DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.06Lip
U Tovarniku započeli 7. Dani Antuna Gustava Matoša
U rodnom mjestu Antuna Gustava Matoša 7. lipnja 2023. započelo je obilježavanje 150. obljetnice njegovog rođenja u sklopu 7. Dana Antuna Gustava Matoša. Organizatori ove manifestacije su Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, Općina Tovarnik, Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo „Matoš“ – Plavna, Seoska i Hrvatska samouprava Kaćmara, Fondacija Antun Gustav Matoš, Beograd i Osnovna škola Antuna Gustava Matoša Tovarnik, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Županije vukovarsko-srijemske i Općine Tovarnik.
Program je započeo polaganjem vijenaca na bistu Antuna Gustava Matoša ispred škole Antuna Gustava Matoša u Tovarniku. U ime Društva hrvatskih književnika vijenac su položili članovi i čanice Goran Rem, Mirko Ćurić, Vlasta Markasović, Paula Rem, Stjepan Tomaš, Joso Živković, Zvonimir Stjepanović, Franjo Džakula i Josip Cvenić. Nakon minute šutnje za Antuna Gustava Matoša program je nastavljen u prostorijama Škole. Učenici i učenice, uz pomoć svojih nastavnica priredili su bogati i uspješan program koji je uključivao kazivanje Matoševih stihova pod nazivom „Matoš i ja“, projekciju dokumentarnog filma Matoš se vraća kući, predstavu Susret starih prijatelja u kojoj su se u Tovarniku susreli Tin Ujević, Slavko Kolar, Janko Polić kamovi i – Antun Gustav Matoš. Program su zaključili četvrtoškolci Josip i Ema koji su govorili pjesmu Gospa Marija.
Program je nastavljen u Vili Tovarnik, avodila ga je Biljana Pavlović, direktorica programa Plave vinkovačke televizije. Istaknula je kako su Dani Antuna Gustava Matoša imali svoju uvertiru u Kaćmaru, a u Tovarniku započinju središnja događanja Matoševih dana, koja će se održati još u Beogradu, Plavni i u Zagrebu, u mjestima važnima za biografiju Antuna Gustava Matoša i povijest njegove obitelji.
Pozdravne riječi na početku manifestacije uputili su Mirko Ćurić, predsjednik slavonsko-baranjsko-srijemskoga ogranka DHK, Teza Balázsicsné, iz Hrvatske samouprave Kaćmar. Endre pal, načelnik Općine Kaćmar, a hrvatski pjesnik Franjo Džakula, govorio je vlastitu progodnu pjesmu koju je spjevao u čast Matoševe obljetnice.
U ime župana Vukovarsko-srijemske županije Damira Dekanića, pozdravilaje će Anamaria Mišić, viša stručna suradnica za kulturu. U ime Općine Tovarnik skup je pozdravio načelnik Općine Anđelko Dobročinac, a nakon njega se obratio dugogodišnji sudionik manifestacije, danas ministar u Vladi republike Srbije, Tomislav Žigmanov.
Izaslanik ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, ravnatelj Državnog arhiva u Vukovaru Petar Elez otvorio je 7. Dane Antuna Gustava Matoša.
Nakon uvodnih riječi, prikazan je dokumentarni film: Od Kaćmara do Zagreba, koji je prema autobiografskim tekstovima Antuna Gustava Matoša, koje je odabrao Mirko Ćurić, snimio i režirao Mihael Kelbas, dok je život Matoševim rečenicama udahnuo dramski umjetnik Darko Milas.
Matoševe dane, od prvog izdanja prate knjige i zbornici u sklopu Knjižnice Matošev Milenij, koja je do sada urodila sa sedam izdanja. Ove godine su u sklopu Dana Antuna Gustava Matoša objavljene dvije knjige. Novo izdanje prve knjige Antuna Gustava Matoša: Iverje (Osijek/Subotica, Mostar 2023) te knjiga pjesama Antuna Gustava Matoša: Domovini iz tuđine (Subotica, 2023). Prva matoševa knjiga Iverje objavljen je 1899. u Mostaru, a uz pretisk Iverja priložena je studija dr. Antuna Lučića i dva autobiografska teksta Antuna Gustava Matoša.
O knjigama su govorili pokretač Knjižnice Matošev milenij, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Osijeku dr.sc. Goran Rem i urednica subotičkog izdanja Matoševih stihova Katarina Čeliković.
