, Ines Kosturin i Salih Kulović.
U Pogovoru, prireditelj Franjo Nagulov, objašnjava koncepciju Zbornika i kratko se osvrće na objavljene tekstove:
Književna riječ, treći put! Pred nama je još jedan zbornik slavonsko-baranjsko-srijemskoga ogranka Društva hrvatskih književnika nepretenciozno naslovljen Književna riječ čime je potvrđena, sada možemo i tako reći, tradicija začeta 2015. godine kada je objavljen prvi zbornik dane prirode spomenutoga ogranka, barem u novije vrijeme. Zbornik čija je svrha, prije svega, ukazati na aktualnu produkciju autora slavonsko-baranjsko-srijemskoga prostora, neovisno o tomu jesu li zastupljenici članovima Društva ili ne te tako potvrditi bogatstvo književne, ali i književnoteorijske proizvodnje čega, iskustva potvrđuju, na danomu prostoru nikada nije manjkalo. I dok je pothvat iz 2015. godine koncepcijski, a zbog svojega pionirskog predznaka, bio nedovoljne jasnoće, već je dvije godine poslije učinjen značajan organizacijski iskorak što je rezultiralo osobito vrijednim izdanjem, ujedno i obvezom da na tomu ne stanemo te da idućem projektu priđemo još ambicioznije. 2017., drugim, dakle, zbornikom, započeli smo i praksu tzv. gostujućega bloka koja je ovim izdanjem potvrđena, a kako bi čitatelji zbornika bili upoznati s nastojanjima kolegica i kolega iz drugih dijelova zemlje (u budućnosti će i ta priča, nadam se, biti proširena). Koncepcijski je, dakle, zbornik ustrojen u četiri bloka – uz spomenuti gostujući blok tu su cjeline poezije, zatim proze i drame te u konačnici esejistike i stručnih radova. Zastupljeno je ukupno četrdeset i troje autorica i autora. Blok poezije otvara vinkovački pjesnik Dražen Brandić izborom iz svojega novog ukoričenja kojim je podvukao društveno-mrežno potvrđenu stvaralačku tranziciju iz rubnoga semantičkog konkretizma u jasni neotradicionalizam povremene dosjetkovnosti. Blaženka Brlošić, prva u nizu Goranovki zastupljenih u zborniku, svojim prilogom potvrđuje punokrvnu svijest o jeziku, ali i znanu joj intermedijalnu osjetljivost prezentiranu nagrađenim prvijencem. Filmičnost njezina pjesništva sada poprima i ponešto neobaroknoga baršuna. Laureatkinja, pak, Pjesničkih susreta u Drenovcima, Paula Ćaćić, novim je komadima decentne pričljivosti iskazala interes za kategoriju tjelesnosti približivši se, makar nesvjesno, neprijeporno briljantnom stvaralaštvu Marijane Radmilović čijim je prvijencem otpočeo bibliotečni niz mladih autora nagrađenih na spomenutim Susretima. Požežanin Denis Ćosić, dobitnik spomenute nagrade na Pjesničkim susretima u Drenovcima te nagrade Goran za mlade pjesnike, nakon eksprerimentalnije uvodne dionice čini zaokret k bitno narativnijem izričaju kvalitativno razvidne potentnosti. Konceptualizam Tihomira Dunđerovića sasvim je sigurno dobro poznat svim, uvjetno rečeno, ozbiljnijim poznavateljima ovdašnje suvremene pjesničke proizvodnje. Njemu je nasuprot postojani neotradicionalist Franjo Džakula da bi niz bio nastavljen posljed- 348 njim iz plejade mladih autora nagrađenih u Drenovcima, Andrejom Đerajem, još jednim požeškim đakom koji utoliko potvrđuje kako se u tom gradu, slobodno je reći, događa poezija – nimalo slučajno, dakako, već kao potvrda iznimno kvalitetnoga rada u tamošnjoj gimnaziji, školi koja je očito i prije posljednjega reformskog zahvata bila za život. Nagrađivana Josipa Gogić