Milovan Miković (Subotica, 17. srpnja 1947. - Subotica, 9. travnja 2021.), hrvatski književnik iz Vojvodine. Pisao je pjesme, pripovijetke, romanesknu prozu, kritike, romane, eseje, studije i rasprave na hrvatskom i srpskom jeziku kao i na bunjevačkoj ikavici. Svoje hrvatsko nacionalno određenje pokazuje vrlo aktivnim sudjelovanjem u kulturnom životu zajednice, članstvom u Društvu hrvatskih književnika i Matici hrvatskoj, a također idiomom temeljenim na hrvatskoj književnojezičnoj normi, kojim se služio u pisanju i javnom djelovanju, zabilježila je među ostalim profesorica hrvatske dijalektologije u Zagrebu Sanja Vulić. Napisao je više od deset pjesničkih knjiga, tri knjige eseja i veliki broj književnopovijesnih rasprava, a njegovo najcjenjenije djelo među bunjevačkim Hrvatima je zbirka pjesama na ikavici „Avaške godine“. Jedan je od utemeljitelja Radio Subotice, gdje je isprva spiker-novinar, potom novinar, te glavni i odgovorni urednik. Tu je dužnost obnašao i nakon prelaska u Novinsko izdavačko poduzeće „Subotičke novine“, a do odlaska u mirovinu radio je u „Hrvatskoj riječi“. Bio je suradnik je Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža na projektu Hrvatske književne enciklopedije. Za svoj književni rad dobio je Antušovu nagradu (1999.) i Nagradu Dr Ferenc Bodrogvári za knjigu iz 1999. "Život i smrt u gradu" (2000.). Kasnije je bio i predsjednikom Komisije za dodjelu Nagrade i Priznanja «Dr. Ferenc Bodrogvari». Dobitnik je i «Nagrade Dušan Lopašić» za uređivanje časopisa "Klasje naših ravni", Nagrade za životno djelo na području književnosti, Nagradu Antun Gustav Matoš, za najbolju knjigu poezije od 2014. do 2016.
(izvor: N1)
Djela