Iz tiska je izišla nova zbirka pjesma "Tempus fugit", istaknutog hrvatskog pjesnika Franje Džakule koji živi u Đakovu. Nakladnik knjige je Društvo hrvatskih književnika, a knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Franjo Džakula: Tempus fugit, pjesme, Društvo hrvatskih književnika Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek 2021, priredila Vlasta Markasović, 136 str.
Cijena: 119,00 kuna
O zbirci:
Najnovija zbirka pjesama Franje Džakule potvrđuje još jednom tematsko-motivsku raznolikost, formalnu raznolikost i refleksivnost, kao pjesnički otisak. Pogovor zbirci napisal je dr. sc. Vlasta Markasović, vrsna pozbavateljica Džakulina opusa, koja je uredila i njegovu prvu zbirku Razglednice iz 1998.. U pogovoru ističe:
„Džakula je i u ovoj zbirci odan klasičnom pjesništvu u kojemu se polazi od afektivne podloge i od percipiranja poetičkih slojeva te formalne raznolikosti od slobodnoga stiha do vezanoga u sonetu ili strofičnim pjesmama sastavljenima od katrena.
Naslov zbirke odabran je prema najdosljednijoj niti poveznici svih ili barem većine pjesama, a to je prolaznost ljudske egzistencije, njezina temporalnost. Vrijeme leti i briše za sobom tragove, koje pjesnik želi očuvati i zabilježiti. (…)Raznolikosti ove zbirke ne pridonosi samo izmjena vezanog i nevezanog stiha, već i multitematičnost. Džakulina poezija je prepoznatljiva neovisno o formi. On je tankoćutni autor koji je sposoban proniknuti iza naizgled običnoga i svakodnevnoga prizora ili događanja. Također, on je izrazito refleksivan pjesnik, ali ne pomoću pretjerane uporabe apstraktnoga vokabulara. Propitkivanja velikih tema bitka, vremena, ljudskosti, pravednosti, religioznosti, i suosjećanja odvija se preko izrazito metaforičnih slika. On na svojevrstan način propitkuje recipijentov društveni i moralni habitus, dira u najskrivenije zakutke spoznaje i potiče gnoseologiju metafizičke prirode bitka, razotkriva zablude i grijehe prema prirodi i u međuljudskim odnosima. Njegove pjesme imaju poentu koja je upućujuća uvijek na humanistički i ekološki način doživljavanja svijeta i čovjeka. Pjesnički tekstovi ove zbirke, čak i kada su kritički, ogorčeni ili pesimistički potiču na suosjećanje prema patnji, na zajedništvo i nenasilje. Njegov slabi subjekt razotkriva se ispovjednim tonom ne samo zbog vlastitoga olakšanja u tekstu, nego i da bi uvijek upozorio kako svijet učiniti boljim. Dijeljenje emocija s recipijentom vodi uvijek u tome pravcu. Iako su intonacije u ovoj zbirci nešto dublje i tamnije od onih u ranijima, razlog je jasan – upozoriti na sve što je lijepo, plemenito i uzvišeno, nasuprot prolaznosti, usamljenosti i smrti.
O Franji Džakuli:
Pjesnik Franjo Džakula je rođen je 27. studenoga 1946. u Pješivcu pokraj Stoca,. S roditeljima se seli 1948. u Strizivojnu, gdje završava prva četiri razreda osnovne škole, a ostala četiri razreda pohađa u susjednom Vrpolju. Pedagošku gimnaziju završava u Slavonskom Brodu. Na Pedagoškoj akademiji u Slavonskom Brodu diplomirao je ruski jezik. Kratko vrijeme radio je kao nastavnik u Lipovljanima, potom u Vladislavcima, a najveći dio radnoga vijeka proveo je u Osnovnoj školi »Ivan Goran Kovačić« u Đakovu – gradu u kojem i danas živi. Više godina radio je i u osnovnoj školi u Budrovcima kao knjižničar. Poeziju, kratke priče i prijevode s ruskog jezika počinje pisati šezdesetih godina prošlog stoljeća Počinje objavljivati nakon tridesetak godina književnog rada. Prve pjesme objavljuje u Godišnjaku Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima. U istom ogranku objavljuje 1998. i prvu knjigu poezije Razglednice, koju je uredila i predgovor joj napisala Vlasta Markasović. Od tada objavljuje, ponajviše poeziju, u različitim časopisima i zbornicima te u novinama za kulturu i umjetnost: Hrvatsko slovo, Vijenac, Školske novine, vinkovački Godišnjak, osječka Književna revija, Nova Istra, Republika, Klasje naših ravni, Revija Đakovačkih vezova… Brčanska revija »Riječ« objavila mu je više eseja, kratkih priča i pjesama prevedenih s ruskoga jezika. Pjesme su mu izašle i u zborniku Strizivojna te u zborniku kulturne manifestacije Stolačko kulturno proljeće. Zastupljen je u antologiji rodoljubnog pjesništva Mila si nam ti jedina, kao i u knjizi Hvaljen budi, Gospodine moj. Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu.
Objavljivao je i u zbornicima Urbani Šokci, Panonizam hrvatskog pjesništva i Književna riječ. Zbornik književnih radova slavonsko-baranjskih autora.
O njegovu stvaralaštvu pisali su Stanko Andrić, Sanja Jukić, Vlasta Markasović, Goran Rem, Jakov Sabljić, Josip Užarević, Božica Zoko i dr.
Član je Društva hrvatskih književnika.
Objavio je zbirke poezije: Razglednice, Vinkovci 1998; Baštinik drveta, Đakovo 2001; Pisma djeteta, Đakovo 2002; Pjesme o sjenama, Đakovo 2004; U srcu modrom od godina, Đakovo 2006; Zrna gorušice, Đakovo 2009; Zapisi o zelenim slikama, Đakovo 2010; Iz Vremeplova, Đakovo 2014., Gledanje privida, Đakovo 2017. te San o zelenom oku, izabrane pjesme, Zagreb 2018.
Objavio je zbirku pripovijedaka Život na ravnici, Đakovo 2016. te monografiju Povijest Osnovne škole »Ivan Goran Kovačić«, Đakovo 2010. U suautorstvu s Mirkom Ćurićem objavio je zbornike S dragih nam polja, Đakovo 2003. i Dragutin Tadijanović u Đakovu, Đakovo 2005.