Predstavljena knjiga haiku poezije Stanka Bakovića

Društvo hrvatskih književnika Tribine DHK Predstavljena knjiga haiku poezije Stanka Bakovića

Tribine DHK

Na Tribini DHK u srijedu, 17. siječnja 2018., predstavljena je zbirka haiku pjesama Stanka Bakovića „Sjene bjegućega vjetra“, osma po redu autorova zbirka. Izdavač zbirke je Hrvatska kulturna zaklada HKZ – Hrvatsko slovo, a knjigu su predstavili predsjednik DHK Đuro Vidmarović, Mate Kovačević, urednik Stjepan Šešelj i voditeljica Tribine Lada Žigo Španić. Pjesme je nadahnuto čitala dramska umjetnica Dunja Sepčić.Knjiga haiku pjesama Stanka Bakovića osvježenje je u hrvatskoj poeziji zbog mira, meditativnosti i harmonije, čime se pjesnik uspješno odupire današnjoj urbanoj neurozi što prevladava u suvremenoj književnosti. Pjesnik u svom cjelokupnom književnom stvaralaštvu teži čistom, smirenom i elegičnom izrazu, bilo da se bavi temom prolaznosti u scenografiji prirode i zavičaja, bilo da s bavi krajem egzistencije što se nastavlja u širini transcedencije. Bakovićeva najnovija knjiga upotpunjava bogatu tradiciju hrvatske haiku poezije koja započinje pjesnikom Dubravkom Ivančanom, a popularizira se knjigama Vladimira Devidéa. U Bakovićevoj zbirci iznesena je suština haiku svjetonazora, po kojem je ljepota već stvorena, živi oko nas, a pjesnik, lišen ega i osobnih doživljaja, darom prepoznavanja prenosi ljepotu suptilnih detalja na papir. Dakako, taj dar za haiku pjesmu nema svatko. Većina je pjesama tako posvećena prirodi, čiji suptilni trenuci stalno titraju oko nas (galebovi, cvjetovi, zvijezde), a stanje prirode uvijek iznosi ljepotu unutarnjega stanja. U Bakovićevoj haiku poeziji čest je lik dijete kao simbol iskrenoga doživljavanja i nevinosti, a ima i dosta haiku pjesama koji iznose kozmičke širine, smisao čovjeka i ljudske povijesti. Iz haiku pjesama Stanka Bakovića zrači svečanost života, primirje sa postojećim, ljepota trenutaka što ih kroji priroda – svijet se sastoji od trenutaka, jer cjelinu ionako nikada ne možemo spoznati. Ova suptilna zbirka nije samo pjesnički kvalitetna, nego ima i terapeutsku snagu – pjesnik nas umiruje harmoničnim stanjima prirode i svijesti, bolje i od kakva apaurina.

(L. Ž. Š.)