Prva nagrada za najbolju priču nadahnutu Matoševim životom i djelom Stjepanu Tomašu
U bogatom programu uslijedilo je proglašenje dobitnika nagrada za najbolju kratku priču nadahnutu životom ili djelima Antuna Gustava Matoša. Općina Tovarnik, Slavonsko-baranjsko-srijemski Ogranak Društva hrvatskih književnika i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica 31. listopada 2022. objavili pozivajući suvremene autore i autorice da napišu kratku priču nadahnutu životom ili djelima Antuna Gustava Matoša, uoči obilježavanja 150. obljetnice rođenja. Natječajem se htjelo ne samo odati počast jednom od najvećih hrvatskih književnika te uveličati ovogodišnje Dane Antuna Gustava Matoša, već i potaknuti autore i autorice na nova čitanja i promišljanja djela velikog umjetnika.
Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Josip Cvenić, predsjednik, Klara Dulić Ševčić i Paula Rem, članice; donijelo je odluku o najboljim pričama. Peto mjesto podijelili su: Bono Cvitkušić: Nema više m(M)ore; Maja Klarić: Na Bučini i Perica Vujić: Na putu. Četvrto mjesto osvojila je Emilija Kovač s pričom Penelopa lijepa.
Treće mjesto osvojila je hrvatska književnica Slavica Sarkotić s pričom Utjeha kose. Autorica nije s nama iz zdravstvenih razloga, a priznanje će joj biti uručeno 13. lipnja 2023. u Zagrebu. U ime Klare Dulić Ševčić obrazloženje je pročitala Katarina Čeliković:
Priča pod naslovom „Utjeha kose“ autorice Slavice Sarkotić na vlastitome je predlošku potvrdila tezu o osobitom trudu i inventivnosti izraza koji su potrebni kako bi se napisao tekst jednoga zahtjevnoga žanra, kao što je kratka priča.
U priču nas se uvodi gotovo in medias res, no ipak s vrlo kratkom i efektnom uvodnom obaviješću o onome što joj je prethodilo. Priča o Stjepanu koji je zadobio moždani udar i kao posljedicu stalni i nekontrolirani i neprimjereni smijeh, zadobija svoj dinamički motiv u pronalasku Matoševa putopisa „Oko Lobora“. Postupkom ironizacije Stjepan koji nikada ranije nije bio zainteresiran za čitanje postaje strastveni čitatelj Matoševih djela, te čak u jednom nespretnom eksperimentu pokušava se učiniti sličnim njemu. Ovaj ironični, gotovo fantastični moment uvodi Matoša u Stjepanov svijet. Točnije, spisateljica ih polako vodi do njihove točke susreta. U trenutku kada se Stjepanova i Matoševa životna priča i osobna povijest doista susretnu, nađu u istoj točki, nastupa jedan veliki obrt. Od smijeha do plača i od smijeha koji je plač do onoga plača koji traži utjehu, utjehu kose, ispričano je nekoliko života. Autorica je uspješno ovladala dramskom strukturom i napetošću u formi kratke priče, što je veliki razlog za čestitati joj. Ostajući pri jednostavnosti i svedenosti izraza, autorica Sarkotić nesporno dokazuje kako se ljepota i umjetnost ne trebaju plašiti jednostavnosti.
Drugo mjesto pripalo je hrvatskom književniku Tomislavu Žigmanovu za priču Martina svjetla svijeta. Obrazloženje je pročitala članica Povjerenstva Paula Rem:
Priča Tomislava Žigmanova "Martina svjetla svijeta" tematizira odnose između "starog" i "novog" svijeta – sela i grada, tradicije i modernosti, obiteljskih odnosa i otuđenosti, religije i društvenih mreža. Ovi pojmovi su naizgled u opoziciji, no na koncu se pokazuju usko isprepletenima.
Protagonistica priče je stara neobrazovana udovica Marta koja živi u selu Plavni. Radnja je smještena u sadašnjost, ali navodi se da je Marta u rodu s Antunom Gustavom Matošem. Njezin život u 2023. godini nalik je životu u Matoševo vrijeme: ona promatra prirodu, komunicira s komšijama, radi na bašči, kuha ručak i moli krunicu. Ne konzumira nikakve medijske sadržaje, čak ni novine ili televiziju, a kamoli društvene mreže: njezin je fokus na realnoj svakodnevici i interakciji, a ne fiktivnim sadržajima. Vjerna tradicionalnim vrijednostima, Marta se zaprepašćuje kad gostujući biskup koristi vrijeme predviđeno za propovijed kako bi reklamirao svoj Facebook profil. Umjesto da govori o općeljudskim vrijednostima, biskup pokušava nagovoriti župljane da ga prate i dijele njegove objave na društvenim mrežama. Čini se da u "novom svijetu" općeljudske vrijednosti više nemaju nikakvu važnost – sad je fokus na komercijalizmu. Umjesto da zagovara moralne vrijednosti, religijska institucija se ponaša kao korporacija koja reklamira svoje proizvode.
Drugi tematski fokus je problem masovnog iseljavanja iz malih sredina: sela poput Plavne doslovce izumiru. Dok se Marta prisjeća kako je u doba njezine mladosti selo bilo puno mladih ljudi, cjelokupna generacije njezinog sina i kćeri je iselila. Kolaps tradicionalnih institucijskih struktura također je vidljiv u interpersonalnim odnosima: obiteljski odnosi nisu topli i sentimentalni, već svedeni na ispunjavanje određenih obveza.
Interpersonalna otuđenost je velika tema. Marta nema gotovo nikakav kontakt sa svojom djecom, koja dolaze u posjet nekoliko puta godišnje iz obveze koju osjećaju, što sugerira disfunkcionalne komunikacijske odnose. Marta se prisjeća zabranjene ljubavi, veze i kasnije braka s Josipom: njihov odnos bio je iskren i topao, selo je bilo živ organizam pun mladih motiviranih ostati na selu. Josip je otišao u neke metafizičke sfere, a njihova djeca otišla su svojim putem. Marta ustanovljuje kako danas više nema iskrene komunikacije. Dok biskup govori kako je "bit čovjeka u komunikaciji", on doslovno odbija komunicirati sa svojim župljanima. Premda biskup to naziva "novim načinom komunikacije", Marta osjeća hladnoću i distanciranost: "Očekivala je nešto drugo. Bliže njoj i toplije. Ono što je čula je daleko od nje." Na koncu, Marta se ne zadržava u crkvi nego žuri kući kako guščji paprikaš ne bi zagorio. Na taj način, ona se buni protiv "novog svijeta", temeljenog na interpersonalnoj eksploataciji, kidanju tradicionalnih vrijednosti i redukciju institucijskih okvira na realizaciju određenih interesa.
Poveznica s Matošem uspostavljena je kroz selo Plavnu, gdje je rođen otac Antuna Gustava Matoša. Marta je prapraunuka Marte Matoš, bake Antuna Gustava Matoša. Žigmanov uvlači čitatelja uspostavljanjem kontrasta između "starog svijeta" temeljenog na općeljudskim vrijednostima i "novog svijeta" reduciranog na tržište. Fabula je logično strukturirana i kulminira neočekivanim govorom biskupa, nakon čega Marta ne osjeća ogorčenost, već razočaranje institucijskim strukturama koje ne povezuju, već dodatno razdvajaju ljude. Međutim, njezin nagli odlazak umjesto uobičajenog zadržavanja u crkvi može se iščitavati kao pobunu protiv negativnih promjena koje donosi ova kombinacija, odnosno pokušaj institucijskog "starog svijeta" prilagoditi se "novom svijetu". stoga zaključak nije nužno pesimističan.
U priči je vidljiva tematska i stilska poveznica s likom i djelom Antuna Gustava Matoša. Elokventno napisana i tematski relevantna priča Tomislava Žigmanova ističe se kvalitetom i ispunjava sve kriterije ovog natječaja za kratku priču.
Priznanje su uručili načelnik Općine Tovarnik Anđelko Dobročinac i Paula Rem.
Prvo mjesto pripalo je poznatom hrvatskom književniku, majstoru kratke priče Stjepanu Tomašu. Predsjednik Povjerenstva za dodjelu Nagrade Josip Cvenić je pročitao obrazloženje:
Poznato je da su u Matoša, kad se radi o prozi, dva tematska kruga: jedan je domaća (zagrebačka) sredina a drugi je krug čudaka, bizarnih sadržaja i fantastike. Njegova kratka priča „Moć štampe“ koja je inspirirala Stjepana Tomaša, pripada prvom tematskom krugu. Vrlo je jednostavna: novinara Petrovića proglasili su u „štampi“ (novinama) špijunom. Moć štampe (javnosti) učinila je svoje, na koncu je i sam sebi postao sumnjiv. „…na kraju krajeva mora biti nešto istina kad sva javnost tako misli.“ U to, najzad i sam povjeruje.
