Predstavljanje knjige Hrvoja Hitreca

Društvo hrvatskih književnika Tribine DHK Predstavljanje knjige Hrvoja Hitreca

Tribine DHK

18Tra

Predstavljanje knjige Hrvoja Hitreca

Povijesni roman „Špilberk“ Hrvoja Hitreca (roman što dočarava povijesno razdoblje baruna Trenka) predstavljen je u DHK u utorak, 24. travnja 2018. Roman je ukratko predstavila voditeljica Tribine DHK Lada Žigo Španić, ulomke iz romana čitala je dramska umjetnica Dunja Sepčić, a potom je voditeljica vodila s Hitrecom razgovor o književnosti, politici i novinarstvu. Voditeljica je istaknula kao je roman Špilberk Hrvoja Hitreca „iznimno zanimljiv, sjajno napisan i kompleksan roman o vremenu baruna Trenka, odnosno o hrvatskoj povijesti 18. stoljeća. Roman je zadnji dio autorove trilogije u kojoj na intrigantan i pripovjedno dojmljiv način dočarava hrvatsku povijest. U romanu Kolarovi autor je opisao povijest Hrvata 20. stoljeća (od smrti Stjepana Radića do Domovinskoga rata), a u romanu Što Bog dade i sreća junačka obradio je povijest Hrvata 19. stoljeća, odnosno vrijeme bana Josipa Jelačića. S obzirom da je u suvremenoj prozi povijesni roman zanemaren, jer su suvremeni pisci obično zaokupljeni egzistencijalnim problemima sadašnjosti, Hrvoje Hitrec i ovom knjigom vraća dostojanstvo povijesnom romanu u hrvatskoj književnosti, koji odrasloj i mlađoj publici može daleko življe približiti hrvatsku povijest negoli školski udžbenici. Roman je pisan u epistolarnoj formi koja je također zamrla zbog današnje internetske komunikacije, pa Hrvoje Hitrec ovim romanom vraća u književnosti epistolu, ne dajući ovoj elegantnoj pripovjednoj formi da ju 'pojede' vrijeme“. Hitrec je istaknuo da je povijesne romane počeo pisati kada je uvidio da mladi ne vole povijest, pa ih je htio potaknuti da se zaljube u povijesne priče.

Hitrec se povijesti dotaknuo i u intervjuu s voditeljicom, kada je govorio o našoj političkoj suvremenosti. Naglasio je kako se mnogi pisci što njeguju hrvatsku povijest i domoljublje već dugo prešućuju, kako ih nema na TV-u, na radiju i u drugim medijima. Riječ je uglavnom o piscima koji su krenuli za Tuđmanovim stopama, nakon okupljanja bivšega predsjednika i hrvatskih pisaca u DHK 1989. godine, kada je prekinuta hrvatska šutnja. Tu je atmosferu, kazao je, stvorila Marija Peakić Mikuljan koja tada nije bila predsjednica DHK.
Hitrec je bez dlake na jeziku kazao kako su se u drugoj polovici devedesetih ponovno organizirali „orjunaši“ koji su preuzeli ustanove i medije, što dokazuje nesretna sudbina Dubravka Horvatića, kao i njegova vlastita. Naime, istaknuo je Hitrec, svi mu izdavači odbijaju knjige osim „Školske knjige“ i „AGM-a“. Prisjetio se i HTV-a, čiji je bio ravnatelj – već deset godina serija „Kolarovi“, snimljena prema njegovu istoimenu romanu, „čami“ negdje u ladici, a trebala je odavno krenuti. „Smogovci“ su nedavno reprizirani, ali HTV nije htio emitirati nastavak, odnosno „Smogovce u Domovinskom ratu“.
Hitrec se prisjetio i svoga pisanja u vrijeme komunizma – mogao je tada biti samo sportski novinar, a pisao je za sve Vjesnikove edicije i za ostale medije pod petnaestak pseudonima. Na oštrom zubu komunističkih vlasti našao se još početkom 60-tih, posebice kada je kao novinar intervenirao u Rankovićevu izjavu, a koja je tvrdila da su Srbi najbrojniji narod u Jugoslaviji i da je na njemu najveća odgovornost.
Hitrec se osvrnuo i na satirički list „Paradoks“, na godinu 1968., kada je s ekipom na naslovnici objavio plakat iz Oktobarske revolucije koji je prikazivao jahača apokalipse s crvenom zvijezdom na čelu, zbog čega su ga komunisti također stavili na „crnu listu“. Spomenuo je i kazalište „Kerempuh“ (tadašnji „Jazavac“), čiji je bio kućni autor, a koji se danas pretvorio u „srpsko pozorište“. Na pitanje što to znači, odgovorio je da tamošnje predstave više ponižavaju ovu zemlju nego što to čine Srbi u svojim kazalištima.
Na pitanje o današnjem novinarstvu, Hitrec je odgovorio da je ono danas kanibalističko (u smislu senzacionalizma), a i ideološki obojeno, jer više ne drži do Hrvatske i hrvatskoga naroda.
Hitrec je u intervjuu s voditeljicom iskreno iznosio svoje mišljenje, pa mu i oni što se ne slažu s njim moraju priznati intelektualnu i građansku hrabrost koja je među piscima, priznajmo, veoma rijetka.

(L.Ž.Š.)