Riječki ogranak DHK, osnovan inače 1996. godine radom legendarnoga Ljubomira Stefanovića, ugostio je dvodijelnim programom obitelj Vladimira Rema tj. članove DHK, prvoga uopće ikada osnovanoga Ogranka DHK, slavonsko-baranjsko-srijemskoga, kojega je on osnovao sada već davno, pod prvobitnim nazivom „Sekcija DHK“, 1981. godine.
Riječki književni gosti su bili unuka Vladimira Rema, Paula Rem, i njegov sin Goran, a domaćin i voditelj dvaju programa bio je sadašnji predsjednik riječkoga Ogranka, agilni Davor Grgurić.
Program ili dva programa u kojima su sudjelovali gosti, sastojao se od nastupa, autorskoga čitanja u otvorenom prostoru iznad riječkoga Korza, u okviru već trogodišnje akcije Ogranka nazvane „Poezija s balkona“, u kojoj sudionici tijekom polusatne izvedbe – preko snažnoga razglasa – čitaju svoje poetske tekstove. Paula je čitala tekstove iz konceptualne knjige „Pauline pjesme u prozi – ja sam Saga“, objelodanjene 2017., a Goran iz zbirke „Malo poslije svega odavno smo“, objavljene nedavno. Čitanja su ulazila podjednako u prostor primanja slučajnih prolaznika, kao i zaustavljenih zainteresiranih šetača. Atraktivnost izvedbe privukla je i nekoliko kamera, ne samo za foto nego i video snimanja. Vedro nebo riječkog poslijepodneva bilo je odličan sudomaćin „Poeziji s balkona“ tj. Pauli i Goranu Rem, koje je s vremena na vrijeme ritmično re-najavljivao kolega književnik Davor Grgurić.
Drugi program u kojem su sudjelovali slavonsko-baranjsko-srijemski gosti bila su predstavljanja nedavno objelodanjenoga romana Paule Rem „Kad se večernje sjene izdulje“, spomenute poetske zbirke „Malo poslije svega odavno smo“ Gorana Rema te odabira njegovih pjesama iz deset do sada objavljenih zbirki, kojega je načinio Riječanin Sanjin Sorel, objedinjenih pod naslovom „To je materijal“.
Razgovor o autoričinom distopijsko-postapokaliptičnom romanu osvijetlio je podatak da je riječ o svojevrsnom nastavku unutar njena opusa od dosadašnjih 5 knjiga. Roman upotrebljava fantastiku distopijskim analogijama s današnjicom, koja je zaražena kapitalističkim iščašenjima tj. samom dubinskom antihumanističkom strategijom svih svojih dimenzija. Bliski kontakti između ljudi su posljedično u destrukciji, a oporavak svijeta je predviđen iz smjera knjižnice, pisma i arhiva, tj. iz humanističke memorije. Svijet, međutim, skoro nezaustavljivo prekriva dvije vrste bio-animalnosti, one koja dolazi iz osvete Prirode, kao i one koju njeguje politički neinteligentni Čovjek. Postoji Nada, ali to je ipak tek pjesma, kazala je tijekom predstavljanja mlada autorica, a domaćin je Grgurić očigledno odahnuo na tu završnu poruku iz njihova razgovora. Knjiga je to, kaže on, koja očigledno ne pripada mainstreamu hrvatske književnosti, koja je – kako najavljuje nakladnik Meandar – „ozbiljan roman“ i pristupa ozbiljnom čitatelju, spremnom za užitak u samom tekstu, a ne nužno u samozabrinutosti za Problem.
Dodatak programu bio je kratak prikaz dviju knjiga Gorana Rema, od kojih je jedna zbirka (svojevrsna love story, također iz naklade Meandar), a druga zapravo cijelosni temat časopisa „Književna riječ“, periodike ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskoga, priređena uredničkim potpisom Vlaste Markasović.
Razgovor tijekom predstavljanja podsjetio je i na Stefanovićevo nasljeđe širokog i modernističkog njegovanja suradnje, izvedenog ne samo avangardnih '70-ih i '80-ih, nego i u kontekstu jake povijesti 1991.-1992. godine, kada je Remova urednička ruka, s Ljubom u intenzivnom radu, priredila obiman temat riječkoga časopisa „Dometi“, unutar kojega je, zapravo, gostovao cijelosni ratni doku-rad osječkoga časopisa „Književna revija“ s tekstovima Davora Špišića i Daria Topića, s fotografijama Zorana Jaćimovića te Zdenka Pušića.
Goran je Rem pročitao nekoliko svojih burnih pjesama i dobio odjavni pljesak sofisticirane publike sjajnog book caffea „Dnevni boravak“, u kojemu je organiziran program predstavljanja triju novih izdanja dvoje Remova, a Davor je Grgurić pozvao sve na suradnju u obnovljenom riječkom časopisu „Književna Rijeka“.
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje