Nada Grubišić, istaknuta suvremena hrvatska pjesnikinja, rođena je u Puli 23. svibnja 1954. godine. Pohađala je pulsku Gimnaziju te diplomirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Pisala je poeziju, epove i poetsku prozu. Objavljivala u hrvatskim, slovenskim, makedonskim i američkim časopisima. Bila je članicom Društva hrvatskih književnika. Preminula je u Zagrebu 9. svibnja 2018.
Za života objavila je knjige: Apokaliptična avenija (1986.), Djevojčica iz porječja (2000., 2013.), Djevičanstvo ili The Moralizing Florist (2003.), Čitanje Dubrovnika (2007.), Metropola praznine (2007.), Akvarel: poetski roman bez interpunkcije (2010.), Bolesna ruža (2013.), Oralne teme (2013.), Putovanje u mjestu (2013.), Kadulja – u zaklonu s Nabokovom (2015.) i Tusculum (2016.).
U izdanju Istarskoga ogranka DHK-a, osim ove knjige, objavila je Metropolu praznine, Gibraltar (2019.), Magnesium Beach (2019.), Romeo u pustinji (2020.), Povijest nepostojećega grada (2021.), stihove u antologiji I ča i što i kaj te mnoge pjesme/cikluse u časopisu Nova Istra.
Izuzevši posmrtno objavljene zbirke Gibraltar, Magnesium Beach, Romeo u pustinji, Povijest nepostojećega grada te sada Erosova košuljica, u ostavštini su još ostali pjesnikinjini rukopisi: Bologna, Rendez-vous...
Godine 2020., na Odjelu za kroatistiku Filozofskoga fakultetu Sveučilišta u Zadru, student Vladimir Tomaš (član DHK) diplomirao je na preddiplomskome studiju hrvatskoga jezika i književnosti s temom Metaforika tijela i patnje u pjesničkome opusu Nade Grubišić.
Akademski i medijski „mejnstrimaši“, pripadnici starije i srednje generacije domaćih književnih kritičara, mahom zagrebocentrični, koji ujedno nameću trendove režirajući pojavu novih zvijezda/„zvijezda“ i zvjezdica pjesničkoga neba, uz poneki častan i dosljedan iznimak, ovu autoricu dosad nisu prepoznali, ne samo kao antologijsku pjesnikinju negoli ni kao pjesnikinju uopće. Zato ohrabruje zanimanje mladih budućih stručnjaka koji će, sada kad je njezin opsežan poetski opus dovršen, Nadu Grubišić valorizirati kako bi ona, za života vrlo skromna i povučena osoba, konačno dobila zasluženo mjesto u suvremenome hrvatskom pjesništvu. U to nema sumnje. (Ur.)