čitatelje je počastila svojim stilski ogoljenim, minimalističkim proizvodima. Osječka je sveučilišna profesorica Jasna Horvat, pak, lucidnim intermedijalnim gestom odala počast kako rijeci Dravi tako i Juliju Kniferu. Vinkovačka Goranovka Mateja Jurčević, netom nakon otisnuća novoga pjesničkog rukopisa, i ovdje potvrđuje pomno njegovani literarni talent. Vlasta Markasović, autorica jakih dijalektalnih zapisa, ovdje ukazuje na svoju osobite pažnje vrijednu stvaralačku širinu, posebice na pjesmoproznom planu. Požežanka Viktorija Matešić, autorica koja je s Anom Delimar te neimenovanom, kako stoji, Gošćom realizirala konceptualni rukopis nagrađen na Pjesničkim susretima u Drenovcima, u međuvremenu potvrđuje postupni zaokret prema ponešto narativnijem iskazu koji će, za nadati se, rezultirati kakvim cjelovitim rukopisom. U odnosu na Požežanku Viktoriju Požežanka Anamarija Mutić, pak, nastavlja tragom progresivne konceptualne osjetljivosti između redaka čitljive detabuizirajuće intencionalnosti. Franjo Nagulov potvrđuje društveni angažman u svom najnovijem stvaralaštvu. Vrbanjski Osječanin Marinko Plazibat razvidnom redukcijom mikrostilističkoga materijala ostvaruje kvalitativno bravurozne komade. Rade Relković, pak, autor je čiji građanski identitet nije poznat, a koji je uzburkao javnost samizdatskim pothvatom naslovljenim Šesto stoljeće hrvatske književnosti, zbirkom, naime, koja je povezivana s Ivankovcem, Nagulovom, pa i Matejom Jurčević, a kakvu, prema riječima Romea Mihaljevića, zaslužuje svaki grad. Sveučilišni profesor Goran Rem uspješno nastavlja svoju pjesmoproznu sagu napose sintaktičke prepoznatljivosti. Zastupljeno je i neotradicionalističko pismo stvaralački iznimno aktivnoga Zvonimira Stjepanovića. Blok poezije zatvaraju izdanica stvarnosne poezije Maja Urban te filozofična Livija Reškovac. Prozno-dramski blok otvara uvijek sjajni Josip Cvenić. Na tragu je magičnoga realizma i ovdje zastupljenim prilogom diskretni borgesovac Mirko Ćurić. Treći zbornik danoga nadnaslova donosi i fragment trećega u nizu rukopisa Martina Grgurovca o Trbušancima i ljudima koji su živjeli na prostoru današnjega vinkovačkog vikend-naselja. Autor barem dviju antologijskih zbirki pjesama, Davor Ivankovac, započeo je s iznimno ambicioznim romansijerskim projektom. Ružica Martinović-Vlahović i ovaj put stavlja na raspolaganje svoje patinasto pismo melankoličnih natruha te stilske uzornosti. Nevenka Nedić, književnica iz Bošnjaka koja djeluje i pod pseudonimom Gloria La Marr, svojom nam kratkom 349 pričom upućuje dragocjeni kozmopolitski tipkomah. Spomenuta pjesnička bardica Marijana Radmilović podjednako oduševljava i kratkom pričom. Literarizirane historiografske fragmente i ovaj nam put prilaže Adam Rajzl. Crtice sveučilišne profesorice Helene Sablić Tomić plijene zapanjujućom poetičnošću. Odnos čovjeka i psa promišljeno razmatra iznimna prozaistica Đurđica Stuhlreiter. Antologijski autor Stjepan Tomaš potvrđuje stvaralačku izvrsnost i na planu drame. Ivan Zrinušić, pak, sada je već dobro poznatim kratkopričaškim imenom prepoznatljiva stila. Blok zatvara svojim takoreći krležijanskim iskazom vjerni čuvar hrvatskoga nacionalnog identiteta u Vojvodini Tomislav Žigmanov. Blok eseja i stručnih radova, prikaza i pregleda otvara sveučilišni profesor Robert Hajszan, baštinik gradišćanskoga kulturološkog kruga, radom o mađarskim posuđenicama u hrvatskom jeziku. Hrvoje Miletić analizira književno stvaralaštvo te povijest školstva Đakova i okolice do današnjih dana. Mato Nedić nudi uvid u bosansku zbilju kroz prizmu djela znamenitoga fra Martina Nedića. Prilog cijenjenoga akademika Milorada Nikčevića, pak, tiče se kulturnoga djelovanja don Srećka Vulovića u kontekstu bokotorskoga kulturološkog kruga, ali i jakih poveznica crnogorske te hrvatske kulture. Gostujući blok naslovljen Stihovnica Siska, uz uvodnu napomenu kolege Siniše Matasovića, nudi mogućnost čitateljskoga upoznavanja s iznimno bogatom sisačkom književnom scenom, pjesničkom napose. Uz spomenutu je tribinu, valja naglasiti, aktivna i tribina Zalogaj poezije. Uz Kvirinove susrete, ali i natječaj Tea Benčić Rimay za najbolji neobjavljeni rukopis pjesama u prozi, dana agilnost neminovno rezultira pojavom iznimnih autorskih imena. Dovoljno je spomenuti autorice kao što su Monika Herceg i Marija Dejanović, ponajvažnije reprezentantice najnovijega naraštaja hrvatskog pjesništva. Stihovnicu zbornički zastupaju Ana-Marija Brodić, Sanja Domenuš, Ines Kosturin i Salih Kulović. Valja napomenuti nevjerojatan organizacijski učinak Siniše Matasovića koji je rezultirao, uz ostalo, i realizacijom antologije Hrvatski pjesnički huligani objavljene u Ukrajini. Jedan od reprezentanata iste, Žarko Jovanovski, u Ukrajini je pritom dosegao status, makar posve nespretno zvučalo, književne zvijezde. Sisački primjer, unutar njihovim unutarnjim nemirima koje ovdje nije komentirati, zoran je primjer kako prostorna izmještenost nije niti smije biti alibi za neorganiziranost te stihijsko kulturno djelovanje. Ono, naime, nalaže kontinuiranu borbu svih dionika istoga. Toga je bio svjestan i ove godine, nažalost, preminuli sveučilišni profesor u miru, Stanislav Marijanović, nezaobilazno ime ne samo književnih i književnoznanstvenih, već i šire kulturnih, pa i civilizacijski progresivnih nastojanja. Angažman je profesora Marijanovića malo koga ostavio ravnodušnim. I u ratnim i u mirnodopskim vremenima Profesor je svojom intelektualnom zavodljivošću te neprijepornom moralnom postojanošću bio svjetionikom kraja koji je, uslijed brojnih degradirajućih procesa, utonuo u kulturološku tamu iz koje se izvući možemo jedino slijedeći njegov primjer. Ovogodišnji zbornik nema poseban posvetnički blok iz jednostavnoga razloga – jasno je, naime, da bi isti bio posvećen ovom velikanu ne samo slavonsko-baranjsko-srijemske kulture. S obzirom, međutim, na širinu Profesorova djelovanja, slobodni smo zaključiti, takav bi blok nužno previdio brojne aspekte Marijanovićevih postignuća. Utoliko ova pogovorna opaska – kao iskazana potreba, nadasve, za simpozijem ili, pak, pokretanjem manifestacije koja bi nosila Profesorovo ime te koja bi objedinjavala i one znanstvene i one književne napore za koje je Profesor čitavoga vijeka tako nesebično skrbio. Ogranak je slavonsko-baranjsko-srijemski najstarijim i najvećim ogrankom Društva hrvatskih književnika te je za očekivati da će isti smoći snage pravovaljano se odužiti tom tako velikom i svima dragom čovjeku čiju intelektualnu stamenost nikada neće biti moguće u potpunosti nadomjestiti.
Zbornik u elektronskom obliku dostupan je pod "Dokumenti za download".
Dokumenti za download
Dodano: 18. 04. 2020.
popis članova