DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.19Lis
Marini Šur Puhlovski Nagrada Zvane Črnja
Nagrada je dodijeljena 16. listopada na 13. Pulskim danima eseja u Klubu hrvatskih književnika, sjedištu Istarskoga ogranka DHK.
Odluka Prosudbenog povjerenstva za dodjelu Nagrade Zvane Črnja za 2015.
Prosudbeno povjerenstvo u sastavu prof. dr. sc. Valnea Delbianco, akademik Goran Filipi i dr. sc. Ivica Matičević (predsjednik) većinom je glasova odlučilo da se Nagrada Zvane Črnja za najbolju hrvatsku knjigu eseja za 2015. dodijeli knjizi Književnost me iznevjerila. Eseji s margine Marine Šur Puhlovski (Alfa, Zagreb 2015). U uži izbor za Nagradu ušle su sljedeće knjige: Zrcalni ogledi Davora Šalata (Alfa, Zagreb 2015), Ka totalnom teatru Nikole Đuretića (Naklada Đuretić, Zagreb 2015), Strateg Lane Derkač (Disput, Zagreb 2105), O busenu trave pod stopalom Tomislava Pavelića (UPI-2M, Zagreb 2015), Demonsko-magijski elementi u djelu Tina Ujevića Ivana Grljušića (vlas. nakl., Poljica 2015) i Književnost me iznevjerila Marine Šur Puhlovski (Alfa, Zagreb 2015).
O B R A Z L O Ž E NJ E
Četiri su eseja predmetne knjige dijelovi nadređene esejističke cjeline koja pokušava odgonetnuti sudbinu književnosti i umjetnosti u vremenu u kojem živimo. Ova knjiga, zapravo jedinstveni, integralni esej nastoji opisati zašto je, prema mišljenju autorice, književna umjetnost pala tako nisko na ljestvici kulturnih i općeljudskih vrijednosti da niti oni koji su u nju vjerovali bez ostatka i kojima je ona presudni životni izbor nisu i uporno ne mogu zatomiti vlastito razočarenje i osjećaj tuge zbog stanja u kojem se ona nalazi u posljednjih pola stoljeća. Od duhovne potrage kojima je bila obilježena njezina narav do otprilike polovice prošlog stoljeća, s prepoznatljivom potentnom romanesknom jezgrom u 19. stoljeću, književnost je u kontekstu izmijenjenih društvenih odnosa i prevlasti tehnološkog napretka i globalizacijskih procesa postala tek blijeda slika negdašnje umjetničke moći, duhovna igra i postmodernistička igračka, upravo lakrdijanje i kič u rukama netalentiranih protagonista, surogatnih umjetnika proizašlih iz modernih literarnih workshopova i novinarskih redakcija. U tome su im zdušno, kao nuspojava prodirućeg doba bjesomučne znanstvene analize i naglašenog marketinga i sveopće trgovine idejama i žanrovima, pomagali književni kritičari i teoretičari. Od pisaca-mudraca koji su znali postaviti i promisliti temeljna pitanja čovjekova života i njegova zemaljskog poslanja – sve ono što sada zovemo tradicijom ili klasičnim dostignućima svjetske književnosti – do planetarnog carstva tzv. hibridne književnosti kao ukalupljene zabave za laku i dobru zaradu. Književnost je zato iznevjerila, smatra autorica, jer nije uspjela u svojoj zadaći, a ona je u bitnome obilježena gonetanjem metafizičkih pitanja i smisla ljudskog postojanja, nije uspjela jer je njezina težnja napukla s dolaskom moderne književnosti i gubitkom jedinstva stvaraoca i jezika, a sasvim se slomila s pojavom opakih, destruirajućih jahača postmoderne. Anything goes ubitačna je formula koja ne poznaje granice i koja negdašnjeg cjelovitog čovjeka zapadne kulture atomizira, unizuje i prevrednuje do objekta mehaničke procedure igre i automata, formula konačnog izgaranja književne umjetnosti u nepovrat i ništavilo. Istinskim zaljubljenicima u duhovnu potragu i svima onima koji još, nakon svega, vjeruju u moć umjetničke riječi, ostaje danas tek marginalna pozicija, trpljenje nestanka jednog velikog duhovnog razdoblja i eventualna utjeha da će se možda ipak jednom pronaći uporište nove duhovne zbilje.
Na svome je literarno-opisnom putu u ovoj knjizi autorica pokazala sve one sposobnosti koje bi trebao imati vrstan esejist: iskrenost i odlučnost da se uhvati u koštac s bitnim pitanjima svoga vremena, jasnoću pogleda na predmet o kojem piše (aspekt sadržaja), jasnoću definiranja pojava koja su s tim u vezi (aspekt izražajnosti), arheologiju znanja o predmetu interesa te najviše od svega – originalnost pristupa naznačenoj temi. Jednostavnom frazom u opisu, ali s izraženim odlučnim karakterom u iznošenju vlastita mišljenja, pred nama je autorski rukopis koji u mnoštvu analitičkih detalja i primjera iz literarnog univerzuma ne gubi iz vida cjelinu i progresiju izvođenja spomenutih završnih postavki, bez obzira na činjenicu što su dijelovi knjige nastajali s višegodišnjim razmakom. Pripadnica tabora koji je u povijesnim smjenama paradigmi izgubio tlo pod nogama i kojeg u uznemirenoj umjetničkoj zbilji sidri još samo odanost umjetničkim idealima, autorica s margina pravovjerne književne poklonice tradicije, nesklona sasvim postmodernističkom ukusu, pogađa u samo središte problema, stvarajući zaokruženo djelo koje nas istodobno informira, kritizira i opominje, ali i poticajno obogaćuje naš spoznajni kapacitet.
U ime Prosudbenog povjerenstva
Ivica Matičević
popis članova