Predstavljena knjiga „Veljko Vučetić: pjesnik i mistik“

Društvo hrvatskih književnika Tribine DHK Predstavljena knjiga „Veljko Vučetić: pjesnik i mistik“

Tribine DHK

Knjiga „Veljko Vučetić: pjesnik i mistik“ predstavljena je na Tribini DHK u srijedu, 7. ožujka 2018. kao homage uglednom književniku, misaonom liriku koji za života, velikim dijelom i zbog vlastite samozatajnosti, nije dobio zasluženu veću recepciju. Knjigu su priredili Biserka Goleš Glasnović i nedavno preminuli Hrvoje Čulić, a predstavili su je, uz Biserku Goleš, akademik Tonko Maroević i Josip Palada. Vučetićeve tekstove interpretirala je dramska umjetnica Dunja Sepčić. Knjigu je izdao Književni krug Split.
Biserka Goleš Glasnović istaknula je kako se u izboru radova (pjesama, eseja, meditacija, pisama) posebna pažnja posvetila autorovim knjigama „Kamporska zvona“ (1962.), „Kliške elegije“ (1973.), „Pohvala jastvu“ (1977.), „Apokalipsa jedne duše“ (1980.) i „Noćno nebo“ (1989.). Podcrtala je mračno svjetlo kao obilježje Vučetićeve poezije, o kojem govori i Čulić u svom iscrpnom pogovoru (eseju): „Zapitajmo se kakav je čovjek bio Veljko Vučetić? Namršteni gnjavator, opterećen fiks idejom koju ponavlja i neprestano gura u gluhi trbuh. Ništa od toga. Nije podnosio šuplje ljude glava slamom napunjenih, kako ih predstavi Eliot; družio se s onima koji su tražili sebe, Boga, autentičnu egzistenciju, umjetnički usmjerenima, a svima koji su ga navlačili i podržavali na putovima banalnosti – pa bili to i najduhovniji pojedinci, uputio je ispriku koja obvezuje.“ Vučetićeve pjesme, meditacije, eseji i pisma ističu se, naglasila je Biserka Goleš, konciznošću, izuzetnim poznavanje materije kojom se bave, a čitatelje zaokuplja autorova postupnost izlaganja, zanimljivost i živost sučeljenih stavova te donošenje jasno oblikovanih zaključaka. Sami naslovi: „Anđeo tame“, „Antička tragedija“, „Duh glazbe“, „Matematika“, „Tajno i nepredvidivo“, „Skriveno i božansko“, „Tragičnost dodira s masom“, „Kušnja“ i „Drvo spoznaje“ mame nas da se uputimo u čitanje i meditiranje s autorom.
Maroević je naglasio kako je riječ o pjesniku koji je vazda stremio apstraktnom, nedohvatnom, ali je s druge strane bio otvoren i prema stvarnom, što je određivalo njegov vidik (mediteranski prostori). „Vučetić je pjesnik prvih i zadnjih postaja, koji riječi bira iz dubine duše – u poeziji piše u elegičnom, dugom stihu, a u pjesmama u prozi ritmizira mišljenje“, objasnio je Maroević, ističući kako je Vučetić u svim žanrovima integralno bio posvećen transcedenciji, metafizici i mistici. Palada je Vučetića okarakterizirao kao autora sa silnom snagom tihe vode i uljudne pameti, a knjigu je pohvalio kao izuzetno pedantno napravljen izbor radova ovoga svestranog autora. Tribina je bila jako dobro posjećena, što je dokaz da je Veljko Vučetić, unatoč čestom nerazumijevanju izdavača za svoga života, utisnuo snažne duhovne tragove u hrvatskom poeziji.

(L.Ž.Š.)