DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.28Lis
Obrazloženje Nagrade „Zvane Črnja“ za 2024. godinu
Obrazloženje Nagrade „Zvane Črnja“ za 2024. Žarku Paiću
Povjerenstvo za dodjelu Nagrade „Zvane Črnja“ u sastavu prof. dr. sc. Vinko Brešić, prof. dr. sc. Ivan Bošković i Nada Galant, prof., donijelo je odluku da nagrada pripadne Žarku Paiću za Knjigu lutanja (Litteris, Zagreb, 2024.) uz obrazloženje:
U proslovu ovoj knjizi, koju bismo na prvi pogled mogli nazvati svojevrsnim presjekom društvene misli i dijagnozom društvenih kretanja i situacija, sociolog i filozof kulture Žarko Paić navodi da su „stari Grci stvorili polis i paideiu kao zajednicu prijateljstva kroz savez mudrosti, razboritosti i odlučnosti u obrani smisaonoga života“. Za razliku od otaca europske misli, „srednjovjekovni su učitelji izmislili pisanje iz potrebe za nadomjesnom prisutnošću Boga kao subjekta i stvaratelja“. Nazvavši lutanje stvaralačkim činom u kojem se ostvaruje „želja za sjedinjenjem življenja i stvaralačke vedrine jednokratne egzistencije“, suvremenici su, s pravom navodi autor, osuđeni na lutanje između svjetova kao „pisanja koje proizlazi iz bestemeljenosti, a ne iz divne eshatologije duha“, pa ni knjiga tekstova, naslovljena lutanjima, ne pretendira biti nikakva tzv. „autobiografija, već svjedočanstvo nužnog nastojanja da se zloduhu vremena suprotstavi pokušaj promišljanja svih njegovih bitnih i rubnih fenomena kao rupe u mreži koja nas omotava svojim neprobojnim čvorištima“. Višekratno se vraćajući navedenim riječima i implikacijama na koje potiču – a najširi su nazivnik interesnih polja samoga autora – pridavao sam im snagu svojevrsne ontološke metafore i ključa razumijevanja tema oko koje se plete mreža autorovih promišljanja pustoši koja oblikuje naš aktualni egzistencijalni pejzaž.
Paićeva su interesna polja podjednako književnih, filozofskih, kulturoloških, antropoloških i najširih egzistencijalističkih implikacija. Duboko obuzet sudbinom svijeta i čovjekovim mjestom u njezinim izazovima, autor osluškuje znakove vremena i glasno razmatra o njihovim utjecajima na naše živote i na opstanak cijele društvene zajednice. Pri tome se ne zadovoljava samo pukim konstatiranjem i nabrajanjem aktualnih izazovnosti, nego i pokušava ponuditi smislen odgovor na njih, svjestan da konačnog odgovora nema ako nije obvezujući snagom moralne odgovornosti pojedinca, pa i samoga ljudskog kolektiva.
Za izazove svojih razmatranja Paić je odabrao formulu pisama, razgovora i zapisa. Želio je time naglasiti da njegovo pisanje ne izvire iz kakvog filozofskog sustava ili dominirajućih ideja, već je rezultat (gotovo imperativne) potrebe za svjedočenjem o svijetu uhvaćenu u mrežu kriza kojima često nije u stanju otkriti razloge i način prevladavanja. U tim pismima, realiziranima prikladnim esejističkim diskursom i stilom, pomažu mu brojni, dostojni sugovornici, naši suvremenici, domaći i svjetski filozofi, sociolozi, kulturolozi, pjesnici i fenomenolozi, umjetnici, arhitekti i dr. Riječju, odreda vrsni intelektualci sličnih i bliskih životnih i duhovnih opredjeljenja i svjetonazora, koji su upisali duboke tragove u širokim kulturološkim praksama našeg vremena. Među njima su Boris Juranić, Boris Gunjević, Dražen Katunarić, Tonči Valentić, Laura Potrović, Andrej Nikolaidis, Adam Chmielewski, Dean Komel, Stefan Lorenz Sorgner, Nenad Obradović, Christian Barth, Luc Tuymans, Ivan Milenković, Iztok Osojnik, Deter Miersch, Primož Repar, Auri Schussler, Jean-Luc Nancy, Dimitrije Popović, Ugo Vlaisavljević, Filip David, Krešimir Purgar, Vinko Penezić i Krešimir Rogina, Teodora Artimon, Marijan Krivak, Zdravko Zima, Slavko Amulić, Alan Rosenberg, Nima Rezai i Amene Saghazadeh, Dalibor Martinis, Giorgio Agamben, Bernhard Waldenfels, Zlatko Kopljar, Delimir Rešicki, Goran Sunajko, Krešimir Petković, Marianna Boero, Marijo Kopić, Janko Rožič... Riječ je o piscima, umjetnicima i intelektualcima čiji duh ne miruje, koji ne dopuštaju ravnodušnost, intelektualnu i duhovnu lijenost niti pak da moralna propast postane mjera našega trajanja. Nazivajući ih prijateljima, kako bi i time naglasio osobnu i intelektualnu bliskost i srodnost, Paić im se obraća kako bi s njima razmijenio iskustva o teretu nemira zajedničke dramatične i uznemirujuće stvarnosti.
Sadržaju Paićevih pisama na svoj su način komplementarni i razgovori o aktualnim politikama identiteta, postglobalnom dobu, povijestima, glazbi, slikarstvu, filmu, dehumaniziranoj pustinji svijeta, mudrosti, pobuni, pisanju, izazovima mišljenja pred izazovima tehnosfere i dr. Na mnoga od njih, držim da ne pretjerujemo, Paićev odgovor nije samo dobrodošao poticaj na suočavanje i razmišljanje, već i sudbinski obvezujući.
Žarko Paić pripada rijetkim, pa utoliko i značajnim piscima i intelektualcima našeg vremena koji sudbinu našega svijeta drži svojom intelektualnom i moralnom odgovornošću. I prvorazrednom spisateljskom obvezom. Jedan je od onih koji ne bježi govoriti o njegovim izazovima niti traži pribježište u krupnim riječima i floskulama koje zamagljuju pravu sliku. I pravu istinu. U prvome licu, s uporištima u recentnim idejama društvene misli – filozofske i metafizičke, kulturološke, antroploške, egzistencijalističke i transhumanističke i dr. – Paić podastire relevantnu i obvezujuću dijagnozu društvenih ideja i misaonih procesa koji oblikuju našu stvarnost, žrtvujući nerijetko svojim partikularnim politikama i interesima sve, pa i slobodu kao conditio sine qua non svakog (mogućeg) opstanka ljudske vrste.
Paićeva Knjiga lutanja ponajmanje je lutanje bespućima suvremene misli i svijeta o kojemu progovara. Ona je ozbiljna, poticajna i obvezujuća knjiga, pisana diskursom u kojem je filozofska misaonost duboko prožela esejističko ruho, pa se čita sa zanimanjem i bez teškoća ili opterećenja. Na mjestima poput zrele intelektualističke proze, vrijedne i dostojne ove nagrade!
Za Povjerenstvo: prof. dr. sc. Ivan Bošković
popis članova