Srećko Lorger rođen je 17. prosinca 1944. godine u Dubrovniku. Gimnaziju je pohađao u Splitu. Nakon studija (komparativna književnost i slavistika) zaposlio se u Nakladnom zavodu Marko Marulić u Splitu. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina bio je urednik nekoliko biblioteka Zavoda te časopisa Vidik i lista Gdje. U Slobodnoj Dalmaciji i tjedniku Nedjeljna Dalmacija radi kao novinar i urednik. U tom, dva desetljeća dugom radnom stažu, obavlja razne odgovorne funkcije, osobito u kulturnoj rubrici. Bio je stalnim suradnikom lista Dan i glavnim urednikom revije Glas Dalmacije i Biblioteke Dalmatika.
Objavljena djela
Reparacije, Nakladni zavod Marko Marulić, Split, 1968.
Obrazac P-1 (post-art), autorsko izdanje, Split, 1981.
Elektroliza je kao malo dijete, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1985.
Radovi su mu objavljivani u časopisima: Dometi, Mogućnosti, Pitanja, Oko, Dubrovnik, Književne novine, Új Symposion, Westeast, Ulaznica, Adresa, Stvaranje, Dialogi, Tisa, Anali, Zadarska smotra, Croatica et Slavica Iadertina. Pjesme su se prevodile na nekoliko jezika (slovenski, talijanski, mađarski), a zastupljen je u više antologija. Npr. Najnovije hrvatsko pjesništvo, Zagreb, 1971.; Ubili so ga z opekami (Antologija hrvaške avantgardne poezije, Franci Zagoričnik), Maribor, 1981.; Koreografija teksta (Goran Rem), Zagreb, 2003.; Panorama hrvatskog intermedijalnog pjesništva (1940.–1991.), časopis Riječi, Sisak, 2002. itd. Od pjesničkih priznanja valjalo bi izdvojiti Povelju Westeast (Kranj, 1980.) i nagradu Međaši Književne akademije (Bijelina, BiH, 1990.).
Od 1993. godine isključivo se bavio znanstvenim radom. Gotovo svakodnevno, od 2003. do 2005. godine objavljivao je dijalektološke članke, 778 podlistaka u rubrici Mozaik Slobodne Dalmacije.
Filološke radove sabrao je u knjigama:
Dalmatinske riči, VBZ, Zagreb, 2008.
Sve je to jena kužina (Dalmatinske riči II.), VBZ, Zagreb, 2010.
Riči iza brda, Slobodna Dalmacija, Split, 2013.