Društvo hrvatskih književnika Ogranci DHK U PULI ODGOĐENO OBILJEŽAVANJE 90. OBLJETNICE SMRTI “OCA ISTRE” MATKA LAGINJE
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.17Ožu
U PULI ODGOĐENO OBILJEŽAVANJE 90. OBLJETNICE SMRTI “OCA ISTRE” MATKA LAGINJE
UZ 90. OBLJETNICU SMRTI MATKA LAGINJE
OCU ISTRE
Znao je da ponori koji ljude razdvajaju nisu ponori jezika...
Kako je svjetska pandemija promijenila navike i utjecala na otkazivanje ili odgodu mnogih programa i planova, tako je i s kulturnim ustanovama i udrugama. Zato je u Puli ovih dana odgođeno obilježavanje 90. obljetnice smrti velikog Istranina, posljednjeg hrvatskog bana (1920.), pravnika, političara, preporoditelja i pisca Matka Laginje (Klana, 10. VIII. 1852. – Zagreb, 18. III. 1930.). Zvali su ga i „ocem Istre“. Od 1900. do 1915. bio je odvjetnik u Puli, jedan je od vođa hrvatskog narodnog preporoda u Istri i među prvacima Stranke prava u Istri, zastupnik tzv. Istarskog pokrajinskog sabora, a u dva mandata i zastupnik u bečkom Carevinskom vijeću. Upravljao je Družbom sv. Ćirila i Metoda za Istru, osobito podupirući hrvatske škole i siromašne a nadarene učenike, unatoč pritiscima talijansko-talijanaških iredentističkih krugova toga vremena, ali je jezik komunikacije u njegovoj obitelji bio i talijanski. U sjajnom eseju „Laginja pred Porečom“ (1968.) Zvane Črnja (čija je 100. obljetnica rođenja ove godine) piše: „Znao je da ponori koji ljude razdvajaju nisu ponori jezika...“ U Puli je upravljao tiskarom „Laginja i drugovi“ u kojoj je tiskana tršćansko-pulska „Naša sloga“ – prva istarska hrvatska novina i začetak ovdašnjeg novinarstva na hrvatskom jeziku – čija će se 150. obljetnica prvog broja (Trst, 1870.) također obilježiti 2020.
Osim književnih tekstova, npr. „Istarske pričice“ (1879./1880.), „Hrvatske pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otocih“ (1880.), ili pak mladenačkog proglasa, u suautorstvu s vršnjacima studentima, „Hrvatskom narodu po Istri i Otocih“ (1874.), poznate su Laginjine „Basne prekrojene poglavito za hrvatski puk u Istri“ (1876.) itd., a pisao je i pravne rasprave, historiografske tekstove, političke radove, primjerice „Austrija i Hrvatsko pitanje“ (1883.) i dr. Laginja je bio i danas je znakovit glas hrvatske Istre. Povjesničari ga s pravom ističu kao jednog od trojice velikana unutar istarskoga hrvatskog trolista, uz Matka Mandića i Vjekoslava Spinčića.
I upravo toj trojici Grad Pula davno je, a posljednji put još 2012., službeno odlučio, dakle obvezao se postaviti, uz postojeće Laginjino, još i poprsja Mandiću i Spinčiću u Parku Petra Krešimira IV. No, do danas to nije učinjeno!? Kako se ove godine doista mnogih jubileja i okruglih obljetnica obilježava i 100 godina od fašističke paljevine Narodnog doma, koji je (bio) točno nasuprot spomenutom parku, prigoda je da svoju obvezu Grad ispuni, tim više što još od 2017. postoji suglasnost gradonačelnika Kastva da se Puli posude tamošnje biste spomenutih velikana radi izrade odljevaka, uz Nazorovu bistu koju su također (bili) spremni posuditi Puli. Uza sve to, danas u vrijeme 3D tehnike i olakšane izrade umjetnina pomoću razmjerno nove tehnologije, doista nije problem brzo i relativno jeftino odliti nekoliko poprsja.
O svemu tome, ali i o drugim pulskim i istarskim veličinama koje su u najvećem gradu Poluotoka bez ikakvih obilježja, kanili su javno, na tiskovnoj konferenciji i oko biste, progovoriti organizatori odgođenog obilježavanja godišnjice Laginjine smrti. No, kako su izvijestili medije i javnost, prvom će se prigodom, kada zdravstvena situacija oko nas to dopusti, oglasiti izjavom i ponoviti sve ono što Grad Pula ima obvezu učiniti, a ne čini. Uz podsjećanje na činjenicu nepostavljanja replika nekoliko pod fašizmom odnešenih značajnih pulskih spomenika iz doba Austro-Ugarske Monarhije – dakle novovjekog procvata te rasta austrijske Pule kao važnog europskoga grada (npr. admiralu Tegetthoffu, za čije su ponovno postavljanje na Monte Zaru još 2001. prikupljeni potpisi više od 800 Puljana, a na koju se inicijativu tadašnje Gradsko vijeće oglušilo) – novost je to da se predlaže i ustrajat će se, kažu, na podizanju triju realističnih spomenika u prirodnoj veličini, i to u centru Pule: Mati Baloti, čiju su ulicu svojedobno jednostavno preimenovali, a njemu je „dodijelili“ na manje priličnom mjestu, zatim biskupu Jurju Dobrili, prema kojemu ime nosi pulsko Sveučilište, i – Matku Laginji. Zaključuje se da samo biste takvim velikanima, u jednom kulturnom i tolerantnom gradu, ne zadovoljavaju niti su dostojne kao simboli identiteta većinskog naroda Pule i Istre. Podsjetimo: Laginjino su ime do prije nekoliko godina, i to desetljećima, nosile „Istarske knjižare“ na Korzu (danas Giardinima), ali ga više ne nose!
Na višom silom zasad nepostavljenom vijencu pod Laginjinim poprsjem pisat će: „Neumrlome Matku Laginji sa zahvalnošću – građani i udruge Pule, Pazina i Žminja“. Odgođeno obilježavanje u dogledno će vrijeme prirediti: Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika Pula, Čakavski sabor Žminj, Udruga „Viribus unitis“ Pula, Ogranak Matice hrvatske u Puli i Bratovština Hrvatska Istra iz Pazina. Bio je predviđen i glazbeni dio programa uz nastup učenika Gimnazije Pula.
Dokumenti za download
Preuzmi: laginja_-_90_-_pula.pdf, 287.41 KB
Dodano: 17. 03. 2020.
popis članova