(Matoš je volio neuralgična mjesta (teme) hrvatskog društva. Stilski je koncizan, ironičan, sarkastičan.)
Tomašev junak kratke priče također je novinar, ratni izvjestitelj. Želi ostvariti status branitelja Domovinskog rata 91. I u situaciji kada je broj branitelja svakodnevno 'bujao' - narastavši od nekih 250 000 na dvostruko veći broj - on ne uspijeva u svojoj nakani. Pedantni je činovnik ustanovio da ga nema u Registru branitelja, nije ni 'zadužio' pušku, ne može dokazati svoj ratni put…
A nije u Registru iako je od početka Domovinskog rata bio na terenu, odakle je svakodnevno izvještavao javnost. Nije 'zadužio' pušku jer je u oskudici oružja uzeo svoju, lovačku. Ne može dokazati ni svoj ratni put iako je objavio dvadeset knjiga svojih ratnih izvješća, gdje je sve vidljivo i može se pročitati.
Borio se perom, a to se ne računa…Pa kad svi tako misle, valjda je to i istina, uvjeravao se. Pokoleban, sumnjao je u samoga sebe i na koncu je i sam povjerovao u to kako nije zaslužio biti branitelj..
Analogija s Matoševom pričom je očigledna (prošlost nam se, na nov način, ponovno ceri u lice). I stilski je u svojoj priči Tomaš sličan Matošu: svoju je kratku, suvremenu priču ispripovijedao naglašenom ironijom, do sarkazma.
Josip Cvenić i načelnik Općine Tovarnik Anđelko Dobročinac uručili su priznanje za najbolju priču nadahnutu Antunom Gustavom Matošem Stjepanu Tomašu koji je zhvalio na priznanju te istaknuo kako je Matoš inspririrao iako nije sklon pisanju priča na zadane teme. I to je pokazalo kolika je moć književnosti, ne samo „štampe2, kao u Matoševoj priči. .
I za sami kraj – najmlađi – učenice i učenici iz škole koje nosi Matoševo ime, iz njegovog Tovarnika izveli su još jedan program: interpretaciju Matoševih stihova te vlastitih stihova nadahnutih svojim najslavnijim sumještaninom.
Voditeljica Biljana Pavlović je zahvalila svojim sudionicima i publici, pozvala na domjenak, te istaknula kako nije kraj manifestacije jer se programi nastavljaju u Beogradu, Plavni i Zagrebu, a organizatori planiraju ove zanimljive programe i zanimljiva izdanja predstavljati do kraja godine u Hrvatskoj i susjednim zemljama gdje postoji interes za Antuna Gustava Matoša i njegovo djelo.
***
Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek
Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica
Općina Tovarnik
Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo „Matoš“ – Plavna
Seoska i Hrvatska samouprava Kaćmara
Fondacija Antun Gustav Matoš, Beograd
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša Tovarnik
Uz pokroviteljstvo:
Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Županije vukovarsko-srijemske
Općine Tovarnik
Pozivaju Vas na
7. DANE ANTUNA GUSTAVA MATOŠA
Tovarnik-Plavna-Beograd-Zagreb
prigodom 150. obljetnice rođenja
Antuna Gustava Matoša
(Tovarnik, 13. lipnja 1873. – Zagreb 17. ožujka 1914.)
PROGRAM
Srijeda, 7. lipnja 2023.
Tovarnik
17.00
Dvorište Osnovne škole Antuna Gustava Matoša Tovarnik
Polaganje vijenaca na bistu Antuna Gustava Matoša
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša Tovarnik
Matoš se vraća kući: Susret starih prijatelja
Scenski prikaz i projekcija filma učenika Osnovne škole Antuna Gustava Matoša
18.00
Vila Tovarnik
Pozdravni govori i otvaranje manifestacije
Dokumentarni film: Od Kaćmara do Zagreba
Predstavljanje novog izdanja prve knjige Antuna Gustava Matoša: Iverje i knjige Antun Gustav Matoš: Domovini iz tuđine, pjesme
Proglašenje dobitnika nagrada za najbolju kratku priču nadahnutu životom ili djelima Antuna Gustava Matoša
Interpretacija nagrađenih priča
Glazbeni program i interpretacija Matoševih stihova – učenici Osnovne škole Antuna Gustava Matoša
Nastup Ženske pjevačke skupine iz Kaćmara
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova